Autor: Mira Ivanišević

16.travnja održan  je u Italiji referendum „za ili protiv“ istraživanju, bušenju i traženju plina u talijanskom teritorijalnom pojasu Jadranskog mora.

Kako se u Italiji već duže nisu održavali parlamentarni izbori upitan je i broj građana koji će pristupiti referendumu. Ali talijanska vlada ipak želi ispitati mišljenje građana.

Nemam dovoljno saznanja da stvorim svoje mišljenje o postupku naše prošle vlade, a još manje o namjerama sadašnje vlade po pitanju bušotina u našem prekrasnom moru i otocima.

Ali s tugom mogu postavljati pitanje zbog čega ne proglašavamo do sada već obećavani gospodarski pojas na moru, izgleda samo prigodno i  za dnevne političke svrhe.

Iz tiska isto tako nije poznato traži li se konačno definiranje morske i riječne granice sa susjedima Srbijom i Crnom Gorom. Možda čekamo da  sve to riješiti umjesto nas Europska komisija.

Ostavljeni smo i po pitanjima povijesnog istraživanja i jasnih deklaracija po pitanju države NDH (mislim priznate od 28 država) i komunističke države Jugoslavije, pa i Hrvatske pod vladavinom kraljevine Jugoslavije. Narode glođite se i gubite zdravlje, jer sve je bolje od razmišljanja o radu političkih stranaka na vlasti ili oporbi.

Je li ostavljen i uvrijeđen onaj dio Hrvata koji je živio pod NDH  i bio mobiliziran u domobrane, radio u državnim institucijama kao učitelji, profesori, liječnici itd. nakon jasne i odlučne izjave predsjednice RH-e  da je NDH bila zločinačka država. Kako se osjećaju potomci tih Hrvata? Nakon toga mogu se smatrati rehabilitiranima svi političari koji opravdavaju pokolj hrvatskih vojnika, civila i djece nakon kapitulacije NDH.

Imam dobrog prijatelja, starijeg gospodina, koji je nakon mature bio unovačen  u domobrane, proživio Križni put, ostao živ i imao snage studirati i postati prof.dr. i uz sve tegobe ostati pravi domoljub. Imam potrebu napisati odlomak iz pisma njegove pok. majke:

„Moj mili sine, s kakvim sam veseljem dočekala tvoje pismo puštam tebi da prosudiš.

Samo zahvaljujem Bogu „dobrom Bogu“ na toj milosti, da sam mogla da ga dočekam i molim Ga, da te čuva i unaprijed, a meni dade zdravlja  i snage da budem mogla i tebe da dočekam. Kakav li će to blagdan za tvoju mamu da bude.

Svu tvoju Kalvariju –sine- je i tvoja mama s tobom u duhu proživljavala, a neizmjerno me veselje obuzima kad promislim da sve sada spada u prošlost, te mi se čini od one ogromne radosti, da bih mogla čitav svijet svojom ljubavlju da zakrilim.

Najveselija sam stoga što sam razabrala da si ostao uvijek onaj moj isti, dobri i pošteni sin – za kakvog sam te s najvećom materinskom ljubavlju odgajala  i kakvoga sam si uvijek željela da vidim jednom kad postaneš čovjekom.

Hvala i na tome dobrom Bogu, a i ti mu se i nadalje moli da te čuva od svakog opakog vjetra. Sjećaj se i nadalje žalosne Gospe  i u njezino okrilje,kao najmilije majčino ostavljaj sve svoje i jade i nade, pa ćeš uvijek osjećati da ti je sve lakše podnijeti, kad si se njoj preporučio……“

Koliko je majki koje nisu dočekale svoje sinove i kćeri ili žena muževe?  Sigurno su i one samo uz Božju pomoć izdržale sva tlačenja, prisilne šutnje i zatvore  pod velikom „antifašističkom „ vladavinom SFRJ.