Kad je u Njemačkoj za vrijeme svemoćnog Bismarcka bjesnio kulturni boj, i kad su mnogi katolici došli u tešku kušnju, mogla se je po izlozima nekih kuća vidjeti zanimljiva slika. Kraj morske obale stajala je u moru jedna čvrsta klisura. Oko nje bila je spletena sva sila užeta. Na obali stajalo je veliko mnoštvo ljudi, koji su se silno znojili vukući užeta, kojima je bila opasana klisura u moru, ne bi li je srušili u more.

Iza njih je stajao na obali đavao, zlurado se cereći i govoreći: »Budale! Ja se već dvije tisuće godina mučim sa svim svojim pomoćnicima, da ovu klisuru srušim pa mi nije uspjelo. A ovi luđaci misle da će je oboriti time što natežu užeta, koja su oko nje opasali!«

Ovo je vjerna slika neslomivosti Crkve Božje i nepobjedivosti Krista Spasitelja! Neka se stoga, dragi katolički muževi i svi vi ostali, koji hoćete da pomažete širenje Božjeg kraljevstva na zemlji, neka se, velim, nikada u vašim dušama ne pojavi malodušnost.

Neka dođu ako hoće i krvavi progoni, kao u Meksiku ili Španjolskoj! Neka se pojavi još više raznih sekta i krivih nauka! Jedno valja da uvijek imate na umu! Sve će to proći! Svega će toga nestati! Ali jedan ostaje uvijeke; a to je Krist Gospodin!

Neka vas nikada ne smetu ni slabosti, koje možda vidite kod kojeg katolika, pa čak i svećenika. Jer baš te slabosti najviše dokazuju, da je Crkva djelo Božje i da Krist vlada i drži Crkvu svoju, jer bi inače, kad bi bila ljudsko djelo, morala već davno nestati sa lica zemlje. Neka vas, velim, ništa ne smete i ne uplaši u vašem radu za kršćansku obnovu našega naroda. Jer onaj, kojega danas slavimo i za koga radimo jest »Gospod, nepobjedive snage začetnik, i nesavladivog gospodstva kralj i uvijek sjajan pobjednik! Kad svi pobjegnu jedan će ostati na megdanu, pobjednik lsus Krist!«

“Ulomak iz propovijedi Alojzija Stepinca 1937.