MIRKO VIDOVIĆ 31.12. 1940. – 13. 10. 2016.
Nakon tužne vijesti da je u Valenceu, u Francuskoj, 13. listopada 2016. blago u Gospodinu preminuo hrv. akad. i Vitez Reda Međunarodne akademije MIRKO VIDOVIĆ, bilo mi je teško, obzirom da smo se osobno poznavali i iskreno surađivali na domoljubnim i povijesnim širinama. Kada sam pročitao IN MEMORIUM Mirku Vidoviću, kojeg je napisao Mirkov i moj akademski kolega (HAZUDD) Emil Čić u Hrvatskom fokusu (21. listopada 2016.) bio sam vrlo zadovoljan, jer je lijepo i stručno ukazao na život i životna djela vrhunskog intelektualca, povjesničara, pjesnika i lingvista kakvih se jedva može naći u svijetu. Emile, hvala Ti!
Ljudi, kao što je bio vitez Vidović, stoljeća na njih čekaju. Oni nikad ne umiru, samo tiho odu na vječni počinak. Njihova djela nastave živjet svom puninom snage njihovog stvaralaštva. Takve se ljude teško prihvaća i shvaća , jer ne žive u vremenu i prostoru u kojem obitavaju.
Prof. Mirko Vidović je bio školovan (univerzalno obrazovan) i duhovno Božjom milošću duhovno nadaren čovjek, a bio je i impozantna ljudska pojava, koja se na prvi pogled autorativno nameće veličinom, značenjem i važnošću.
Hrv. akad. Čić spomenuo je nekoliko Vidovićevih objavljenjih djela, neka su prevedena na strane jezike, ali ono što je najvažnije za nas Hrvate, je činjenica da mi nismo – Slaveni: ” Izvrsno je Vidovićevo objašnjenje povezanosti izmišljenog imena Slaveni s pojmovima Sklabenoi i Serboi. Ova su azijska plemena zajedno napadala Carigrad. Sklabenoile su Bizantinci, nakon mnogo pokušaja smirivanja, na kraju nemilosrdno poklali, a Serboi su u ime mira dobili zemlju u zaleđu Carigrada! Tako se postepeno stvarala buduća Srbija, a sve to Vidović sjajno dokumentira temeljem objavljenih izvora. Kako su se Srbi našli u zaleđu Solina, da bi temeljem toga tvrdili kako je i ono Srbija! Tamo su nakratko dospjeli tako što su zajedno s Avarima provalili u Iliriju i neko se vrijeme ondje održali, sve dok Car Heraklije nije u pomoć iz Perzije dozvao Bjelohrvate, koji su kao snaga ratnika konjenika s lakoćom prevalili velike udaljenosti i u Hrvatskoj-Iliriji potukli Avare i Srbe, izbacivši ih iz Ilirije, sada transformirane u Hrvatsko Kraljevstvo, temeljem vladajućeg pobjedničkog sloja Bjelohrvata, najbližih rođaka Ilira! Sjajan je i velika povijesna priča koju nam je ispričao Mirko Vidović i vrlo vjerodostojna, ili u najmanju ruku visoko vjerojatna, jer akademik citira izvore koji pred nas postavljaju i daju vjerodostojnu sliku i novo znanstveno uvjerenje.”
Bibliografija akademika Vidovića sastoji se od 1280 objavljenih naslova, od toga 110 na stranim jezicima i na raznim stranama svijeta. U rukopisu ostavio je 42 knjige s raznih područja, od toga 10 kazališnih drama i 12 svezaka iz Filozofije virtualnosti i stvarnosti (epistemološka analiza našeg vremena na svim segmentima lepeze znanja i znanosti.) O mnoštvu Vidovićevih djela i priznanja opširno donosi (Hr. wikipedia.org)
Napisao sam Uvodnu riječ i objavio u nakladi Hrvatskog puta „MEMORANDUM Mirka Vidovića“ o nastanku, nestanku i preporodu Nezavisne Države Hrvatske. Knjižica s 40 stranica, sažetak je Vidovićeva predavanja u Torontu povodom 60. obljetnice uspostave Nezavisne Države Hrvatske (10. travnja 1941.) i desete obljetnice uspostave Neovisne Republike Hrvatske (30. svibnja 1991.)
Među ostalim naglasio sam: “Na traženje značajnih predstavnika međunarodne zajednice, Vidović je izradio cjelovit Glavni koncept Domovinskog rata, odnosno nenasilnog i pravnog razlaganja Jugoslavije, u smislu odredbi Helsinške dekleracije, na sastavne dijelove – obnovljene nacionalne države po logici povijesne istine i međunarodnih pravnih zasada. Poraz politike etničkog čišćenja u postitovskoj Jugoslaviji i pobjeda ideje restitucije, po komunistima otimane imovine, zakonitim vlastima, izravno proizlazi iz njegovih elaborata.”
Bit životnog djela prof. Mirka Vidovića je pragmatizam – podudaran s matematičkom logikom – kao način mišljenja koji, po zdravu razumu, sve ljude dovodi do spoznaje prednosti općeg dobra u odnosu na svaku vrstu egocentrizma i fanatizma. Iz tog pragmatizma izveo je i teoriju o neminovnosti donošenja Globalnog plana za koordinaciju svih nacionalnih ekonomija u jednu koherentnu cjelinu ljudske gospodarske zbilje po kojoj je ubuduće nemoguće da bilo koja nacija osmisli svoju budućnost kao posve neovisna zemlja (kakve su bile Hoxhina Albanija ili Miloševićeva Srbija), sve države u svijetu su sve izrazitije – međuovisne. Logika međuovisnosti alternativa je svakom hegemonizmu. Samo politika podizanja općeljudskog standarda može nadići svaku logiku prinude i nasilja.
Zadnji uradci, koje mi je poslao prof. Vidović „Kad Muhamed ide k nepomičnom brdu“ (10.10. 2016.) svjesan da borba za samoodređenje i slobodu jedne nacije ne ovisi o ‘ćeifu’ ikojeg ‘bogomdanog’ vođe, Poglavnik je raspustio Ustaški pokret i utemeljio Hrvatski Oslobodilački Pokret – nakon marginalizacije Luburića, Sečana i Rovera. HOP je pozdravila i hrvatska sveučilišna mladež koja je, prilikom Manifestacije 1958., u centru grada Zagreba uzvikivala – Dosta je bilo Sutjeske!
Oholost čini maske prozirnima (5.10.2016.), riječ je o ispitu savjesti cjelovite osobe u vlasti lažova i ubojice, kojeg mi je poslao tjedan dana prije nenadane smrti. Oholi ljudi smatraju da su oni jedini pozvani da primjenom svoje svijesti točno shvaćaju i svima drugima budu mjerilom svih vrijednosti. To ih dovodi u nesporazum i do sukoba s onima koji u svemu u svijetu vide Djelo Stvoritelja, a ne ogledalo sebe samoga, napisao je Mirko u tom osvrtu.
I, na kraju Mirkova života i ovog osvrta, moram naglasiti da je cijeli njegov život bio mukotrpan, ali i ispunjen raznovrsnim znanstvenim stvaralaštvom, u kojem se provlači nit pobožnosti s velikom odanošću Hrvatskoj, također i velikoj ljubavi naspram Bosni i Hercegovini, kojoj je bio odan do posljednjog daha.
Uz velikog čovjeka bila je i njegov velika žena gđa Lucienne, koja ga je slijedila u svim pothvatima, kojoj od srca izražavam iskrenu sućut zbog smrti voljenog supruga!
Svevišnji će sigurno nagraditi pokojnog Mirka za sva dobra koja je učinio u zemaljskom životu. Dragi Mirko počivaj u miru Božjem i neka ti bude laka rodna gruda Bila, kraj Livna.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!