Očigledno je da OIB nema svoju funkciju. To je dokazivo ne samo kroz postupanje sudskog registra, već i kroz blokade u FINI, koje tijekom provedbe ovršnog postupka ne primjećuju da je ovrhovoditelj prestao postojati, ili je promijenjen pa ovrhu provode i u korist nepostojećih pravnih osoba.

Proteklih godina, prema podacima sudskog registra u Hrvatskoj je brisano 167298 tvrtki. Od toga je 60.967 brisanih po čl. 70  Zakona o sudskom registru, iz razloga jer tri godine za redom nisu predavale financijska izvješća.  Iza 2207 brisanih društava provodi se likvidacija nad imovinom.

Od suda imenovana likvidatorica Rajka Jagmarević po nalogu Trgovačkog suda u Zagrebu  dostavila je u spis, za potrebe prikupljanja sredstava iz likvidacijske mase zaštićeni žiro račun otvoren na njezino ime, kao fizičke osobe.

Provjerom u Privrednoj banci dobili smo informaciju da je račun za koji se u spisu navodi da je dostavljen sudu za potrebe prikupljanja  likvidacijske mase, u stvari zaštićeni račun fizičke osobe Rajke Jagmarević na koji se smiju isplaćivati samo primanja po osnovi plaće, račun koji otvaraju blokirane osobe kako bi na njih sjedala primanja koja su prema Ovršnom zakonu zaštićena od ovrhe.  Cijeli postupak likvidacije nad višemilijunski vrijednom imovinom brisanog društva  od 2014. godine do 2018. godine provodi se bez sudjelovanja osnivača, obzirom da niti jednom radnjom suda ni likvidatorice  nije obaviješten o likvidacijskom postupku, a rješenje o provedbi likvidacije nije nigdje objavljeno. U sudskom registru nema podataka da se likvidacija  vodi, niti da postoji likvidacijska masa. Zakon propisuje da likvidator mora na početku likvidacije sastaviti financijsko izvješće, završiti poslove koje je društvo prije brisanja započelo, naplatiti nenaplaćena potraživanja i namiriti vjerovnike, te na kraju likvidacije sastaviti završno izvješće. Da bi likvidacija uopće mogla započeti, registarski sud mora donešeno rješenje objaviti u javnom glasilu, a registarski sud ga mora provesti kako bi javnost znala da se radi o likvidacijskoj imovini brisanog društva.  Likvidacijska masa mora imati i svoj OIB kako bi se u banci mogao otvoriti na ime Likvidacijske mase d.o.o. otvoriti račun, i kako bi ista  mogla sudjelovati u pravnom prometu, izdavati račune, sklapati ugovore i obavljati druge poslove propisane zakonom. Sve te poslove likvidatorica Rajka Jagmarević proteklih godina nije obavila

Zakon o sudskom registru propisuje da se iz sudskog registra brišu neaktivne tvrtke bez imovine. OIB je trebao biti osnovni pokazatelj preko kojih bi sudski registar mogao provjeriti ima li neko društvo imovinu. Tvrtke sa imovinom nisu smjele biti ni brisane, obzirom da trgovačka društva bez pravne osobnosti nemaju mogućnost upravljati imovinom koju posjeduju.  Međutim, očigledno je da OIB nema svoju funkciju. To je dokazivo ne samo kroz postupanje sudskog registra, već i kroz blokade u FINI, koje tijekom provedbe ovršnog postupka ne primjećuju da je ovrhovoditelj prestao postojati, ili je promijenjen pa ovrhu provode i u korist nepostojećih pravnih osoba.

Ukoliko se pokaže nakon brisanja da neka tvrtka ima imovinu, nad imovinom se provodi likvidacija. Prema Zakonu o sudskom registru odredbama čl. 70 i  čl. 84f likvidaciju uglavnom provode članovi/osnivači društva koje sudovi imenuju za likvidatore, osim u slučajevima kada se brisano društvo nije u propisanom roku uskladilo s propisom s kojim se trebao uskladiti, (ma što to značilo), u tom slučaju sud rješenjem imenuje likvidatora.   Potpuno jasan je i Zakon o trgovačkim društvima koji propisuje da u određenim situacijama, iz važnih razloga, likvidatora može imenovati i sud, međutim prema odredbama  čl. 111- 114. Zakona o trgovačkim društvima likvidator uvijek donosi odluke u dogovoru sa članom društva.

Registarski sud postupak likvidacije pokreće rješenjem koje objavljuje u „Narodnim novinama“ odnosno u novije vrijeme na službenoj stranici suda.  Rješenjem bi sud morao pozvati likvidacijske dužnike da u roku od tri dana od dana objave rješenja obavijeste registarski sud ima li brisano društvo imovine i da navedu tu imovinu. Istim rješenjem pozivaju se i vjerovnici brisanih društava da u istom roku prijave tražbine prema brisanom društvu i osnovu po kojem su nastale.  U puno slučajeva sudovi po ovom propisu nisu  postupili i nisu javno objavili rješenje o pokretanju postupka likvidacije.

Tajna likvidacija nad imovinom brisanog društva  na Trgovačkom sudu

Člankom 84.e propisano da članovi društva mogu u roku od tri mjeseca od dana objave rješenja zatražiti da im sud, u omjeru njihovih uplaćenih udjela prenese ostatak likvidacijske mase (imovine brisanog društva).  Ostaci likvidacijske mase koji se ne prenesu članovima/osnivačima društva, prihod su državnog proračuna, piše u zakonu.

Zakoni Republike Hrvatske mahom su formirani na način da se mogu tumačiti dvojako.

Tako se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi „ne-obična likvidacija“  kako to tumače djelatnici suda. Naime, nakon brisanja društva iz sudskog registra,  predlagatelj likvidacije podnio  je prijedlog za pokretanje likvidacijskog postupka protiv brisanog društva koje nije njegov osobni dužnik. Kao dokaz tražbine, u spis je dostavljena javnobilježnička isprava koju je navodno potpisao punomoćnik a bez punomoći, bez ovjere potpisa vjerovnika koja mora biti uvezana u  solemniziranoj ispravi, a uz ispravu je dostavljena punomoć izdana godinu i pol prije nego je po datumu sastavljen i ovjeren  javnobilježnički akt.

Od suda imenovana likvidatorica Rajka Jagmarević po nalogu Trgovačkog suda u Zagrebu  dostavila je u spis, za potrebe prikupljanja sredstava iz likvidacijske mase zaštićeni žiro račun otvoren na njezino ime, kao fizičke osobe.

Provjerom u Privrednoj banci dobili smo informaciju da je račun za koji se u spisu navodi da je dostavljen sudu za potrebe prikupljanja  likvidacijske mase, u stvari zaštićeni račun fizičke osobe Rajke Jagmarević na koji se smiju isplaćivati samo primanja po osnovi plaće, račun koji otvaraju blokirane osobe kako bi na njih sjedala primanja koja su prema Ovršnom zakonu zaštićena od ovrhe.  Cijeli postupak likvidacije nad višemilijunski vrijednom imovinom brisanog društva  od 2014. godine do 2018. godine provodi se bez sudjelovanja osnivača, obzirom da niti jednom radnjom suda ni likvidatorice  nije obaviješten o likvidacijskom postupku, a rješenje o provedbi likvidacije nije nigdje objavljeno. U sudskom registru nema podataka da se likvidacija  vodi, niti da postoji likvidacijska masa. Zakon propisuje da likvidator mora na početku likvidacije sastaviti financijsko izvješće, završiti poslove koje je društvo prije brisanja započelo, naplatiti nenaplaćena potraživanja i namiriti vjerovnike, te na kraju likvidacije sastaviti završno izvješće. Da bi likvidacija uopće mogla započeti, registarski sud mora donešeno rješenje objaviti u javnom glasilu, a registarski sud ga mora provesti kako bi javnost znala da se radi o likvidacijskoj imovini brisanog društva.  Likvidacijska masa mora imati i svoj OIB kako bi se u banci mogao otvoriti na ime Likvidacijske mase d.o.o. otvoriti račun, i kako bi ista  mogla sudjelovati u pravnom prometu, izdavati račune, sklapati ugovore i obavljati druge poslove propisane zakonom. Sve te poslove likvidatorica Rajka Jagmarević proteklih godina nije obavila, iako brisano društvo ima nenaplaćenih potraživanja u vrijednosti nekoliko milijuna kn, za izgrađene i  prodane a nenaplaćene nekretnine. U sporovima pokrenutim radi naplate višemilijunskih potraživanja, koje je član društva pokrenuo u svoje ime obzirom da nema druge mogućnosti,  sudovi odbijaju aktivnu legitimaciju, dok likvidatorica čiji je zadatak naplatiti potraživanja sa članom društva ne komunicira, niti se na bilo koji drugi način interesira koje poslove za likvidacijsku masu treba obaviti, iako Zakon o trgovačkim društvima propisuje da likvidator donosi odluke u dogovoru sa članom društva.

No tu nije kraj kriminalnim radnjama.

U svrhu dokazivanja da brisano društvo nema dostatne imovine, likvidatorica je u spis dostavila procjenu nekretnine iz 2012. godine na kojoj je potpis i pečat  sudskog vještaka Bernarda Mahečića, koju vlasnik nekretnine nije nikada naručio, a sudski vještak tvrdi da ju nije ni izradio.

Istovremeno sud i likvidatorica ne priznaju vrijednost nekretnine iz rješenja Porezne uprave koje je na  vrijednost u njemu naznačenu  razrezalo i porez??!!

Koliko ima takvih slučajeva u Hrvatskoj?  Gdje je kraj nesmiljenoj pljački goroj od nacionalizacije, goroj od pretvorbe i privatizacije, i užasnije od predstečajne nagodbe?

Dakle, poduzetnik godinama zna stvarati, privrjeđivati, povećavati kapital u  trgovačkom društvu koje je osnovao, a nakon  što registarski sud pobriše  društvo s imovinom jer prethodno nitko nije provjeravao ima li društvo imovinu,  sudovi uzimaju stvar u svoje ruke i izbacuju osobe koji su kapital stvorili iz igre, neovisno o tome ima li brisano društvo dugova (vjerovnika)  ili ne.

U likvidacijskom postupku nad imovinom  tvrtke o kojoj smo naprijed pisali kao vjerovnici javili su se teleoperater i Porezna uprava, s potraživanjima u ukupnom iznosu manjem od 70.000,00 kn. Vrijednost cjelokupne imovine koja predstavlja likvidacijsku masu veća je od 9.000.000,00 kn, a likvidatorica Rajka Jagmarević predložila je sudu da se likvidacija zaključi  i otvori stečaj, tvrdeći u svojem prijedlogu da imovina nije dostatna za namirenje vjerovnika??!!! 

Otvaranjem stečaja  ona kao stečajni upravitelj uzima upravljačko žezlo potpuno u svoje ruke i raspolaže imovinom kako želi. Članu brisanog društva ne dozvoljavaju pravo prigovora, nema pravo žalbe, niti utjecaja na provedbu likvidacijskog  postupka, a u stečajnom postupku on ne igra apsolutno nikakvu ulogu.  Od trenutka donošenja rješenja o likvidaciji (koje nije nigdje objavljeno) likvidatorica nije poduzela niti jednu radnju u svrhu naplate potraživanja brisanog društva, nije nikad komunicirala sa osnivačem društva,  nije čak načinila ni procjenu imovine obzirom da je u spis dostavljena krivotvorena i izmišljinena procjena,  pa se nužno nameće pitanje koja je zapravo uloga  likvidatora u cijelom likvidacijskom postupku, osim da na teret imovine brisanog društva naplati svoje imenovanje.

Ni zaštićeni žiro račun fizičke osobe, ni krivotvorena procjena imovine dostavljena u spis, ni činjenica da predlagatelj likvidacije nije vjerovnik, kao ni okolnost da imovina brisanog društva (likvidacijska masa) ima vrijednost točno 99 puta veću od prijavljenih potraživanja dva vjerovnika, nisu dostatan razlog sucu da razriješi dužnosti likvidatora, niti USKOK-u da pokrenu postupak zbog zlouporabe položaja.

Istražujući ovu temu doznali smo da takvih tvrtki i opljačkanih tzv. malih poduzetnika ima poveći broj.

Država im je putem sudova oduzela legitimitet te preko likvidatora i stečajnih upravitelja preuzela upravu nad imovinom a da nisu dužni.

Ima li takvih slučajeva i u Sjevernoj Koreji, Kini, Turskoj, Rusiji? Ili samo u Hrvatskoj?

S druge strane, prisjetimo se stečajnog postupka nad društvom Krešimirovo drvo d.o.o., Adriadrvo d.o.o., Zagrebdrvo d.o.o. koje je vodio  stečajni upravitelj Damir Mikić, sada stečajni upravitelj Centar banke d.d.   Na imovini trgovačkog društva Krešimirovo drvo d.o.o. u stečaju bilo je uknjiženo 4.000.000 kn potraživanja naprijed opisanog Fonda za razvoj i zapošljavanje. Kako tvrtka, unatoč činjenici da se radilo o najpovoljnijim financijskim sredstvima koji se mogu pribaviti za svoje poslovanje, nije uspjela ostati likvidna, pokrenut je stečajni postupak. Kroz nekoliko  objavljenih prodaja, nekretnina  u stečajnom postupku prodana za 150.000,00 eur (milijun kuna) i to kupcu koji je bio i direktor toga društva u stečaju,  dakle i odgovoran za nevraćanje dugova. Tadašnji stečajni upravitelj Damir Mikić jednom od zainteresiranih kupaca nekretnine rekao je da će se nekretnina prodati bivšem direktoru i osnivaču, obzirom da je on ulagao u tu imovinu??!! Sve to neovisno o činjenici da je ista ta osoba tvrtku u stečaju  i zadužila.

http://www.sudacka-mreza.hr/stecaj-ponude.aspx?Search=&ShowID=1091 (Prodaja nekretnine Krešimirovo drvo d.o.o. u stečaju, prodana direktoru koji ju je i zadužio kod Fonda za razvoj)

Izvadak zemljišta u vlasništvu Krešimirovo drvo d.o.o. na kojem je tereta 4.000.000,00 kn Fonda za razvoj i zapošljavanje

Izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Krešimirovo drvo d.o.o.  dužnika ugašenog i propalog  Fonda za razvoj

Izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da je Žarko Kukolj bio direktor društva Krešimirovo drvo d.o.o, a potom direktor podružnice Krešimirovo drvo d.o.o., sve do stečaja toga društva

 

Izvadak iz registra iste nekretnine, pilane, koja je bila vlasništvo stečajnog dužnika Krešimirovo drvo u stečaju d.o.o. kojeg zastupa stečajni upravitelj Damir Mikić, prodana je u stečajnom postupku bivšem direktoru Žarku Kukulju, nakon čega je uknjižena kao vlasnica Kukulj Jadranka. Na nekretnini je bilo upisano  4.000.000,00 kn duga glavnice plus kamate, a nekretnina je prodana za 1.400.000,00 kn.  

Iz objavljenog z.k. izvatka, z.k. ul. 638 k.o. Blatuša vidljivo je da bivši direktor stečajnog dužnika Krešimirovo drvo d.o.o.  u stečaju  Žarko Kukulj kupio nekretninu za 1.400.000,00 riješivši se 3.000.000,00 kn duga kroz stečaj, a potom je ista ta nekretnina zadužena  2008. godine  za 2.000.000,00 kn kredita  koji nije otplaćen pa je  2016. godine pokrenuta  ovrha (i tako stalno u krug) 

Koji su to kriteriji po kojima stečajni upravitelji procjenjuju s kim treba sklapati poslove?

U drugom pak postupku Centar banka d.o.o. u stečaju,  nekretninu  koju je naplatila u ovršnom postupku prodala je snahi direktora društva koji je to isto društvo zadužilo. Uz malu ali vrlo značajnu korekciju. Pri sklapanju ugovora o kreditu založena nekretnina je procijenjena na nešto manje od 700.000,00 kn vrijednosti, a za potrebe ovršnog postupka procijenjena je ponovno (godinu dana kasnije) po sudskom vještaku na iznos  na 230.000,00 kn,  pa je trećina vrijednosti u ovršnom postupku  iznosila svega 75.000,00 kn, što je u konačnici bivši vlasnik nekretnine i dužnik isplatio Centar  banci u stečaju i stekao ponovno vlasništvo nad svojom nekretninom za daleko manji kupovni iznos, uz to je još nagrađen i dovršenjem ovrhe i oprostom dugova.

Tvrtke Adriadrvo i Zagrebdrvo,  u kojima je Damir Mikić isto obavljao funkciju stečajnog upravitelja nije bilo imovine pa je stečaj otvoren i zatvoren. Međutim, dobro je poznato da su upravo te tvrtke bile vlasnici   tvornice za preradu drva i proizvodnju ljepljenih ploča kojima su upravljali braća Ivić i Zdravko Pašalić a sada na istoj lokaciji posluje trgovačko društvo Mundus Viridis d.o.o. vlasništvo Ivića Pašalića.  Kako je nekretnina isparila iz stečajne mase, najbolje znaju osobe koje su njome upravljale.

Potpuno je ista situacija sa stečajevima koje je vodio Darko Šket. Dok je Pevecima imovina oduzeta, HDZ-ovac Vladimir Trušćek osnivač i vlasnik Arene Križevci u stečaju, imao je puno više sreće. Njegova tvrtka Arena Križevci d.o.o. sa dugom od više stotina milijuna kuna, u kojoj je za stečajnog upravitelja imenovan Darko Šket, imovinu je otuđila prije stečaja pa je nad njom stečaj otvoren i zaključen.

Vladimir Trušćek potom osniva novu tvrtku Monolit d.o.o. koja postaje vlasnik tvornice. I Monolit se zadužuje kod istih vjerovnika pa Trušćek osniva nove tvrtke Monolitinvest Samobor, Monolitinvest d.o.o., Raven d.o.o., Mopar d.o.o., a upravo te tvrtke odlično su  poslužile protekle dvije godine  da Vladimir Trušćek sam sebi oprosti dugove u stotinama milijuna kn,  prijavljujući fiktivne i nepostojeće tražbine u predstečajnim postupcima.

Fascinantna je kreativnost Vladimira Trušćeka i ostalih ovlaštenih osoba imenovanih tvrtki koje su fiktivnim tražbinama uspjeli steći prevlast i preglasati stvarne vjerovnike. Na opisani način otpisano im je više od 300 milijuna kuna dugovanja.

Po kaznenoj prijavi Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu  podnesenom 2016. godine nije se dogodilo ništa, iako su krivotvoreni ugovori i tražbine i danas javno objavljeni na stranicama FINE. Sud je  na temelju tih krivotvorenih ugovora i tražbina odobrio sve predstečajne nagodbe, iako neke od tvrtki kojima je predstečajna nagodba odobrena uopće nisu imale zaposlenih  a u blokadi su bile godinama i bili su ostvareni svi razlozi za otvaranje stečaja.

Zanimljivo je i koliku „nagradu“  stečajni upravitelji ubiru za tako vrhunski odrađeni posao. Prema javno objavljenim izvješćima, nagrada stečajnim upraviteljima kreće se od 10.000,00 kn mjesečno za lakše poslove, pa i do 100.000,00 kn. Nagradu dobivaju i oni privremeni, pa i oni stečajni upravitelji koji imaju samo zadatak sjesti pet minuta u sudnicu da bi se sastavilo rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka. Naravno, njihova nagrada isplaćuje se iz državnog proračuna, obzirom da mnoštvo tvrtki nema imovine dovoljno niti za namirenje troškova stečajnog postupka.

Stečajni upravitelji kapitalci

U Hrvatskoj  je na listi stečajnih upravitelja upisano 395 upravitelja piše poslovni.hr.  Preko 50 njih nije imenovano niti u jednom stečajnom postupku, dok „najpopularniji“ stečajni upravitelji imaju preko 200 stečajeva svaki.

Iako zakon propisuje razloge za razrješenje stečajnih upravitelja, naročito ako se stečajni postupak predugo vodi, u Hrvatskoj su stečajni postupci močvara sa živim blatom. Iz njega se stečajni upravitelji ne daju, a stečajni dužnici   ne mogu iščupati.  

Sucima omiljeni stečajni upravitelji Darko Šket, Marinko Paić, nedavno uhićeni Pero Hrkač, Branka Malbašić, Mladen Selec, Damir Mikić, Zdravko Mitak, Maroje Stjepanić u vrhu su liste po broju stečajeva koje vode. Stečajni upravitelji sami sebi određuju nagradu, troškove i upravljaju imovinom društava u stečaju.  Nije jasno po kojoj osnovi sud ista prava daje likvidatoru trgovačkih društava koja su brisana iz sudskog registra a nemaju vjerovnike, ili ih imaju u iznosima koji su daleko ispod vrijednosti imovine, jer i oni uživaju jednake blagodati.  Zašto  u pojedinim slučajevima, na različitim trgovačkim sudovima suci  donose rješenja u kojima likvidaciju nad imovinom brisanog društva provode osnivači i članovi društva, dok ih u nekim „posebnim slučajevima“ i na pojedinim sudovima, konkretno na Trogovačkom sudu u Zagrebu imenuje sud sa liste stečajnih upravitelja, nije jasno, jer je zakon tu potpuno nedefiniran. Međutim u jednom je jasan, likvidator bi morao završiti poslove brisanog društva koji nisu završeni, naplatiti potraživanja koja nisu naplaćena, namiriti vjerovnike koji su prijavili svoje tražbine, i sve to u dogovoru i po nalogu članova društva, a  nakon čega se likvidacija zaključuje a imovina dodjeljuje članovima/osnivačima srazmjerno njihovom udjelu u kapitalu.

Kakva je odgovornost likvidatora koji ništa od toga ne obavlja, već samo žudi za stečajem u kojem će rasprodati imovinu, nije isto jasno, iako i zakon propisuje da je likvidator odgovoran za štetu koji načini prilikom obavljanja dužnosti.

U Hrvatskoj je prema institucijama jedino odgovoran član društva, koji  je toliko naivan da se godinama trudi raditi i stvarati kapital, i to u društvu u kojem  su gospodarstvenici koji nemaju vjerovnika i nepodmirenih dugovanja luđaci, i koji vjeruje u pravnu državu  u zemlji  u kojoj vladaju oktopodi koji nesmiljeno grabe svojim krakovima.

U nekoj  pravnoj državi, slijedeća radnja bila bi na USKOK-u koji bi provjerio sve naprijed navedene  činjenice i poduzeo radnje da se kriminal na Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao i drugi oblici kriminala i na drugim sudovima  u Hrvatskoj sankcionira.

Velika odgovornost je i na Vladi RH koja bi hitno morala mijenjati propise i zaštititi ulaganje privatnog  kapitala i imovinu.

Međutim, u  predatorskoj i kriminalnoj državi  takva očekivanja su uzaludna.

Autor: Z.M./HAZUD.HR