Fašističkočetnički i komunistički zločini u mjesecu lipnju
Titovi komunistički partizani i njihova genocidna mašinerija: “Narodni sudovi” – Komesari – PPK – OZNA – UDBA – KOS, SUP su bili industrija (također i manufaktura!) genocida i vandalizma na Hrvatima, kako je odredio i propisao tvorac komunizma Židov Karl Marx.
“Sve Hrvate treba uništiti! Marxist Tito je poslušno sprovodio Marxov genocid na Hrvatima.
Srbski fašistički četnici, odkad postoje i s istaknutim intenzitetom za vrijeme nacifašističkog kralja Aleksandra Karađorđevića, Draže Mihailovića, Aleksandra Rankovića i Slobodana Miloševića su genocidno punim intenzitetom uništavali Hrvate radi ostvarenja Velike Srbije na hrvatskom prostoru.
Ta dva zločinstva na Hrvatima su samo jenjala, ali dalje postoje i napajaju svoje zločinačke “baterije” marxističkim komunizmom, kojeg sada po Fumiću, Josipoviću i Mesiću…nazivaju “antifašizam”, a druže s javno deklariranim četničkim fašistima, sljedbenicima Draže Mihailovića: Tomislavom Nikolićem, Aleksandrom Vučićem, Vojislavom Šešeljem…
Poznavatelji povijesti Drugog svjetskog rata znadu za druženje komunista i fašista na svima razinama počev od Staljina i Hitlera do Tita i Draže Mihailovića…
Prema tome ljubav komunističkog agnostika Ive Josipovića, Stjepana Mesića i Vesne Pusić s najistaknutijim suvremenim srbskofašističkim četnicima nije nova pojava, nego potvrđeno staro prijateljstvo.
Osvrt na nekoliko četničkih i komunističkih zločina u lipnju
Da ne bi došlo do zabune četnički i komunistički zločinci su ubijali Hrvate i druge nesrbe u svima mjesesecima i danima ne obazirući se na godišnje doba, ali su ta zločinstva prekobrojna i radi toga se ograničavam na mjesec lipanj i to samo primjerice jer i lipanjska zločinstva komunista i četnika na Hrvatima i drugim nesrbima su neizbrojiva i vrlo obširna za opis.
Prije rata, već 20. lipnja 1928. je nacifašistički kralj Aleksandar preko svoga povjerljivog četnika Puniše Račića izvršio atentat na hrvatske zastupnike ubivši Đuru Basaričeka, Pavla Radića i smrtno ranio Stjepana Radića i još neke zastupnike lakše ranio.
Tijekom Drugog svjetskog rata Dražini fašistički četnici i Titovi komunisti su počinili u lipnju strašna zločinstva: Evo samo jednoga vrlo složenog zločinstva vezanoga za “drugo oslobođenje Slunja 8. lipnja 1943. godine!” Počinili su ga profašistički i komonistički saveznici: krajiški Srbi – četnici udruženi s krajiškim komunističkim partizanima.
Komunistički partizani Hamdije Pozderca s pridruženim fašističkim četnicima su na svakom koraku klali ljude (doslovce noževima), davili ljude u Korani, primjerice Janka Skukana, sasjekli najmanje desetak ljudi naživo (primjerice Antu Grdića, tvorca pjesme “Na Kordunu grob do groba”). Poubijali su šestero djece, među kojom je bilo najstrašnije ubojstvo: 12-odišnje Ljubice Gračan, koju su zaklali pred njenim roditeljima: Marijom i Pavom Gračan.
Iza Drugog svjetskog rata uz svibanj s Bleiburgom i Križnim putevima najviše masovnih ubijanja i pojedinačnih ubijanja Hrvata počinili su Titovi komunisti u lipnju 1945.godine.
Spomenut ću samo šest strašnih Titovih zločina u lipnju 1945. godine.
– U Slunju su ubili u skupinama oko 160 zarobljenih hrvatskih domobrana rodom iz Virovitičkog kraja plus druga masovna i pojedinačna strijeljanja po grmovima oko Slunja.
– Na Debeloj Glavi nedaleko Slunja poubijali su oko 150 civila (žena i staraca) iz Ogulina i pobacali u bezdanu…
– Iz Karlovca su svakodnevno tijekom lipnja 1945. dovozili skupine hrvatskih zarobljenika i strijeljali ih u Budačkome i obližnjoj Petrovoj Gori… Sami su si morali kopati jame.
-Tijekom lipnja 1945. su Titovi partizani poubijali tisuće hrvatskih zarobljenika u Jasenovcu. Zato Tito nije nikada posjetio Jasenovac. Eksumacija mrtvih je obustavljena jer su mrtvaci bili u odorama Hrvatske domovinske vojske: domobrana i ustaša…
– 7. lipnja 1945. su Titovi ubojice objesili u Zaprešiću, najvećeg hrvatskog pisca Milu Budaka i ubili su nakon masovnih komunističkih slilovanja njegovu 17-godišnju kćer Grozdu. Prema nekim izvješćima Grozdu su komunisti silovali pred ocem Milom, kojemu je visio štrik iznad glave. O tragediji Mile Budaka ima dosta napisanoga pa se može objaviti uz ovu lipanjsku tragediju pa ovdje neću ulaziti u obširniju raspravu.
Umjesto o Budaku evo malo šireg dokumentarnog osvrta prema Leksikonu “Tko je tko u NDH, Minerva Zagreb,1997″o doktoru Ljudevitu Juraku , ubijenom u lipnju 1945. u Zagrebu.
– Ljudevit JURAK (doslovni prijepis) – patolog i sudski medicinar (Zalug, Hum na Sutli 6.X. 1881. – Zagreb, ? VI. 1945). Studij medicine završio je 1910. u Innsbrucku te ostaje raditi kao asistent Zavoda za patološku anatomiju. Nakon što je u Zagrebu osnovana Prosektura javnih zdravstvenih zavoda (smještena u krugu Bolnice milosrdnih sestara početkom 1914. preuzima i do kraja života vodi tu ustanovu, te je tako postao začetnikom humanomedicinske patološke anatomije u Hrvatskoj. Uz to je bio i stalni sudski vještak Kraljevskog sudbenog stola u Zagrebu.
Godine 1921. postaje profesorom opće patologije i patološke anatomije na novoosnovanom Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, te je do kraja života djelovao na tom fakultetu, svrstavši se također u začetnike veterinarske patološke anatomije. Posebice se je bavio komparativnom patologijom.
Punih je deset godina, 1922. – 1932. bio i nastavnik sudske medicine na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Među ostalima abducirao je Stjepana Radića, hrvatskog prvaka, koji je umro od posljedica atentata u beogradskoj Skupštini. Stvorio je zbirku preparata Zavoda za patologiju Veterinarskog fakulteta, najbogatiju u Europi. Na tom je fakultetu u dva navrata bio dekan, a u jednom mandatu prodekan. Surađivao je u Hrvatskoj enciklopediji.
Kao renomirani stručnjak na polju patološke anatomije i sudske medicine bio je od 12. do 15. VII. 1943. pozvan, da kao član Međunarodnog povjerenstva sastavljenog od 11 stručnjaka, istraži masovne grobnice u Vinici u zapadnoj Ukrajini.
Za taj su zločin Nijemci obtuživali Sovjete, a Sovjeti Nijemce… Utvrđujući uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme smrti služeći se isključivo znanstvenim metodama i djelujući sasvim nepristrano, povjerenstvo je nedvojbeno da su Sovjeti mučki likvidirali gotovo 2000 ukrajinskih seljaka i radnika. O tome je Jurak napisao članak: Skupni grobovi u Vinici (Hrvatski narod, 25.VII.1943.)
Po uspostavi komunističke vlasti (po nalogu NKVD-a uhićen je 15. V.1945. Ponuđena mu je sloboda ako povuče svoj podpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Kada je to odbio učiniti presudom suda Komande grada Zagreba 9.VI.1945. “zbog djela ratnog zločinstva” osuđen je na smrt. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude.
Punih 45 godina poslije sovjetske su vlasti priznale zločin NKVD-a u Vinici; na sjednici Senata Sveučilišta 15. IX. 1991. u Zagrebu je Ljudevit Jurak rehabilitiran (V. Dugački).
Ovakovih pojedinačnih i još više masovnih ubojstava počiniti su Titovi komunistički partizani u okolici Zagreba ne samo u svibnju, nego napose u lipnju 1945.(Gračani, Sljeme, Maksimir…) na tisuće. Neke masovne grobnice su u novije vrijeme istražene i spomenički obilježene.
Srbski genocid na Bošnjacima i nešto Hrvata u Srebrenici počinjen je u srpnju 1995.
Najveći genocid iza Drugog svjetskog rata u Europi počiinili su Srbi u Srebrenici od 13. do 19. srpnja.
Ovdje dodajem taj srbski genocidni zločin uz lipanjske žrtve radi ubijenih 8372 Bošnjaka i nekoliko Hrvata. Ni Srbija niti tzv. Republika srpska ne priznaju taj genocid kao svoje srpsko zlodjelo na nedužnim ljudima samo zato jer nisu Srbi.
Kao dokaz srbskog genocidnog zločina prilažem članak engleskim jezikom iz Wikipedije jer je uvjerljiv za sve ljude engleski govornog svijeta. Tako dolazi pred svijet na vidjelo srbski genocid, ne samo na Hrvatima (Vukovar, Borovo, Dubrovnik, Škabrnja, Slunj, Široka Kula…), nego na Bošnjacima i posebice na Kosovarima.
War crimes
Srebrenica perpetrators lose appeals
Srebrenica genocide guilty verdicts against two Bosnian Serb ex-military officers have been upheld by the UN’s appeals chamber in The Hague. It has confirmed life jail terms for Vujadin Popovic and Ljubisa Beara.
The UN Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) on Friday upheld life-long prison sentences imposed five years ago on the two Bosnian Serbs for genocide at Srebrenica in July 1995.
Presiding judge Patrick Robinson said the tribunal’s appeals chamber “affirms the life sentence” against Popovic, 57, and Ljubisa Beara, 75 (also pictured left above),
Life-long jail for Vujadin Popovic
A conviction for genocide is the most serious offense in the war crimes statute.
The pair had been sentenced in 2010 to life imprisonment on genocide, war crimes and crimes against humanity charges.
Popovic and Beara were high-ranking security officers with the Bosnian Serb army commanded by General Ratko Mladic that overran Muslim forces in the UN-declared enclave. Dutch UN peacekeepers surrendered.
Bosnian Serb forces subsequently murdered some 8,000 Muslim men and boys in Europe’s worst massacre since World War II.
Sentences also upheld against three others
During Friday’s proceedings, the tribunal also upheld verdicts for crimes against humanity for former Bosnian Serb army security chief Drago Nikolic and brigade commander Vinko Pandurevic, who were sentenced to 35 and 13 years, respectively.
It reduced the sentence of former operations chief Radivoje Miletic from 19 to 18 years.
The rulings reached unanimously or by majority by the appeals panel dismissed most of the appellants’ challenges.
The ICTY’s largest completed case to date opened in The Hague in 2006 and saw some 315 witnesses testify.
Mladic and Karadzic remain on trial
Since its inception, the tribunal has charged 19 people over the massacre – seven were sentenced to long jail terms in June 2010, including Popovic and Beara for genocide.
One of the seven did not appeal and the other has since died.
Srebrenica was Europe’s largest massacre since WWII
Mladic and the former Bosnian Serb political leader Radovan Karadzic remain on trial at the ICTY in The Hague on genocide charges.
The ICTY has concluded 141 proceedings, while 15 others are still ongoing before the court.
In 2009, the European Parliament declared July 11 to be a day of remembrance for victims of the Srebrenica massacre.
ipj/gb(dpa, AFP)