Peta kolona i petokolonaši dobro su poznati pojmovi za skrivenog neprijatelja još iz ustroja vremena rimskih legija. To je poznata kategorija neprijatelja temeljito obrađena u povijesti, politici i medijima. To su grupe i pojedinci prikrivenog neprijatelja među nama.

O šestoj koloni ne govori se ništa; nitko je ne uočava, ne spominje i čini se kao da ne postoji. Taj neprijateljski ešalon kao da postoji samo utvarno, nestvarno i pomalo konspirativno, zato se on i nehotice smješta u duboku urotu, nema urote, šesta kolona je potrebita hibridnom ratovanju. Ipak nije šesta kolona neka tajnovita sekta, sljedba, tajna organizacije poput masona ili pak nepoznato udruženja bankara, proizvođača sirove nafte, kraljevskih klubova i moćnih elitnih grupa skrivenih pod neobičnim nazivom: Rimski klub, Trilateralna komisija, Grupa Bildenberg, Komitet 300… I nije riječ o nekim novim ljudima i dosad neviđenim predznacima Novog svjetskog poretka, nego o moralnom zlu i umnom mraku, o posvemašnjoj korupciji koja je zbog tehnološkog napretka tek danas mogla poprimiti pandemske razmjere.

Šesti ešalon je ono zatajeno, drugačije u istome; pripadnost koja se ne podrazumijeva i nije nikad naglas izrečena, ali se na pravi poziv odaziva da rastače državu i obitelj.

To je neprestano migoljenje ispod radara; stalna izdaja iznutra, iz koristoljublja, mržnji prema državi koju nisu željeli ili jednostavno jer je narav šestokolonaša kvarna, a civilizacijski korektivi i osjećaj pripadnosti potpuno su zakazali. To su apatridi unutar vlastitog naroda, beskrupulozni narcisoidi nasađeni na vlastitu samozaljubljenost i ambiciju. Naizgled ljudi obični, bolesno skloni sebi i vlastitom interesu, ali izvrsni u prepoznavanju situacije i svoje uloge te dobro pozicionirani na funkcije u društvu. Ljudi bez svojstava, beskrajno ravnodušni i prezrivi prema javnom interesu, ali podatni svojoj ambiciji. Osobe okrenute sebi, i samo sebi. Ili na prvi pogled ništa od svega toga i nitko od sumnjivih, ali svi oni kao jedan osjete miris prigode i pravi trenutak. Oni čekaju, oni truju, oni zavode.

Nadomjestak za propala kraljevstva, carstva i političkim licemjerjem kompromitiranu demokraciju su suvremeni korporacijski imperiji.

U njih je još zaostao okomiti ustroj piramide zapovijedanja i izvršavanja. Korporacije nemaju poteškoća s izborima, lažnom demokracijom, birokracijom i licemjernim prenemaganjem sindikalnih prvaka. One su usvojile i usavršile carski ustroj, narugale se žabokrečini demokracije i njenoj neučinkovitosti i osvojile svijet. Korporacije svoje planove kuju daleko od očiju javnosti, od medija i države, no u tim planovima korporacije nisu posve same. Stupovi „duboke države“ duboko su umočeni u korporacijske aktivnosti i planove, tu su uvijek i prije spomenuti „apatridi“, odabrani pojedinci, i osobe spremne na sve ako u tome vide vlastito ispunjenje.

Čovječanstvo je na raskrižiju: tradicionalne vrijednosti poput obitelji, nacionalne osvještenosti i bogobojaznosti postale su sinonimi za primitivnost i zaostalost.

Nudi se konzumerizam i zabava, narkotici i produljenje starosti pod parolom produljenja života.

Dokida se tradicija i sve puca pod pandemijskom navalom pomodnosti, a to je zadaća šeste kolone u hibridnom ratu.

Upravo je to kontekst skore propasti Agrokora. Jer urušavanje se nije dogodilo preko noći ili kroz jedan mjesec, nego se puštalo da Todorićeva korporacija poslovnom ekspanzijom do te mjere obuhvati tzv. regijon da postane ovisnik o kreditima i da je na koncu (početku svoje agonije) zatražila, i dobila, zajam kod ruske Sberbanke.

Dakle, narkoman je postao toliko „navučen“ da je počeo uzimati sve veće i veće doze i onda prešao kod najopakijeg dilera. „Narkomanstvo“ Agrokora je planirano i vođeno. Zar Narodna banka Hrvatske nije trebala na vrijeme intervenirati (radi se o hrvatskoj tvrtki od nacionalnog interesa), a primjedba se odnosi i na posljednje četiri vlade Republike Hrvatske, pogotovo Milanovića koja mu je „omogućila“ kupiti Mercator!

Sve su te Vlade dopustile da Agrokor proračunu ne plaća odmah ubrani PDV, nego ga koristi za svoj cash flow. Koliko se zna samo Agrokoru je proračunski PDV služio kao kasica-prasica?

I svake se godine taj se iznos nikad plaćenog PDV-a samo povećavao dok nije dosegnuo iznos stroge porezne tajne?! Demanti ove Vlade o plaćenom tj. vraćenom PDV-u su neuvjerljivi i neprihvatljivi kad se zna da je Zdravko Marić bio dugogodišnji „ministar financija“ u Agrokoru, a sada je ministar financija u Vladi Andreja Plenkovića?!

Međutim ni to nije pomoglo, usprkos protuzakonitom korištenju ubranog PDV-a kao pozajmice(?!) Agrokor se još obilato zaduživao na vanjskom i domaćem tržištu kapitala. Veliko finale je Agrokorovo zaduživanje kod Sberbanke i to je možebitan početak neprijateljskog preuzimanja Republike Hrvatske od strane ruske centralne banke, jer Sberbanka je „kamatarska“ banka ruske Centralne banke i produžena ruka ruskih obavještajnih službi!

To je glavni razlog zbog čega je Milanovićeva vlada poticala Agrokorovu ambiciju da naraste i preko granica Republike Hrvatske. Posljedice su zastrašujuće i zadiru u hrvatsku nacionalnu sigurnost.

Agrokor na koljenima s 40000 zaposlenih predstavlja za Republiku Hrvatsku opću opasnost, isto kao kad je Srbija s tenkovima ušla u Hrvatsku. Do sada je Agrokor u Republici Hrvatskoj generirao pandemijsku nelikvidnost i blokadu poslovanja svojim dobavljačima i drugim komitentima; bankrotom bi mogao prouzročiti lom proračuna i hrvatsku gospodarsku krizu zbog propasti tisuća Agrokorovih komitenata. Rusko preuzimanje Agrokora je stvar hrvatske nacionalne sigurnosti zato jer to bilo planski i poluvojna akcija opasnih namjera domaćih apatrida.

Da dosta toga s Agrokorom nije u redu vidljivo je iz činjenice da je bivši ravnatelj Narodne banke, Željko Rohatinski postao visoki dužnosnik u Agrokoru, da Boris Vujičić, guverner Narodne Banke, nije nikad profesionalno intervenirao i tako nastavio servisirati Agrokorove interese bilo da se radi o politici tečaja ili kontroli poslovanja. Konačno i Zdravko Marić, ministar finacija, nije li do prije koji mjesec, bio (i ostao?) zaposlenik Agrokora, član Uprave zadužen za financije?!

Je li Republika Hrvatska talac Agrokora, jer Sberbanka kamatari Agrokor, a Agrokor svojim bankrotom ucjenjuje Republiku Hrvatsku; jesu li spomenute osobe dio šeste kolone, hrvatski apatridi sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj?

Republika Hrvatska je dovedena u posve podređeni i zavisan položaj prema Agrokoru, prema nekolicini koja odlučuje kad će i kako napasti.

Autor: Mila Marušić