Ubijali su sve hrvatsko, žene, djecu, trudnice…. Pročitajte i pismo nerođenom djetetu u HUDO JAMI ubijene učiteljice Ivanke Novak Škrabec koja je u vrijeme suđenja, koje su organizirali komunisti, bila trudna te ih je molila da je ostave na životu dok ne rodi dijete. Nisu je uslišali. Prije smrti napisala je pismo svome nerođenom djetetu

Masovno stradanje Hrvata

Nakon kapitulacije NDH započelo je masovno stradanje Hrvata od strane partizanske vojske u koju je unovčeno mnoštvo amnestiranih četnika iz Srbije. U posljednjim borbama i u Križnom putu, poginulo je ili ubijeno i do 250.000 pripadnika oružanih snaga NDH ili civila. Veliki broj ih je pao u partizansko zarobljeništvo stradavajući na dugom Križnom putu Hrvata 1945. godine.

Ubojstva Hrvata i masovne grobnice u kojima su zatrpani ubijeni Hrvati, Popis Udbinih suradnika, tajna skloništa oružja za potrebe udbaša i za njihove likvidacije nepoželjnih, ponajviše u emigraciji,  istražuje Roman Leljak.

 “Zločini nad Hrvatima 1945. nisu bili „slučajni“, kako to neki danas žele prikazati, već  je iza njih stajao pomno organizirani partijski komunistički vrh, na čelu s Josipom Brozom – Titom.

Mogo se zadnjih godina govori o tome je li Tito znao što se događalo poslije rata, je li to radilo samo ondašnje niže rangirano političko vodstvo, bez njegova saznanja. U filmu koji smo predstavili javnosti donosimo tri dokumenta, uključujući i njegov orginalan govor, koji jasno dokazuju da je Tito dobro znao za likvidacije svih 140.000 Hrvata u Sloveniji, a to je brojka jednaka onoj koju su iza sebe ostavile dvije atomske bombe bačene na Japan!

Gradonačelnik Grada Zagreb Bandić još uvijek se nećka oko promjena imena Trga maršala Tita u Kazališni trg

26. 05. 1945. na trgu u Ljubljani Tito je vrlo jasno rekao da će svi oni koji su pokušali pobjeći iz Jugoslavije, „te lijepe gore gledati još samo malo“…

Leljak je u filmu objavio  i dokument u kojem Tito čestita na likvidacijama komandatu Treće armije Kosta Nađu, koja je bila raspoređena između Celja, Dravograda i Maribora. 15. 05. 1945. čestitao mu je na likvidacijama preko 100.000 Hrvata. Objavljena je i slika Josipa Broza Tita od 01. 06. iste godine, gdje se u kabrioletu kojeg je uzeo od njemačkog generala Loehra, mjesec dana nakon što su ga zarobili u Celju, vozi ulicama toga grada. Djeca su po Titu bacala cvijeće, a on je dan ranije u Hudu jamu neredio bacanje također – djece!

Pročitajte pismo majke nerođenom djetetu

Pročitajte pismo nerođenom djetetu u HUDO JAMI ubijene učiteljice Ivanke Novak Škrabec koja je u vrijeme suđenja, koje su organizirali komunisti, bila trudna te ih je molila da je ostave na životu dok ne rodi dijete. NIsu je uslišali. Prije smrti napisala je pismo svome nerođenom djetetu.

Pismo:
”Još nekoliko sati i doći će kraj mojem životu…

Oh zbogom, Majko od Žalosti, Mati moja.

Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj Sin.

O dijete moje, nježni anđele moj, kako bih voljela vidjeti crte tvoga nasmijana lica, koje bi me razveselilo. O dijete moje, nježni, bijeli moj cvijete. Nikada ne ću vidjeti tvoje bijele ručice; nikada mi nećeš uzvratiti sladak zagrljaj. Nikada te neću moći stisnuti na svoje srce; iako si tako blizu, nikada, dijete moje. Negdje u zagrljaju šume naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.
Moja usta nikad ti ne će pjevati pjesme u kolijevci, sama ću biti tvoja postelja, iako hladna i tako tvrda. Grane iznad nas pjevat će ti voljenu uspavanku.

Oh, samo mirno spavaj, dijete moje, blizu si moga srca, koje te silno voli; na žalost, iako te ljubi, iz ruku smrti koja i tebe čeka, ne može te spasiti. Samo mirno spavaj. Ti ne možeš naslutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati – ja u mislima s tobom. I tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe, skupa ćemo k Bogu.

Kada sam te prvi put oćutjela, osjetila sam tvoj nemir. I počela sam sanjati kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te poškropi krsna voda; na žalost, oblit će te moja krv, krvlju majke pune ljubavi bit ćeš kršteno.

Gledala sam te i vidjela kako se Krist u hostiji prvi put priklanja k tebi. Na žalost, moje će tijelo ubrzo biti ciborij, a ti, moje dijete, hostija u njemu. Iz mojeg ciborija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce…

Tada, dijete moje, prvi put ću te vidjeti, o moj nježni anđele; ondje ću vidjeti tvoje lice, i ti ćeš ondje prvi put vidjeti svoju majku i prvi put izgovoriti riječi: ‘O mama’.”