„Kad žanješ ne smiješ volu zavezati usta”, rekao je Mojsije.”A ja ti kažem; ako ti te ptičice cijele godine koriste, a zeba te još i razveseljava svojim pjevom, ne smiješ im za vrijeme ubiranja plodova zavezati kljun, ili ih čak ubiti, to bi bila nezahvalnost…. Ona ima pravo stanovati pod tvojim krovom, hraniti se u tvom vrtu. Dopusti joj, jer njoj je od Boga dano da bude zaštitnik tvojih voćaka, vrtnih i poljskih biljaka. Ne moraš strahovati da će se razmnožiti u mnoštvo ako ih štitiš; jer postoji dovoljno bezumlja koje ugrožava i nju i njeno leglo!“
Priroda je zatvoreni krug. Od prvog Dana postanka sve je u zaokruženo prema prirodnim pravilima. Za svakog živog stvora na ovom planetu postojao je način kako opstati i kako se prehraniti. Prirodni neprijatelji koji su vrebali iz daljina, vršili su prirodnu selekciju i brinuli se da u prirodi vlada red i prirodno mjerilo naseljenosti. U suprotnom bi se pojedine životinje pretjerano razmnožile čime bi nastala šteta.
Napretkom tehnologije, kemijskih i prirodnih znanosti za sva bića nastala je i velika opasnost. Mineralna gnojiva istisnula su gnojiva životnjskog porijekla, velike njive na kojima je sustavno sijana samo jedna kultura održavana je sintetičkim gnojivima i neprestanim suzbijanjem nametnika pesticidima. Čovjek je sam sebi postao neprijatelj. Kemijskim sredstvima, uništavajući živa bića oko sebe, s opravdanjem kako štiti sebe i svoje okruženje, čovjek je zapravo u znatnoj mjeri poremetio onaj prirodni ciklus koji je tako dobro zamišljen i koji je funkcionirao tisuće i tisuće godina. Ovo je naročito vidljivo kroz prehranu i čovjekovo zdravlje! Kroničnih bolesnika je svakim danom sve više, kao i iscrpljenih i umornih ljudi.
Svi znamo da su naši stari, pradjedovi, djedovi, roditelji imali prekrasne vrtove uz kuću, obrađene njive i oranice od čijih plodova su se obitelji prehranjivale, djeca školovala, i stasali cijeli naraštaji. Obrađene njive i oranice gnojene prirodnim stajskim gnojivom, na kojima su osim ciljanih kultura rasle i brojne ljekovite biljke, na prirodan način su branile plodove od štetnika, a istovremeno i vršile prirodnu obnovu vitamina i potrebnih minerala u zemlji. Viškom plodova prehranjivala se stoka, od koje su opet obitelji imale na svojem stolu zdravo i kvalitetno meso, kobasice, sušeni ili kuhani špek, krvavice, čvarke, svinjsku mast. Sve se iskoristilo. Čak i suvremena znanost i medicina priznaju svinjskoj masti da je njezina primjena u mnogo načina primjene nezamjenjiva. Osim što je u moderno doba zahvaljujući konzumaciji brojnih zamjena svinjskoj masti primijećeno povećanje oboljelih od upale hemeroida, dok je taj broj kod onih koji su konzumirali svinjsku mast bila bitno smanjena, ista je također nezamjenjiv sastojak kod brojnih kozmetičkih (prirodnih) krema, a i brzinskih narodnih lijekova. Svinjsku mast koristimo kao oblog koji stavljamo na prsa kod nekoliko različitih oboljenja, kao i da bismo sami pripravili brojne ljekovite pripravke koji na vrlo jednostavan način, ali nam vrlo učinkovito pomažu ukloniti tegobe modernog doba. Npr; svaku ljekovitu biljku možemo rastopiti u svinjskoj masti, te od nje pripraviti vrlo kvalitetnu mast ili melem koji koristimo za liječenje raznih bolesti.
Najpoznatije masti su svakako nevenova i gavezova mast, a iste je moguće pripraviti od brojnog ljekovitog bilja koje se može pronaći još uvijek na nezagađenim livadama i uz rubove šuma. Ljekovito bilje moguće je uzgajati i ciljano, na našim zapuštenim vrtovima.
Međutim dobro je znati da je ljekovito bilje isto tako nezamjenjivo kao međukultura pri uzgoju povrtnica jer njihov snažan miris sprječava nametnike da vam unište hranjive namirnice. Bio-vrtlar koji uzgaja biljke isključivo na prirodan način ne postupa u svojem vrtu kao gospodar već naprotiv; životinje i biljke njegova su „braća“. Ovo iz razloga jer je svaki život na zemlji međusobno povezan. Ukoliko vrtlar ukloni na agresivan način štetne ličinke, uši i druge nametnike, što će tada jesti i čime će se prehraniti sve one korisne životinje i kukci koji od tih štetnika žive? Najviše razvijena bića ovisna su o funkcioniranju primitivnih oblika života. Kada nestanu sićućne bakterije u tlu, one istovremeno najavljuju i nestanak biljaka, životinja i ljudi. Neumjerenost i žudnja za što većom dobiti utjecali su na ljude da zaborave da pričuve zemlje nisu neiscrpne. U prirodi se živa bića ne dijele na „dobra i zla“ a u vrtu nema rata. Svaka biljka, svaki mikroorganizam, svaka životinja ima svoje mjesto i svoju zadaću. Priroda se u stalnoj naizmjeničnoj igri između života i smrti, brine o održavanju ravnoteže između svojih stvorova. Na isti način funkcionira i nevjerovatno bogat život u prašumama i stepama. Veliki prirodni životni prostori održavaju se potpuno sami. Tamo gdje čovjekova ruka ili prirodna katastrofa nije napravila nered – tamo sve funkcionira savršeno.
Zdrava – prirodno uzgojena hrana preduvjet je za zdravlje svakog čovjeka
Da biste u svakom trenutku imali na stolu zdravu hranu, veoma je bitno i zdravo i bez kemikalija i štetnih pesticida namirnice i uzgajati. Mnogi misle kako je u današnje vrijeme gotovo nezamislivo uzgojiti namirnice na prirodan način, no to nije točno.
Dovoljno je da u svojem vrtu primijenite malčiranje (zastiranje travom, slamom, sijenom) između povrtnica kako bi se umjesto pesticidima rast trave (drača) spriječio prirodnim putem, dok se prihranjivanje vrši kompostom (humusom koji sam nastaje na prirodan način u vašem vrtu). Kod bio vrtlara nema besmisleno odbačenih otpadaka. Sav se organski materijal prerađuje u kompost i gnoj. Dodatno gnojenje vrši se upravo ljekovitim biljem čime uspijevate dobiti i namirnice sa ljekovitim svojstvima koji vam doslovno vraćaju zdravlje! Astmatičari, kronični bubrežni i srčani bolesnici, visokotlakaši, dijabetičari, anemični ljudi, i mnogi drugi jednostavno su prisiljeni koristiti zdrave namirnice kojima im se i ovako teško zdravstveno stanje neće dodatno pogoršati. Najviše je ova tvrdnja utemeljena kod bolesnih od zloćudnih bolesti čije tijelo je iscrpljeno i oslabljeno kemoterapijama i zračenjem, a kojima zdrava hrana koja nije kemijski tretirana doslovno vraća snagu. I kod najozbiljnijih bolesti ispravnom prehranom može se stanje znatno olakšati a život produžiti.
Biološki uzgoj voća i povrća
Kako bismo na raspolaganju imali zdravu hranu nije dovoljno samo uzgojiti ju sam. Potrebno je za bio uzgoj imati zdravo, kemijski netretirano zemljište, zdrave presadnice, koje se opet nakon što izniknu ili se presadnice prime, dohranjuju i njeguju na prirodan način. Prema istraživanju prof. Sauerlandta u 1 dm2 tla debljine 15 cm, prosječne kvalitete živi; 1.551.000.000 naljevnjaka, bučaša i trepetljikaša, 50.000 glistaca, 220 skokunaca, 14 stonoga, 5 puževa i 2 kišne gliste. Švicarski istraživač A. Stockli točno ih je istražio i izbrojio. Gljivice, bakterije i alge djeluju u milijardama. Kraj njih se u sloju razgradnje nalaze i male životinjice koje vrtlar može raspoznati golim okom; kišne gliste babure, stonoge, žičnjaci i mnogi drugi. Svi oni rade „veliki i mukotrpan posao“ razgradnje tla. Sloj humusa ispunjen je životom koji vrvi. Svaki „kat“ ima svoje visokospecijalizirane stanovnike koji sudjeluju u procesu stvaranja kvalitetnog humusnog tla. Sva živa tijela u humusu „prožvakane“ supstance sloja razgradnje pretvaraju u spojeve koje biljke mogu apsorbirati. Pri tom se i one hrane.
Ni svako stajsko gnojivo nije „zdravo“. Naime, tamo gdje su životinje tretirane antibioticima ili su hranjene hranom koja je tretirana na kemijski način i poboljšana „hormonima“ ni gnojivo ne može biti prikladno za bio-vrtlara koji želi uzgojiti potpuno zdravu pa i ljekovitu povrtnicu ili biljku. Stoga bio vrtlar primjenjuje prirodan način gnojenja – životinjskim gnojivom, humusom, koštanim brašnom, pepelom drvenog ugljena ili ljekovitim biljem! Svaki od ovih načina je prirodan i koristan i može se međusobno kombinirati.
Poboljšanje tla pomoću zelenih biljaka stara je metoda gnojidbe. Kao i životinjsko tako se i biljno gnojivo može „proizvoditi u vodi, te kao tekuća otopina polijevati direktno po biljkama. Ovo gnojivo ima prednost onda kada se želi dati snažan poticaj rastu. Vrlo zahtjevne biljke kao kupus i rajčica imaju potrebu za takvim, posebnim, brzodjelujućim radnjama tijekom vremena vegetacije. Takav gnoj općenito sadrži dosta dušika i kalija. I s njim se, također treba oprezno postupati kako bi se izbjegle opekotine na biljkama. Razrjeđivanjem se mogu dobiti blaže otopine gnojiva koje se koristi za zalijevanje.
Najpoznatija biljna juha je koprivino gnojivo. Koristi se svježa biljka koja se može rezati od proljeća do ljeta. Osjemenjene biljke nisu preporučljive. Za pripremu takve vrste biljnog gnoja u posudu se prvo stavi dovoljna količina jako usitnjene koprive a potom se posuda napuni vodom. Potrebno je da odstoji nekoliko dana uz miješanje jednom dnevno kako bi u proces razgradnje ušao kisik. Gnoj je spreman za upotrebu kad poprimi tamnu boju i više se ne pjeni. Prije upotrebe razrjeđuje se u omjeru 1:10 i njime se zalijeva korijen biljke. Koprive daju idealno tekuće gnojivo. Ono djeluje uravnotežujuće i ljekovito, potiče rast i stvaranje klorofila. Kišne gliste vole tla koja su gnojeva gnojem od koprive. Ovo gnojivo ne podnose samo mahune, grašak, luk i češnjak!
Za proizvodnju tekućih gnojiva može se koristiti i druge biljke npr. ljekoviti gavez, pelin, poljska preslica, kamilica, maslačak, paprena metvica, vlasac, mažuran, paprat.
Recept za zeleno tekuće gnojivo
Pripremite veliku bačvu – od 100-200 l zapremnine i u nju izrežite ljekovitu preslicu, ljekoviti gavez, koprivu. Na sve to nalijte vode, najbolja je prirodna iz potoka, ili kišnica, ali poslužiti će i ova za piće, napunite bačvu do vrha. Pustite da „provrije“. Svakodnevno po jednom promiješajte nastalu smjesu. Sam proces zavisno od količine traje između 1,5 – do 3 tjedna, a nakon toga je spremno za prihranjivanje. Napravite mješavinu u omjeru 1-20, i zalijevajte svoje biljke u procesu vegetacije.
I kompostna juha je tekuće gnojivo koje se dobiva iz hranjive kompostne zemlje bez drugih dodataka. U tu svrhu u bačvu stavite jednu kantu punu zrelog komposta, te je prelijte s 10 litara vode i dobro promiješajte. Ovu kompostnu vodu možete koristiti kao blago gnojivo direktnim polijevanjem korijena biljaka.
Ovaj kratak tekst o različitim biološkim metodama uzgoja trebao bi vam poslužiti kao poticaj i spoznaja da zdravi možemo biti samo uz zdravu, tj. uz bio načinom proizvedenu hranu!
Autor; Nada Landeka
Foto; Nada Landeka