Zoran Milanović utemeljio je vijeće mudraca i nazvao ga Vizija 2030. što valjda znači da će ti mudraci pokrenuti Hrvatsku do 2030. godine i možda je izvući iz krize. Možemo samo pretpostavljati, jer naš premijer radi tajno, konspirativno, kao da je predsjednik SOA-e ili CIA-e, a ne predsjednik Vlade. Baš kao što je cijelu naciju vukao za nos, a vuče je još i danas, svojom tajnom misijom oslobađanja Josipa Perkovića i ostalih Titovih ubojica.

O tajnoj i nadasve pametnoj grupi zvanoj Vizija 2030. ne znamo ništa iako je mi, svekoliki puk – plaćamo. Ne znamo ni kolika je, ni tko je tu, ni kako će se odlučivati o našim životima. Sve ispod stola, obavijeno neprozirnom tamom, kao u vrijeme plenuma CKSK Jugoslavije – još smo poslušni drugovi i drugarice ili bolje reći, stoka sitnog zuba. No, Zoki ipak nije kalibar samozvanog maršala Tita ili njegovog generala Tuđmana. Zokiju sve teže ide i sve će mu teže ići.

U vrijeme eksplozije komunikacija bilo je teško sačuvati premijerovu tajnu, pa se šapuće o četrdesetak intelektualaca, ali i o nekim konkretnim imenima (Ban, Brigljević, Bruketa, Đikić, Horvat, Stipetić…). Grupa stručnjaka koji u svojim strukama postižu vrhunske rezultate raznolika je, ima književnika, ekonomista, arhitekata, astrofizičara, akademika… Opcije su navodno i lijeve i desne. Grupa se sastaje već desetak mjeseci, ali njihov rad za hrvatsku je javnost – tabu tema! Navodno, tako hoće Zoran Milanović.

S obzirom na to da Hrvatska nema i nikada nije imala plan dugoročnog razvoja države, plan grupe stručnjaka ne mora biti loša ideja. Naime, razvoj Hrvatske u doba Tuđmana sveo se na njegovu viziju o 200 (kasnije, nekoliko stotina) bogatih obitelji koje su zavladale državom – i stvorile čvrstu mrežu politike i kriminala. U Račanovo vrijeme nije bilo nikakve vizije razvoja države, a Sanaderov skraćeni mandat rezultirao je praskom korupcije, kriminala i kaosa. U posljednje dvije godine Milanovićevog mandata, ni jednom riječju nije spomenut nekakav dugoročni razvoj države.

Dakle, ideja o stvaranju grupe stručnjaka ne bi bila loša da nije „iskočio“ Milanovićev sindrom diktatora. Zbog toga u ocjeni treba biti oprezan. Kao prvo, samovolja odlučivanja i potpuno ignoriranje javnosti od strane premijera, prije će rezultirati otporom nego konsenzusom prihvaćanja. Sam preduvjet (tajnost Vizije 2030.!) negativan je zbog neracionalne netransparentnosti (dobre!?) ideje. Dovoljno smo upoznali aroganciju Milanovića i njegovo nepoštovanje puka, da čak i njegov pozitivan impuls prihvaćamo s rezervom. Drugo, vrlo je upitan odabir „intelektualne elite“. Teško je pretpostaviti da će premijer odstupiti od svoga modela; podobnost, poslušnost, nepotizam, interes! Tu je i korupcija u smislu neimovinske koristi, ja tebi, ti meni – pogodovanje i vraćanje usluga. U aktualnom mandatu Vlade navedene značajke apsolutno su poštovane, biralo se tako, iznimaka nije bilo ili su zanemarive. Ako je na taj način stvarana i Vizija 2030. – hvala lijepa, odustanimo! Treća upitna komponenta su ekonomisti u grupi. Ako su to „naši“, školovani na fakultetima bivše Jugoslavije – oni razmišljaju po nauku marksističke ekonomije (to su naučili!) i mogu nas jedino vratiti u 19. stoljeće.

I konačno, ostaje problem Milanovićeve samovolje i nametanja u samim održavanjima sastanaka grupe. Nakon svakog, inače ograničenog nastupa članova grupe, premijer sam sebi daje riječ. Ta posljednja riječ (moduliranje) ujedno je i najopasniji segment ovog skupog projekta (skupog za građane!).

Iz gornjeg slijedi da „vizije“ mogu biti vrlo opasne. Tuđmanova vizija o 200 obitelji zavila nas je u crno, i zbog toga svaku viziju, pa i Viziju 2030. treba smatrati potencijalnom bombom. Znamo da je Lijepu našu slomio koloplet politike i kriminala, pa ne smijemo dozvoliti da nam je do kraja terminira neki koloplet politike – i znanosti! Ne znamo što nosi Vizija 2030. i kako će je na kraju modelirati Zoran Milanović. Može se lako pretvoriti u neku varijantu zločinačkog Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća iz lipnja 1990. ili u kakvu inačicu po uzoru na Lex Perković iz 2013. Zbog toga moramo što prije (odmah!) konspirativnost te bombe deaktivirati. Svaki detalj skice dokumenta koji nam diktira budućnost mora biti od samog početka transparentan i mora proći dugu javnu raspravu. Dosta nam je i previše izhitrenih „stručnih“ studija, elaborata, projekata, vizija…

Rješenje je zahtjev da Vlada i premijer odmah prestanu sa svojim tajnama i mućkama ispod stola. Narod, puk, javnost, plaća formiranje svoje budućnosti i nitko nema prava igrati se i na račun tog puka stvarati kapitalne planove – tajno! Priča da smo mi izabrali „izabrane“ koji imaju pravo tajno krojiti našu budućnost prozirna je i perfidna laž! To može i smije samo demos (narod) i to javno, da svi znaju. Zahtjev da Vizija 2030. prestane biti tajna – može s pravom tražiti bilo koji građanin Hrvatske. Zahtjev je i ova javna objava. Mi plaćamo tu gospodu s Markovog trga da nam rade javno – a ne tajno, ispod stola!

Anno Domini MMXIII.