Kazneno prijavljene sutkinje su de facto odlučile da je ovršeniku mjesto na ulici, ne primjenjujući u svojim odlukama onaj zakon koji ovršenika štiti.
Ustavom Republike Hrvatske propisano je da svi u Republici Hrvatskoj moraju poštovati Ustav RH i Zakone Republike Hrvatske. Ustavom je isto tako propisano, da suci moraju suditi po zakonu.
Hrvatska ima i Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN 72/17), a isto tako i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Upravo ovi zakoni, koje je Vlada RH predložila Saboru RH na usvajanje, a Sabor Republike Hrvatske usvojio jednoglasno, kamen su spoticanja sucima koji sude u Hrvatskoj. Neki od sudaca jednostavno zakone Republike Hrvatske ne žele primijeniti.
Tako je danas trebala biti provedena deložacija obitelji V., obzirom da su Adriana Puž, sutkinja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, sudska savjetnica Ana Župić, sudska savjetnica Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji postupali protivno zakonima Republike Hrvatske i suprotno Odluci Ustavnog suda RH broj 4455/15 od 04.04.2017. godine. Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom jasno je propisao uvjete i razloga kada se ovrha odgađa, a Ustavni sud je ocijenio (4455/15 str. 11/12 Odluke) da su predmetni ugovori sklopljeni na području Republike Hrvatske, pred hrvatskim javnim bilježnikom, da se primjenjuje hrvatsko mjerodavno pravo, i da su za rješavanje nadležni hrvatski sudovi.
Gdje je onda problem?
Sutkinja Adriana Puž, odbijajući primjenu zakona koji je jednoglasno izglasao Hrvatski Sabor, donijela je Zaključak o provedbi deložacije iseljenjem iz jedinog doma obitelji V., i to sve u korist ovrhovoditelja (nepoštenog vjerovnika) a koji je upravo skrivljenim ponašanjem, nelegalnim poslovanjem na području Republike Hrvatske, ovršenika doveo u situaciju nemogućnosti otplate kredita, uslijed čega se vjerovnik na javnoj dražbi pojavio kao ovrhovoditelj i kupac, iako Zakon Republike Hrvatske jasno i precizno tumači da su ugovori sklopljeni sa vjerovnikom koji je na području Republike Hrvatske poslovao bez potrebnih dozvola HNB-a ništetni i ne proizvode nikakve pravne učinke od trenutka nastajanja.
Protiv sutkinje Adriane Puž, i sudske savjetnice Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji Ane Župić, ali i protiv neposredno odgovorne za njihov zakonit rad predsjednice Općinskog suda u Rijeci Vesne Katarinčić, i protiv sudskog ovršitelja Sandre Hrvatin Inicijativa Oštećenika austrijskih RBA zadruga (167) potpisnika i njen predstavnik Nenad Koljaja iz Zagreb, podnijeli su kaznenu prijavu jer postoji osnovana sumnja da su u ovršnom predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci- Stalna služba u Opatiji, a u kojem predmetu je ovrhovoditelj austrijska zadruga Raiffeisenbank St. Stefan Jegersberg-Wolfsberg Egen, donijeli odluku kojim se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbija kao neosnovan, svjesni da pritom postupaju protivno Zakonu i Ustavu RH.
Prijavljene sutkinje ne samo da u ovom ovršnom predmetu nisu sudile po zakonima Republike Hrvatske, već su zbog iznimne brzine odlučivanja o prijedlogu za odgodu ovrhe onemogućile ovršeniku da viši sud odluči o njegovom uloženom pravnom lijeku, i to prije provedbe deložacije i gubitka jedinog krova nad glavom.
Drugim riječima, prijavljene sutkinje su de facto odlučile da je ovršeniku mjesto na ulici, ne primjenjujući u svojim odlukama onaj zakon koji ovršenika štiti.
U ovršnom postupku u kojem je odlučeno da će danas biti provedena deložacija, do iste na svu sreću nije došlo, obzirom da je spriječena intervencijom dvoje odvjetnika iz Zagreba, kao i podnošenjem kaznene prijave protiv sudaca zbog činjenice da su zaključak kojim se određuje deložacija, kao i rješenje o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe donešeni protivno zakonu Republike Hrvatske i protivno Ustavu RH.
Doista je nejasno iz kojeg razloga pojedini suci ne donose odluke po zakonu, već donose odluke nepovoljne za ovršenike, tražeći razne varijante kojima bi se pogodovalo austrijskim zadrugama koje su se na području Republike Hrvatske nezakonito bavile kreditnom djelatnošću.
Prijavljene sutkinje očigledno su uvele u sudsku praksu neke svoje osobne zakone, a ne zakone Republike Hrvatske kojima je jasno i precizno definirano koji su to ugovori ništetni i ne proizvode nikakve pravne učinke.
Iz sasvim nepoznatih razloga, upravo je Općinski sud u Rijeci i njegove stalne službe postao bastion bezakonja u ovršnim predmetima u kojima su vjerovnici/ovrhovoditelji nelegalni kreditori, za razliku od mnogih drugih sudova diljem Hrvatske koji sude po zakonima i Ustavu RH.
Zašto je to tako, trebaju ispitati glavni državni odvjetnik i nadležno odvjetništvo.
Zakon je više nego precizan. U čl. 2. t. 1. propisuje „U ovršnom postupku u kojem se traži ostvarenje tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništavom ugovoru, za odlučivanje o prijedlogu za odgodu ovrhe, dovoljna je činjenica da je dužnik kako ga definira čl. 2. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti.”
HAZUD.HR