Prezadužena zemlja s nešto više od 4 milijuna stanovnika i skoro 400.000 nezaposlenih, s 1.217.692 umirovljenika, s razorenim, opljačkanim tvornicama, zapuštenim poljima i pokradenim resursima! Predsjednik Josipović nas grdi s TV ekrana, kaže da samo kukamo i da slabo radimo. Ne preostaje nam ništa drugo nego „da se pokrijemo ušima“ i da si nalijemo pola čaše crnog vina.

Pola čaše je pesimistu, poluprazna čaša, a optimist bi rekao da je čaša do pola puna. No, optimizam i pesimizam iracionalne su kategorije, nemjerljive su i zato ih treba izbjegavati.

Vrlo se lako razočarati ako se optimistično radujemo svjetlu na kraju tunela – pa kasno shvatimo da je to jureća lokomotiva. Priča s one strane oceana, kako treba pozitivno razmišljati, također je obična optimistična glupost, čak opasna glupost. Evo klasičnog primjera: posao mi dobro ide, razmišljam o novom, luksuznom automobilu. Stari automobil je još dobar, ali povoljan je kredit, hm, zašto ne!  Razmišljaj pozitivno(!) – kažem sam sebi, radit ću više, zaraditi, otplata nije problem – lako ću…

To je početak, a onda krene naopako, nema posla, dobivam otkaz, stižu ovrhe… Pojavi se lokomotiva iz tunela!

Priču o tunelu ispričao nam je premijer Milanović na početku mandata – u šaljivom tonu, dakako!  No, čini se da je i njegova Vlada planirala državne troškove u šaljivom tonu – da ne kažem šašavo i neodgovorno, po spomenutom „pozitivnom razmišljanju“ o gospodarskom rastu od 1,8 posto. Mogli su još „pozitivnije razmišljati“ i reći puku da će rast biti 15 ili 30 posto, manja ili veća laž, ipak je samo laž! Tko je tu lud?

Ne znam tko je lud, ali znam da Linić nije! On izvrsno radi posao za svoj politički klan i za onih 1% ili 2% bogatih. Harač, rajo, harač!, novi nameti, porezi, ovrhe… Plaćetine su im izvrsne, privilegije goleme, ministri mogu novim zrakoplovom ne samo do Dubaja nego i do Polinezije, Havaja… Ne bih se čudio da kupe još jedan zrakoplov, pa još…

Novi Zakon o strateškim investicijama u članu 18. kaže da Milanović, Linić i comp. mogu dati (i prodati!) u vlasništvo nekome (bratu ili prijatelju) otok ili rijeke Koranu, Omblu…

Bogati postaju još bogatiji. I neminovan rezultat; siromašni postaju još siromašniji!

U udarnim vijestima na HTV 26. veljače 2013. spominju se oglasi: hrvatski građanin prodaje bubreg za 6000 eura, jedan 19 – godišnjak za svoj bubreg traži više…

Što da kažemo na ono pola čaše s početka ovog teksta? Najbliže istini je da se čaša prevrnula i da nema više ni kapi vina u njoj! Naš predsjednik Ivo kaže da smo lijeni i da samo kukamo. Ima pravo, odbacimo optimizam i pesimizam – i razmislimo, što da radimo, gdje smo i kako dalje?! Tvornice i pogoni su propali pa ne radimo, znamo da smo na dnu, a znamo i to da dalje ovako ne ide. Rješenje se nazire „u demokratskoj praksi“ – izvanredni izbori!

Lokalni izbori će uskoro…, a možda i ovi drugi izbori. Što ćemo dobiti – ili što bi dobili tim i „drugim“ izborima?

Imamo preko stotinu stranaka, ali dvije su najrazvijenije i najbrojnije. Te dvije stranke dobro su organizirane i imaju daleko veća sredstva nego sve ostale stranke zajedno. Iz toga slijedi da ćemo biti kao Amerika, da ćemo imati jednu ili drugu stranku na vlasti, te da o tome ne treba razmišljati ili dvojiti. SDP ili HDZ – realno, nema treće opcije!!! Uz stotine tisuća mrtvih i lažnih glasača, vlast mogu izboriti jedino, Milanović ili Karamarko!

Auh, uzviknem bolno i pogled mi se zaustavi na prolivenom vinu po stolu. Milanović je dao ono što nam je dao, Linića, harač, ovrhe i „pipl mast trast as“ – može nam ponuditi još samo prodaju preko oglasa (bubrezi, jetra ili plućna krila…)! Velike mogućnosti kriju se i u prodaji krvi, dobrovoljni davatelji krvi moraju osnovati firme, nabaviti fiskalne kase i pošteno plaćati PDV i mnoštvo poreza.

A, Karamarko? Kakva respektabilna ekipa; Sanader, Jaca, Šuker, Barišić, Kalmeta, Čobanković, Polančec, Rončević, Maček, Kirin, Jandroković… Dosadašnji rad HDZ-a bio je vrlo učinkovit, pokrali su i opljačkali milijarde, no to nam je slaba perspektiva – sve je već pokradeno i opljačkano. Mrvice sa stola i masne mrlje nisu dovoljne da se prehrane ona jadna 4 milijuna i nešto više građana.

Čini se da izbori ipak nisu rješenje, ali nema sumnje da rješenje postoji i da će se danas ili sutra pojaviti samo od sebe.

Veliki Krleža kaže: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu“.

I bit će nekako!

Anno Domini mmXIII.