Datum objave: 16. kolovoz 2014./Piše: Nada Landeka

Da je kriza veća nego ikad može se uočiti po ovogodišnjoj turističkoj sezoni. Gužve na autocestama i nisu pretjerane a poznate turističke destinacije još uvijek imaju slobodnih  mjesta. Osim tih vidljivih pokazatelja, drugo ne tako slavno mjerilo je Finina ljestvica gradova sa najviše blokiranih građana.

Neslavno prvo mjesto po broju blokiranih sa udjelom od 11,8 %  zauzimaju Križevci. Obrti su u tom gradu većinom ugašeni, poduzetnici propali ili na rubu propasti, građani bez posla.  Preko noći je zatvoreno čak devet velikih poduzeća, između ostalih i Čelik, Zelinka, Mesna industrija, Mlinar…..  Ostavši odjednom bez ikakvih primanja, građani su se upleli u čarobno klupko dužničkog ropstva iz kojeg se vrlo teško izlazi. Jednom kada se upletu u kolotečinu dužništva gotovo da je nemoguće iz istog pronaći izlaz, osim kada bi nekim čudom ponovno dobili stalno radno mjesto a  banke i ostale državne institucije pristale na reprograme postojećih potraživanja.  Na žalost, takve opcije ostaju tek snovi brojnih građana ne samo Križevaca već i mnogih drugih gradova u RH.

Građani zaposleni za stalno, planiraju stvaranje  obitelji, dom, djecu. Stvaranjem obitelji rastu i želje za osamostaljenjem koje nameću i gradnju ili kupnju vlastitog stambenog prostora. Bez ikakvog straha za budućnost, svi koji su imali stalno radno mjesto i plaće koje su mogle podnijeti kreditnu ratu, odlučivali su se za kredit. Dugoročan. Međutim, ostavši bez radnog mjesta, ne samo da se ostaje bez financijskih sredstava, već jednokratnim dospijećem na naplatu cjelokupnog kredita zbog nemogućnosti otplate, a što banke najčešće poduzimaju, građani ostaju i bez zdravlja. Gube živce i ne vide izlaza.

Nakon što ne mogu plaćati ratu, vrlo brzo se dužnicima blokira račun a potom i cjelokupna imovina. Začarani krug tu se zatvara. Problemi rastu, ovrhe pristižu, većina građana se sama teško snalazi u moru pravnih termina i postupaka a odvjetnik košta više nego rate kredita.  Kamate na dospjele dugove rastu pa se iznos koji dužnik duguje ubrzo udvostručava.

Drugo neslavno mjesto po broju blokiranih zauzima Čakovec, grad sa 11,6 % blokiranih.

Nema tu neke velike mudrosti, kaže jedan od blokiranih građana. Priča je gotovo uvijek jednaka. Uzmeš kredit jer smatraš da si financijski sposoban otplaćivati ga, ostaneš bez posla, kredit dospije odjednom na naplatu, blokiraju ti račun, zatim ne možeš više plaćati niti režije, niti podstanarski stan, a planirati neku svijetlu budućnost više sliči nekom scenariju iz filmova znanstvene fantastike.

Ako se posreći da jedan od partnera ipak ima posao i primanja, ili da roditelji imaju riješeno stambeno pitanje i mirovinu, još se nekako može, svi jedni drugima pomažu, no oni koji nemaju nikoga, prepušteni su potpuno sami sebi ili socijalnim službama. Svi nezaposleni slažu se da je način na koji su dospjeli u probleme uvijek identičan,  i  uzrok  problema i blokada gotovo  svugdje jednak. Otkaz i ostanak bez ikakvih primanja.

Žale se i da se prije ipak puno više ulagalo u gospodarstvo, a problemi su sada kulminirali na stotinu strana. Fiskalna politika pada na leđa građana, u  gospodarstvu se gotovo ništa ne događa i nema napredaka već je suprotno  od toga, u stalnom padu, a kako onda očekivati da bi gladni, nezaposleni i očajni građani mogli biti dovoljno entuzijastični da promijene okolnosti u koje su dospjeli.  Suprotno tome, sve veći broj građana zapada u depresiju koja uzima svoj danak. Zbog situacije za koju misle da je bezizlazna mnogi izgube snagu i čak dignu na sebe ruku. No problemi s takvim postupkom ne prestaju, pa bi svakom tko zapadne u tako tešku depresiju trebalo pravovremeno pomoći i osujetiti njegove namjere da si naškodi.

Treće mjesto na listi gradova sa najvećim brojem blokiranih u Hrvatskoj zauzima Sisak.  Ovaj grad je zbog mnoštva tvrtki koje više ne posluju proizveo i veliki broj dužnika a što nužno za sobom povlači i blokade žiro računa.  Najviše problema vjerovatno imaju radnici sisačke Željezare jer dok su imali stalna radna mjesta i perspektivu s optimističnim pogledom u budućnost, rješavali su sebi stambena pitanja, brinuli se o potreba svoje djece, gradili….

Kada je američki CMC prestao sa radom a na burzu poslao više od tisuću Sisčana, oni su ostali bez ikakvih primanja i počeli jedva spajati kraj s krajem. Problem je kako smo to već istaknuli ako su građani potpuno sami ili još k tome samohrani roditelji, tada je gotovo nemoguće poplaćati sve režije, kredite i druge obaveze. Iako su radnici Željezare dobili otpremninu, nju je uglavnom cijelu pojeo dug a uz postojeće obveze nagomilali su se novi troškovi.

Nitko od blokiranih ne bježi od svojeg duga, svi se slažu da dugove treba vraćati, međutim, problem nastaje kada se ne zna – od kuda ih vraćati.  I kada banke ili netko drugih od vjerovnika pristane ili ponudi reprogram, postavlja se pitanje od kud dužnicima bilo koji iznos kako bi poštovali dogovoreno u reprogramima, kad su bez ikakvih primanja i nemaju niti za kruh.

Nada Landeka