Nažalost, možda nikad kao do sada nismo imali ovako dramatičan raskorak između zaokupljenosti Vlade drugorazrednim problemima na jednoj, i velikih i stvarnih društvenih problema, na drugoj strani. Zar doista moramo biti izloženi ovolikom teroru političke nekompetentnosti, prividnosti i banalnosti?

Vlade se mijenjaju, dugovi građana gomilaju: Od vremena Jadranke Kosor, kad je u siječnju 2011. uveden sadašnji model ovrhe računa građana preko Fine, njihov je broj s gotovo 78.000 ljudi koji su bili blokirani na 6 milijarda kuna skočio na kraju veljače 2017. na 328.294 građana s 41,65 milijarda kuna neplaćenih kredita i računa, zbog čega su im računi blokirani.

Oduzeti nekomu posao i blokirati mu račun danas je kao da ste ga ubili.

Pred nama su lokalni izbori pa se može postaviti i pitanje: Čiji su glasači te osobe bez ikakvih ljudskih prava i uvjeta za život? Ovoliki broj blokiranih građana (sa svojim obiteljima) može smijeniti bilo koju vlast! – Zašto to ne naprave? Pedeset posto građana ne izlazi na izbore pa nekima kao da je bogomdano “vladati”, a da ih narod ni ne bira.

U ovakvoj situaciji, držati blokiranim ovoliki broj ljudi (s njihovim obiteljima to je četvrtina Hrvatske) i nad tim ljudima provoditi kamatarenje jest suludo po održivost države.

Nema države u svijetu u kojoj je svaki deveti radno aktivni stanovnik blokiran, u kojoj je svaki 4. zaposleni blokiran, a politika za to nema osjećaj odgovornosti. Samo u Zadarskoj županiji je 11.955 blokiranih građana s blokadom od oko 1,63 milijarde  kuna.

Nema države u svijetu koja je kroz državnu agenciju, FINU, omogućila legalno kamatarenje svojih građana.

U svakoj državi ovakvo stanje dovelo bi do uključivanja svih čimbenika u državi kako bi se problem riješio čim prije! Ne bi bilo političke stranke koja se ne bi objeručke prihvatila rješavanja problema.

Zanima li to ikoga u RH?! Zašto se ovim problemom nitko ne bavi?

U svakoj „normalnoj“ državi Vlada bi naručila i izradila studiju koja bi detaljno obradila problem 328.294 građana. Zar nije normalno da se postave pitanja: Tko su ti ljudi? Kako žive oni i njihove obitelji? Koliko je brakova zbog toga uništeno, a djece nerođeno…? Iz Hrvatske je u potrazi za boljim životom u posljednje tri godine otišlo preko sto tisuća ljudi, od čega puno njih stoga što su ili oni sami ili netko od njihovih blokiran. 

U većim bankama referenti gotovo svaki dan pošalju blokadu građanima u iznosu od preko milijun kuna. Bilo bi zanimljivo proučiti kako se osjećaju ti ljudi, jesu li sretni kad znaju da su „ubili“ nekoliko ljudi i uništili nekoliko obitelji. U nekim mračnim vremenima europske povijesti jedni su samo pisali liste, drugi su kupili ljude iz kuća, treći su ih prevozili, četvrti su ih zaprimali u sabirnim centrima, peti su… Danas jedni reklamiraju i nude „povoljne“ kredite, drugi pripremaju i sklapaju ugovore, treći šalju ovrhe… Tako da nitko nije kriv!

Vlada bi trebala biti svjesna da je ovako blokiran radni potencijal zemlje, da građani duguju 42 milijarde kuna, da bježe iz zemlje zbog oduzimanja imovine bez suda i presude… Iznos blokade fizičkih osoba raste za oko pola milijarde kamata na mjesec.

Privatni dug u Hrvatskoj je najveći problem Hrvatske.  Nije javni dug, nisu banke, nije deficit, nego privatni dug. Blokada je postala državni problem „No.1“! S ovolikim brojem blokiranih nema velikog rasta BDP-a, a kako se njihov broj preklapa s brojem nezaposlenih, to je poražavajuća činjenica.

Zanima li to ikoga u RH?! Zašto se ovim problemom nitko ne bavi?

Koliko će tek ovaj broj porasti kada se uvede LOPOVSKI porez na nekretnine? 

Mora se „EU premijeru“ Vlade RH poručiti da ovo nije good, good, good, nego je bad, bad, bad.

FINA (državna agencija) ima danas više zaposlenih nego sve županije zajedno! FINA je uredbom Vlade Jadranke Kosor, postala glavni državni alat za kamatarenje dužnika. Politički izgovor tadašnje Vlade glasio je da se državna agencija FINA mora spasiti i osigurati djelatnicima FINE stalni posao te da će se dugovi smanjiti. FINA je preživjela, a Hrvatska je na umoru.

Član uprave Fine Ante Šimunović objasnio je 2011. kako će se prema Ovršnom zakonu od 1. siječnja 2012. godine obustaviti sve prisilne naplate dugova starijih od godinu dana. Taj dio Ovršnog zakona je zanemaren, ovrhe nisu obustavljene i kamatarenje se nije zaustavilo! Usprkos zakonima RH! Državna administracija i suci nisu provodili zakone RH i nitko za to nije odgovarao.

Problem se može i mora riješiti ŽURNIM izmjenama Ovršnog zakona. Najvažnije je da ni jedna ovrha ne može ići bez suda. Fina, kao državna institucija, i javnobilježnički uredi derogiraju sud. U Hrvatskoj imamo (barem formalnu) trodiobu vlasti, ali imamo i četvrtu, ovršnu vlast.

Loš zakon je doveo do ovih razina privatnoga duga. Vlada i Sabor su izglasali zakon o blokadama – neka ga i izmjene! Pa radi se o “zakonu koji ruši državu”.

Nažalost, možda nikad kao do sada nismo imali ovako dramatičan raskorak između zaokupljenosti Vlade drugorazrednim problemima na jednoj, i velikih i stvarnih društvenih problema, na drugoj strani. Zar doista moramo biti izloženi ovolikom teroru političke nekompetentnosti, prividnosti i banalnosti?

Nismo li za sve krivi mi građani?! U zemlju nam ulazi tko hoće i kako hoće, susjedi se ograđuju od nas, padaju nam zrakoplovi i nekakve mete po kućama i poljima, propada nam gospodarstvo, ne rađamo djecu, odlaze nam mladi i obrazovani! A, tko ostaje?  Šeksovi, Stazići i cijela vojska sličnih.

“Ljudi moji, pa je li to moguće?!”– poviknuo je prije 30 godina legendarni komentator Mladen Delić.

Izbori su pred nama, pa je pravo vrijeme da ljudi dignu glavu, smijene ove koji ih pljačkaju i varaju, a izaberu poštene i stručne ljude, te time uzmu sudbinu u svoje ruke!

Ivica Vlakić