Mirno je dremuckao pukovnik Udbe Milorad Pupovac na svome radnome mjestu zastupnika u Hrvatskome saboru, kada zazvoni telefon. Tko zove?
Beograd.
Skoči Milorad na noge junačke, jer ne može se s Beogradom razgovarati u ležećemu položaju!
– Slušam.
– Ovde Draža. Vidim da si nešto svež i naspavan. Da li je to rašta ništa ne radiš?
– Pa nije baš tako, druže Dražo. Odlazim ja u narod, dajem izjave za medije.
– Nešto mi malo govoriš o f(krrrr-smetnje)šizmu. Da li ti je jasno da, ako svet uverimo u fašizaciju Hrvatske, mi po 53. i 107. članu Povelje Ujedinjenih nacija imamo pravo da vojno napadnemo Hrvatsku? Šta ti misliš zašto sam naložio ministru Vulinu da Optuži Hrvatsku za to?
Pristupi izvršeniju!
– Razumem, gosn Dražo!
Odmah je opet skočio Milorad Pupovac na telefon te udri telefonanirati.
– Druga Vrdoljaka!
– Ovdje Vrdoljak iz HNS-a. Zdravo.
– Milorad ovde. Mene su nazvali iz Beograda, znaš, Draža. On kaže da treba da povećamo rad na optužbi Hrvatske za fetišizam. Nadam se da si opremljen za to.
– Naravno. Imam one čizmice i remenje. Mogu bičevati sve.
– Onda pokreni i ostale.
– Razumem, druže Pupovče.
Ni Vrdoljak nije dugo otezao.
– Bernardiću, ovdje Vrdoljak iz HNS-a.
– Zdravo, Vrdoljače!
– Zvao me drug Milorad. Kaže da mu iz Beograda naređuju da se Hrvatsku optuži za obnovu fetišizma. Pita da li imaš opremu za to.
– Imam. Imamo kipove, biste, zvezde, srpove, čekiće, kožne čizme, lisice, pendreke, bičeve, uprtače i sve šta treba. Imamo posebne zgrade i sobe za fetišizam.
– Znači da ste gotovi za akciju?
– Jeste! U stvari jesmo. U stvari mi se time stalno bavimo.
Uskoro je Milorad Pupovac mogao zadovoljno utvrditi da je njegova inicijativa uzela velikoga maha. Istina da Srbi u Hrvatskoj nisu osjetili inicijativu o fetišizmu baš svojom, ali ih je on umirio time da je to direktiva iz Beograda.
Zatim je Pupovac nazvao Bruselj, da vidi kako Europa gleda na eskalaciju fetišizma u Hrvatskoj. Odgovorio mu je feminizirani muški glas.
– A Vi ste iz Hrvatske? Da, čuli smo da kod vas raste fetišizam.
Kažite nam u kojim to hotelima? Mi bismo se rado pridružili i uživali s vama. Nama isto na takve vijesti naraste. Recite, gdje bismo se mogli družiti s Vama?
– Čekajte, čekajte! Ma još ne morate dolaziti. Moram još da proverim u Beogradu, šta će on da kaže.
– A Beograd! Ondje je jako lijepo. Ondje vladaju travićke; jednom komunisti, drugi put četnici, pa demokrati… Stalno se presvlače. Pa petokrake, pa bradurine… Sigurno se i Vi znate presvlačiti u raznolike halje.
– Ma dobro, čekajte. Reč je u Hrvackoj!
– Pa to je nama isto. Bitna je fetišizacija.
Pupovac je u očaju zaklopio slušalicu. Poklonio se pred Titovom slikom i legao spavati.
Sutra je opet morao skočiti na noge. Telefon je zvonio osobitom strogoćom, nezaustavljivo. Beograd.
– Zdravo, gosn Dražo!
– Pa Milorade, vole jedan! Šta bre uradi?! Umesto da započnemo rat protiv Hrvacku, uz pomoć ceo Zapad, evo gi, stižu nam hiljade i hiljade pedera! Pa ja sam ti rekao da se u Hrvatsku mora obnavljati fašizam a ne fetišizam, vole jedan!
– Ali, ne obnavlja se!
– E, pa zato ti mora da gi obnoviš. Ma na papiru, u propagandu! Ti ima da govoriš o Jasenovac, o Šaranovu jamu, o ustaši, o tome da su Hrvati za dom spremni poginuti i to. Ti uzmi komunjari, socijal-šta već ima, lažni narodnjaci, reci da ste demokrate i antifašiste i udri po Hrvati! Ima da lažeš šta više. Zapamti; fašizacija, a ne fetišizacija!
Pristupi izvršeniju!
– Staraću se, gosn Dražo.
Ostavši sam, Milorad je tugovao. Njegova će fetišistička oprema morati ostati skrivena. Dobro, petokraka još može u javnost. Marx ima bradu gušću od Dražine a njega smije pokazivati. Lisice može nositi potajno.