Datum objave: 04. ožujak 2016./Piše: Slavica Vučko/HAZUD
Previše se zla dogodilo, života izgubilo, državnih vrijednosti uništilo, radosti ugasilo, mladosti raselilo, stanovništva osiromašilo, uplašilo i u tešku depresiju dovelo da bi na tim temeljima mogli graditi Hrvatsku državu. Lustracija – prosvjetljenje – čišćenje političke scene od osoba koje su bile povezane s nekim proteklim totalitarnim režimom provedena je u svim zemljama koje su imale veze s komunističkim sustavima i politikama, i u Hrvatskoj se lustraciju mora provesti. Potrebno je lustraciju staviti unutar zakonodavnog okvira što znači da se provjerava sve javne i državne službenike. Da smo to napravili 90-ti godina mi Hrvati živjeli bi u našoj domovini u miru i blagostanju. Zašto u Hrvatskoj takav zakon nije donesen? Zašto u Hrvatskoj na visokim državnim funkcijama sjede i odlučuju o Hrvatskoj oni, koji je nisu nikada ni željeli i oni, koji su sve činili, da Ona, nikada ne bude slobodna i postojana.
Prošlo je četvrt stoljeća a da ne znamo i da dvojimo o datumu nastanka naše domovine. Da nismo u naš Ustav jasno ugradili povijesne datume i da se ostavlja neka dvojba o tome da je Hrvatska država stvorena na temeljima „Zavnoj-a“ i da se taj kontinuitet hrvatske države nastavlja u uspostavi temelja državne suverenosti. Onda, svi životi, koji su bili plaća našoj slobodi, uzalud su pali i svoju glavu dali. Naši preživjeli branitelji, tada su uzalud svoju ljubav i spremnost da obrane svoj dom dali a cijenu svega i danas životom plaćaju. Znamo da je stanje nakon 1945. bilo negacija prava hrvatskoga naroda na državnu nezavisnost a po svojim svojstvima je bila totalitarna diktatura koju su i nakon osamostaljenja Hrvatske države komunisti i dalje radili nad Hrvatima.
Mogli smo uživati u miru kao u Raju, da nam krvlju natopljenu domovinu u miru nisu uništavali i iznova diktaturu uveli kroz ovrhe, slobodu govora i medije kojima su upravljali. Umjesto Kristovog svjetla, koje nam je trebalo sjati, jer smo mi Kristov narod, u tamu smo upali. Da je još malo potrajalo, ni ime Njegovo ne bi se spominjati smjelo.
Za to kratko vrijeme vladavine SDP-a, svi demokratski procesi su zaustavljeni, uspostavili su svoju moć i svoju ideologiju, gospodarstvo još više porušili i doveli nas u bezizlaznu situaciju, siromaštvo, izumiranje stanovništva, iseljavanje mladih, pad nataliteta, preveliku zaduženost i puno, puno još velikih zala.
Nije moguće u slobodnoj Hrvatskoj istovremeno podržavati i hrvatsku i jugoslavensku ideju. Da je to bilo moguće, onda Domovinskog rata ne bi ni bilo. A bio je Domovinski i stradalnički. Na tisuće ljudi utkano je u njenu slobodu, na tisuće nestalih, na tisuće poratnih invalida i psihičkih bolesnika koji su prošli srpske logore i na tisuće silovanih žena koje nakon pretrpljene boli i poniženja danas prolaze pored silovatelja koji se nalaze u državnim službama . Njima dugujemo našu slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, ukoliko uopće jesmo slobodni, oni koji su živote za nju dali morati biti temelj naše države i datum njene uspostave.
U Hrvatskoj nisu najveći problem Srbi u Srbiji, ni Mađari, Talijani niti ijedna susjedna, niti udaljena zemlja. Neprijatelji Hrvatske su Jugokomunisti i Udbaši koji upravljaju našom domovinu tako da je razaraju poput atomske bombe i sve to rade u mirno vrijeme u našoj slobodnoj domovini.
Njima istovjetni u uništenju naše domovine uz bok stoje hrvatske Jude koji svojom pohlepom za hrvatskom kunom učiniše zlo istovjetno kao i mrzitelji naše domovine a za sve to vrijeme prijetvorno se prikazuju kao domoljubi. Hrvatska im je mila ali kune, pohlepa i njihov hedonizam još miliji. I njima treba suditi.
Nema izlaza, iz ovoga bezdana, u koji smo dovedeni, ukoliko se sve ovo zlo, koje se nadvilo nad našom Hrvatskom ne bude lustrirano, kažnjeno i ukoliko u hrvatski Ustav i Zakone ne budu stavljene najstrože kazne za domovinske izdajnike, za one koji ruše katoličke i ljudske vrijednosti uništavajući sva dobra i mir na koji mi Hrvatski ispaćeni narod ima pravo. Slobodna Hrvatska je naš stoljetni san, dosanjali smo ga. Moramo našu Hrvatsku čuvati kao zjenicu u svome oku. Bez lustracije nema Croatie. To nije odluka ni Vlade ni političara, to je odluka naroda a narod je iznad svih. Kad narod bude iznad svih a prvenstveno iznad onih, koje je narod svojim glasom izabrao u Hrvatski Sabor, tada će demokracija biti uspostavljena. Ovo što sada imamo to je diktatura, ismijavanje svih vrijednosti i poniženje. Manjine u Hrvatskoj žele veća prava nego što imamo mi Hrvati. Dovoljno je vidjeti kako se Pupovac odnosi prema Hrvatima, koliko Hrvatskoga novca troši i koliko je uz njega onih koji su vršili agresiju na našu domovinu i ubijali Hrvate. Ne zna se točno ni gdje je bio 90-ti godina. Za Stanimirovića znamo i krajnje je uvredljivo za sve nas da sjedi u Hrvatskom Saboru. Dragi moji Hrvati, mi odlučimo o lustraciji kad se političari već dvoje jer povijest nam nikada neće zaboraviti, ukoliko to ne učinimo. Za lustraciju ukoliko se ne donese odluka u Saboru treba se provesti referendum. To će biti volja naroda jer demokracija u Hrvatskoj još nije saživjela. Krajnje vrijeme je da mislimo svojom a ne tuđom glavom. Čuvajmo se spletki. Na to nas je upozorio davne 1861. Ante Starčević, otac domovne.
“Još nitko, gospodo, ne nadvlada Hervata oružjem
pa i tako Hervat ostane najdoljnji;
Hervat leži žertvom spletkah …
Ja se spletke nadasve bojim”
(Ante Starčević, 1861.)