Autor: Marko Frankopan III

Predsjednik Sabora Jandroković  slatko se smije u paru s populistom Pernarom,  i bacaju si šale uz slatke zavodljive osmijehe dok im narod doslovno gladuje a zemlja ostaje bez tisuća mladih. (“Živi Zid” gle čuda, prorežimske agencije sada u svojim manipulativnim “istraživanjima javnog mnijenja ” bacaju na treće mjesto kao neki “treći put”. Pametnome dosta.  ) Nažalost oni su samo odraz većine saborskih zastupnika (čast izuzecima poput zastupnika iz MOST-a)  koji dolaze na svoje radne mjesto, u saborske klupe,  samo kada je vrijeme “glasovanja” po naputku “dragog vođe”. Kad se vode rasprave o, za narod važnim zakonima, klupe su sablasno prazne. Pa koliko moraš biti lijen i neodgovoran da ne dođeš na posao dva puta u tjedan a primaš 17.000 kuna plaću?

Bilo s lijeve ili desne strane, praznina u klupama i dušama je ista. I sada, taj isti Jandroković  i njemu slični beskičmenjaci će složiti, kao glumci prvog reda,  žalobno lisičje lice  i piskutava glasića zavapiti, “svi mi osjećamo užas krize…” i vratiti se u  svoju raskošnu viletinu u nekom elitnom zagrebačkom kvartu. (Zanimljivi paradoks je da tamo gdje su prije nekoliko stoljeća živjeli baruni, markizi, vrhunski arhitekti i tvorničari danas obitavaju raznorazni mamići, horvatinčići i političari iz Pogane Vlake  i pripadnici im političke kaste.)

Ej, a što mislite koliko će sada Razdjelnik Vrdoljak svog “kadra” ubaciti u državni i javni sektor u ministarski resor kada sjedne u Vladinu fotelju? Da, ako nemaš nekog “svog” u vrhu političke hijerarhije osuđen si na vegetiranje i to je bolest koja polako ubija Lijepu Našu.

A Pusić Vesna? Da ne bi mislili da je etnobiznismen Pupi manje Vesna? .. Imamo tu i uvijek nasmijanu i sretnu Anku Mrak, i ostatak družbe, slatko se smiju u oporbenim klupama misleći na svoje lijepo uređene raskošne vile na moru, a one su samo odraz jedne političke kaste u divnoj nesretnoj zemlji Hrvatskoj.

Misleći ljudi pišu: To nije politička elita već kasta, jer elita mora stvarati vrijednosti i biti uzor časti i poštenja a kasta stvara samo siromaštvo i glad za narod, a za sebe obilje u obilju grijeha.

Treba opet i opet kristalno jasno reći: Bez promjene izbornog sustava teško se može izliječiti bolesni politički sustav.

I ono najvažnije, bez obzira kakav bio izborni sustav ako ljudi koji se žele baviti politikom  ne shvate da je pohlepa zlo, za njih osobno loše se piše tom društvu.

Tek i jedino  kada svi političari, bez obzira kojoj  stranci pripadali,  ali iskreno u duši shvate da politika može biti časno zvanje jedino i jedino ako se povodi plemenitim vrijednostima, nesebičnoj borbi za opće dobro, ali ako je političarima i političarkama vodilja samo nemoralna i neetična  “preslagivanja” i sa crnim vragom a sve kako bi ostali na vlasti, ako im je prijevara birača u opisu “posla”, prijetvornost, pohlepa i osobna korist, e onda su ti isti političari i političarke najviše krivi što narod smatra političare većim zlom od kuge i kolere.

Svaki čovjek mora imati slobodu izbora, djelovati za i u ime dobra, ili ne. Nisu tu potrebni fakulteti  i tone knjiga već samo moramo slušati savjest. Life is action and making the world a better place… –

Ovo je poruka za sve ljude dobre volje: Ljubav prema domovini, kao i svaka iskrena ljubav prema prirodi i čovjeku, nije mana, kako to žele prikazati u srcu jalovi ljudi, već je domoljublje plemenita ljudska vrlina, jer kako kaže pjesnik-čovjek bez ljubavi je samo nezamjetna sjena na stazi snova. Život bez ljubavi je kao svjetiljka bez ulja. Ljubav prema čovjeku i prirodi je domoljublje, a prijetvornost  i pohlepa je okupljalište hulja. Kako kaže pjesnik, kada bi svaki čovjek bio domoljub tako što voli drugog čovjeka kao samog sebe,  ne bi bilo toliko ratova niti gladi. Zadaća svakog  čovjeka, kao slobodnog i odgovornog pojedinca, kao naroda, jeste da ljubavlju, slobodoumljem, hrabrošću, traganjem za svjetlošću, a ne mrakom u sebi i oko sebe i guranjem glave u pijesak, da poštenjem i čašću zemlji bude ono što je zemlja njemu.

Ne plači za prolivenim mlijekom, već digni pogled da vidiš gdje se nalaze odgovori na sva pitanja. Zvijezde bijahu  sveti vodič mnogim sanjarima, tragačima koji iza sebe ostaviše neizbrisiv trag u pijesku vremena. Da bi mijenjao svijet na bolje najprije treba promijeniti sebe. Kad se izgubiš, znaj da se u duši krije kompas. Nemoj biti nevidljiv već ti budi svoj u Očima Domovine.

P.S.  Korijen svakog zla je pohlepa, poručio je sv. Pavao i mnogi drugi mudraci. Prema tome, doživljavaš li neka zla, korijen je u pohlepi. Iskorijeni pohlepu pa ćeš iskorijeniti i sva zla u svom životu! Što je uzrok propasti mnogih naših tvrtki i političara – zna se: pohlepa. 

Pohlepa označava neumjerenu želju za sve većim posjedovanjem, zgrtanjem novca, moći i utjecaja, uz bezobzirnost prema drugima. To je zgrtanje, prikupljanje, svojatanje ili privatiziranje koje proizlazi iz sebičnosti i koje ne pridonosi ostvarivanju ciljeva društva, već mu čini štetu. Suprotstavlja se ljubavi prema bližnjemu. Ona prvenstveno teži za materijalnim dobrima, tj. bogatstvom, naročito za novcem. Osim što pohlepa nanosi drugima štetu, ona vrijeđa i Boga koji je zabranjuje jer stavlja materijalne vrijednosti iznad duhovnih i nanosi štetu drugima ali i samom pohlepniku u konačnici.

Možda je bogatstvo i vlast zaslijepilo mnoge duše, ali na koncu konca svaki čovjek, pa čak i oni zaslijepljeni bogatstvom, pa makar i na samrtnoj postelji, osjeti da se najveće bogatstvo krije u ljudskim srcima. Nema tog novca koji može kupiti ljubav, jer kako kaže pjesnik:- „Kada osjetiš tuđu   Suzu na božićnom drvcu kao vlastitu suzu, e tada si položio ispit iz čovjekoljublja.“

Pomaganjem potrebitima pomaže se i sebi samima, postaje se bolji čovjek. Jer pjesnik pjeva:- „Kad pružaš ruku potrebitom, ne dižeš samo njega već i samog sebe. Na koncu konca svako ljudsko biće je potrebito, svatko od nas, bogat ili siromašan, zdrav ili bolestan  vapi za suosjećajnošću. Nitko nije imun na patnje. Da, samo treba smoći snage pogledati u oči patnje. Jer kako kaže pjesnik:-Biti neosjetljiv na tuđe patnje znači biti nedostojan vlastite patnje jer dobrota i suosjećajnost su krila duše. 

Marko Frankopan III