Datum objave: 09. listopad 2015./Piše: Nada Landeka/hop.hr
Dok se s jedne strane Ustavni i Vrhovni sud razmahuju i „puna su im usta“ pravde , pravičnosti i zaštite ljudskih prava, s druge strane malo tko uopće obraća pažnju na apsolutno obespravljene građane u Republici Hrvatskoj. Već sam pisala u nekoliko navrata o krivotvorenim sudskim rješenjima koji prema ponašanju sudaca imaju snagu zakonitog sudskog rješenja, o sudskom rješenju Županijskog suda donešenog nedjeljom, o „prekrečenom“ sudskom upisniku, i o zrcalnim pečatima na ugovoru, i sve to o čemu sam pisala Ustavni sud i Vrhovni sud procjenjuju kao „pravdu“ za one koji su na žalost prisiljeni braniti se sami, ili pak uz odvjetnike koji nemaju snagu i moć da učine čudesne preobrate u sudskim postupcima, poput trenutno najeminentnijeg para na odvjetničkoj sceni – Prodanović-Sloković.
VEZANI ČLANCI:
http://www.hazud.hr/afera-
http://www.hazud.hr/sokantno-
http://www.hazud.hr/sokantno-
Međutim, nisam još pisala o vrlo bitnoj temi, koje ću se dotaknuti danas, a o kojim predmetima je u nekoliko navrata odlučivao i Europski sud za ljudska prava u Strasborgu. To je pravo na pristup pravosuđu.
Ustavno pravo svakog građanina je da o njegovom pitanju i u razumnom roku odluči stvarno nadležni sud. Nadležnost sudova i javnih bilježnika propisana je zakonima i ista je određena prema teritorijalnoj pokrivenosti. Takva teritorijalna pokrivenost olakšava pristup pravosuđu, određujući kao stvarno nadležne najbliže sudove i javne bilježnike. Međutim, posljednje tri godine zbog pretrpanosti sudova Vrhovni sud donosi odluke kojima se određuje stvarna nadležnost nekog drugog suda u Hrvatskoj, a koji će, prema navodima iz odluke tog najvišeg suda u Hrvatskoj, slučaj riješiti brže i povoljnije za stranku.
Zakonom o parničnom postupku, članak 10. određeno je da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku
Da u praksi nije tako, pojasnila nam je gdja Mira iz Rijeke, koja se u svojem ovršnom predmetu našla pred teško rješivim problemom, uzevši u obzir udaljenost, prometnu povezanost, i njene financijske mogućnosti.
Naime, prema dokumentaciji koju je dostavila našem portalu, vidljivo je da je javni bilježnik koji je donio Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (iako je ovršenikovo mjesto stanovanja u zadarskoj županiji) umjesto nadležnosti Općinskog suda u Zadar, dao uputu da je za rješavanje predmeta nadležan Općinski sud u Rijeci, dok je isti taj bilježnik u drugom predmetu na otisku Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dao uputu da je za rješavanje po prigovoru nadležan Općinski sud u Zagrebu. I ne samo da je javni bilježnik dostavio Prijedlog za ovrhu na nenadležni sud, već je u Prijedlogu za ovrhu označen i potpuno krivi OIB ovršenice. Odvjetnik je podnio prigovor vezano uz nadležnost sudova, jer prema Zakonu o parničnom postupku, kao i prema odredbama Ovršnog zakona, u ovršnim postupcima je precizno određeno koji su to sudovi nadležni za postupanje u ovršnim predmetima. 
Ovršni zakon ( „Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku i 93/14) (Čl. 38. Mjesna nadležnost određena ovim Zakonom je isključiva. dalje čl. 279. OZ-a :
-st. (1) Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika,
-st. (2) Ako je jednim prijedlogom za ovrhu zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog javnog bilježnika, nadležan je javni bilježnik koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika,
-st. (3) Ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema odredbi stavka 1. ovoga članka, sud će prijedlog odbaciti. Na isti način sud će postupiti ako je prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku.
Nadležnost sudova određena je u više pozitivnih propisa; Zakonom o sudovima ( Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15 ), Zakonom o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine br. 128/14 ), Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst) te Ovršnim zakonom (»Narodne novine«, br. 112/12, 139/10., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12. i 80/12.
Zakonom o područjima i sjedištima sudova u Članku 1. i čl. 2. odlučeno je između ostalog o mjesnoj nadležnosti sudova s područja Primorsko-goranske županije:
Sjedišta i područja nadležnosti županijskih i općinskih sudova su:
- Županijski sud u Rijeci za područje Općinskog suda u Rijeci.
Općinski sud u Rijeci za područje općina: Baška, Brod Moravice, Čavle, Dobrinj, Fužine, Jelenje, Klana, Kostrena, Lokve, Lopar, Lovran, Malinska-Dubašnica, Matulji, Mošćenička Draga, Mrkopalj, Omišalj, Punat, Ravna Gora, Skrad, Vinodolska Općina, Viškovo i Vrbnik te gradova: Bakar, Cres, Crikvenica, Čabar, Delnice, Kastav, Kraljevica, Krk, Mali Lošinj, Novi Vinodolski, Opatija, Rab, Rijeka i Senj.
Točku na I. kojom je gdji Miri V.A. onemogućen pristup sudu, a time i pravdi, stavio je Vrhovni sud odredivši kao stvarno nadležan sud, Općinski sud u Čakovcu. Prometna povezanost između Rijeke i Čakovca nije baš najbolja, žali se gdja Mira koja već sutra, u srijedu, ima zakazano ročište pred tim sudom. Radi se o bitnoj stvari za Mirinu egzistenciju, obzirom da se radi o ovršnom predmetu, općenito na imovini, dakle, ukoliko se ne bude redovno odazivala sudu, i očitovala se na navode ovrhovoditelja, mogla bi ostati bez cjelokupne imovine. Osim toga, pravno neuku stranku svakako mora zastupati i odvjetnik, naročito u ovako bitnim egzistencijalnim pa i životnim pitanjima. Odvjetnici potražuju trošak, i to unaprijed. Kod njih najčešće vrijedi ona starinska “Koliko novca toliko i muzike!” Činjenica je, da bi odvjetnik potegnuo na put u Čakovec mora izgubiti cijeli dan, pa ono što bi obavio pred sudom u Rijeci za tili čas, a možda bi uspio rješavati i još poneki predmet pred tim bližim sudom. No ukoliko se odluči zastupati stranku koja ima sudsku raspravu na 200 kilometara udaljenom sudu, to ne može, pa gubi i vrijeme i zaradu u nekim drugim predmetima. Stoga odvjetnici nerado putuju tako daleko, iako je Zakonom o sudovima, članak 11. st 4. odlučeno da u slučajevima kada Vrhovni sud odluči da je nadležan neki drugi stvarno nadležni sud, (st. 2. Zakona osudovima), tada strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, st. 5. toga zakona propisano je da će se naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom i st. 6. – odluka o troškovima iz ovoga članka donijet će se zajedno s odlukom o troškovima postupka, istog članka.
Da bi stvar bila jasnija, Mira se potrudila načini matematički izračun troškova:
______________________________
Rijeka–Varaždin Čakovac Varaždin–Rijeka
19:30 – 23:40 18:45 22:50
Polazak 06/10/2015 Povratak 07/10/2015
______________________________
AP Varaždin d.o.o. cijena povratne autobusne karte 380, 88 kuna x 2 = 761, 76 kuna
Da bi stranka s prebivalištem u Rijeci, nazočila na zakazano ročište u Čakovcu, stranka mora raspolagati s najmanje 761, 76 kuna. Ukupno vrijeme putovanja traje 27 sati i 20 min. Prema važećoj tarifi o nagradama i naknadama odvjetnika, tar. 35.; “Za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova, za svaki započeti sat ali najviše do 7 sati dnevno.”
Međutim u ovom slučaju odvjetnik može tražiti naknadu u iznosu od 7.000, 00 kuna (čak i više) bilo da to plaća u cjelosti RH ili dijelom a drugim dijelom stranka, u svakom slučaju država onemogućava stranci pravo na pristup sudu po istim uvjetima kao i ostalim građanima jer ona ne želi da je zastupa neki dr. odvjetnik odnosno da zamjenjuje odabranog odvjetnika.
Dakle, sudeći prema svemu navedenom, gdji Miri, a i mnogim drugim Mirama diljem Hrvatske pravo napristup pravosuđu u potpunosti je onemogućeno (poznat nam je slučaj gdje su predmet gdje koja spada u kategoriju socijalnih slučajeva, i ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, sa Općinskog suda u Zagrebu gdje živi, proslijedili na sudove u Kninu i Koprivnici). Da bi gdja Mira mogla pristupiti sudu morala bi valjda podići kredit kako bi podnijela svoje troškove putovanja, i svojeg odvjetnika, namirila njegove odvjetničke troškove zbog izgubljenog vremena, a troškovi koji bi se odvjetniku eventualno vratili, isti može očekivati tek sa priznatim troškovima na kraju parnice. Uz sve to morala bi valjda imati i novac za ručak na putu za sebe i odvjetnika.
Vrhovni sud svoju odluku obrazlaže ekonomičnošću!
Čak i apsolutno netalentirani matematičar može uočiti da u ovakvim slučajevima nema ekonomičnosti, niti praktičnosti. Jer ukoliko trošak putovanja (ili bar dio) stranke i odvjetnika pada na teret države, kakvu korist ima država od toga da određuje za postupanje neki drugi stvarno nadležni sud, umjesto onog po teritorijalnoj nadležnosti, osim, ukoliko u startu takva odluka nije donešena upravo radi otežavanja strankama da se bore za svoja prava.
U svakom slučaju, prema svojoj ekonomskoj situaciji Mira V.A. nije u mogućnosti pristupitisudu, obzirom na sve opisano, a to su ozbiljna kršenja ljudskih prava i prava na pristup sudu.