Datum objave; 30. travanj 2015.

-šefica Documenta-e poput bijesne kobile rže na hrvatske svetinje!

Uvod:

Prije nekoliko dana u medijima je objavljeno otvoreno pismo Predsjedniku Sabora, Predsjednici Republike Hrvatske i Premijeru hrvatske vlade, a vezano za obilježavanje 300-te obljetnice Sinjske Alke.

Autori i supotpisnici tog tendencioznog pisma su u ime Documente – Centar za suočavanju s prošlošću, Vesna Teršelič, po Josipoviću nazvane ‘naša savjest’ i Vesnin braco-trbuhozborac Zoran Pusić, kojim taj plaćenički dvojac traži da se spomenute državne institucije distanciraju od general bojnika Mirka Norca, počasnog člana Alkarskog društva.

U svojoj mrziteljskoj-antihrvatskoj kampanji idu oni i korak dalje te zahtijevaju da Institucije hrvatske države definitivno odustanu od pokroviteljstva ove povijesno kulturne manifestacije, koja je od 2011.g. spomenik svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a!

Očito da tim pismom, Teršelička i Pusić, žele diskreditirati ne samo Mirka Norca, nego i Predsjednicu države, Premijera i Predsjednika Sabora, Viteško alkarsko društvo ali i bestidno popljuvati jedinstvenu u svijetu, tristotu obljetnicu Sinjske alke a time, onako usput, i Čudotvornu Gospu Sinjsku zaštitnicu Sinja i Sinjske alke; fuj, gadovi jedni!

A Mirko Norac, taj neustrašivi heroj Gospića i Medačkog džepa, već je davno osuđen i svoju nepravednu kaznu davno odslužio pa je bratija Pusić&Teršelička ovo pismo već davno mogla uputiti haškom krivokletniku Mesiću ili ljigavcu Josipoviću; ali nije, jer i jedan i drugi su pripadnici iste, antihrvatske klike.

Uostalom, etičkim sudom osuđeni veleizdajnik Ivo Josipović Teršelički je i odličje na ‘junačke grudi’ okačio, izdajnički tepajući…‘ti si, Vesna, naša savjest’!

Tko je ta spodoba, čijeg li je ona kvarnog sjemena iscjedak?

–Iako već dugo na račun poreskih obveznika zagađuje hrvatski okoliš, ta društvena ‘parazitkinja’ svoj pedigre krije kao što otrovna guja svoje noge krije.

Od svih pretpostavki najbliža istini je ona koja govori da je Vesna TeršeliČ čedo velikog Titinog prijatelja, agenta Kominterne Josipa Kopiniča(alias Antun Kadić, ustaša iz Zagreba!?), podrijetlom Slovenca iz Metlike-Bela Krajina, koji je zajedno s imenjakom Josipom Brozom haračio, cinkao, denuncirao partijske drugove po Staljinovoj Moskvi sredinom i koncem tridesetih godina prošlog stoljeća.

Posljednji mjeseci 1939.god doveli su do preokreta u Kopiničevom privatnu životu jer tada se službeno sreo sa djevojkom koja će mu najprije biti fiktivna supruga u realizaciji špijunskih zadataka dobivenih od Kominterne, a zatim, kasnije i stvarna supruga i majka triju kćeri:

Meri, Zvjezdane i najmlađe Vesne(preuzeto s ‘braniteljskog portala’)!

Sve do 1965. a zbog velikih špijunskih zasluga Josip Kopinič je bio direktorom brodogradilišta ‘Uljanik’-Pula; poznat je još po organizaciji neuspješnog bijega zatočenika iz zatvora u Kerestincu, 1941.g…navodno im pukla ‘vanjska veza’!?

Svoj jednako prljavi, subverzivni zanat špijuna očito je kćerka po ocu naslijedila!?

Bilo kako bilo, bila to istina ili ne, klatež protuhrvatske kompanije Teršelič&Pusić veoma je tendenciozno i zlonamjerno izabrala pogodan trenutak da odvratno pljune po jednoj od najvećih hrvatskih svetinja…a na tu smišljenu provokaciju osim ‘desnih portala’ nitko nije reagirao!?

Pripreme za svečanost su u punom jeku…

Za veliku tristotu obljetnicu pobjede-uz nebesku pomoć Sinjske Gospe-nad osmanlijskim zulumćarima sprema se i još jedan velik događaj a to je otvorenje Muzeja Sinjske alke.

Muzej će biti spoj prošlosti i suvremenosti.
Njegov najatraktivniji dio bit će jedinstvena alkarska povorka – deset konja i četrnaest alkarskih figura izrađenih od drva u prirodnoj veličini.

Prvog konja ove neobične ergele Radmanova ekipa snimila je u srcu neretvanske doline a majstori-drvodjelci su neimari iz Imotske krajine.

Mirni ljepotan u milimetar je vjerna replika alkarskog konja.

To je jedinstveni primjerak konja u prirodnoj veličini od prirodnog materijala. Splitski stručnjaci morali su na sinjskom hipodromu skenirati živog konja kako bi dobili njegovu vjernu repliku u drvetu.

Govori se samo o konjima, a gdje je kobila?

-Pa kobilu bi mogla ‘in vivo’ vjerno odglumiti Teršelička, lucidni Sinjani razliku vjerojatno ne bi ni zamijetili, pače, izabrali bi ju i za maskotu tristote obljetnice Sinjske alke pa bi joj i ime nadjenuli…‘moja kobila Suzy’, jer uistinu, rže ta opskurna spodoba poput bijesne kobile!

 Damir Kalafatić, travanj 2015.