“Neka se raspusti straža, grobnica tamna, mračna i duboka, travom zatravljena i zaboravljena, u njoj mala četa vojnika na mrtvoj straži stoji, broji dane do kraja vojničkog roka. Čeka da ih se netko seti iz hladne grobnice otkopa, vojnici, gde ste do sada bili? Iz koga beste puka?

Zašto ste ovde zakopani, na kom ste to zadatku pali i meta, čija ste bili? Oh, zašto, zašto mrtva usta ne govore, zašto je i ovde smrt bila jača od života…”

Dožupan Sisačko-moslavačke županije Boro Rkman,  za vrijeme rata djelovao je kao  vojni obavještajac i  ratovao protiv Hrvatske.

U njegovoj prijeratnoj biografiji stoji:  “Boro Rkman, završio školu rezervnih oficira pešadije u Bileći, prvom delu rata komandir voda na Kordunu u kojem su delovala trojica snajperista, Srbin, sestra mu živi u Zagrebu. Potpukovnik Pero Ajdinović o Rkmanu ima mišljenje da se radi o perspektivnom kadru u novinarstvu koje se može iskoristiti za ostvarivanje ciljeva vojne bezbednosti.”

O novinarskim kadrovima u službi “ostvarenja projekta Velika Srbija, odnosno Nova Jugoslavija” već smo pisali, ali i o specijalnom ratu tajnih službi Srbije protiv Hrvatske. Jedna od glavnih aktivnosti u specijalnom ratu, kojima se ostvaruju ciljevi je svakako plasiranje neistina, lažnih informacija i vijesti.   Tako je tijekom Domovinskog rata, točnije, za vrijeme agresorskog rata na Republiku Hrvatsku i njezin teritorij i narod, Srpska Radio Televiija Petrova Gora, Vrginmost (Gvozd),  imala za osnovni cilj antihrvatsko djelovanje, i to plasiranjem dezinformacija o (Hrvatskoj op.a.).  Medij se (prema njihovom uratku Specijalni rat i tajne službe) pokazivao uvijek kao djelotvorno oružje, pa je i SRT PG zahvaljujući svojim novinarima  čiji je zadatak bio lažno informirati narod, zbunjivati ga, širiti laži i sijati mržnju uspješno obavljala svoju zadaću.  Tu zadaću uglavnom su obavljali pripadnici Službe državne bezbednosti koji su najbolje mogli “izravno” putem medija, naškoditi “neprijatelju” i za tu zadaću su uvijek bile novačene samo osobe od iznimnog povjerenja.  Među tim osobama, uz mnoga druga imena, našlo se i me hrvatskog dožupana – Bogdana Bore Rkmana.  Njegovi  poslodavci su ga iznimno hvalili:

“Boro Rkman, apsolvent fakulteta općenarodne obrane, Srbin. Korektno i profesionalno radi posao novinara, na vezi sa organima bezbednosti koje predvodi Pero Pribišlić, Stevo Novaković diplomirani ekonomist rodom iz Vojnića, Srbin koji ima novinarsko iskustvo od prije rata radio je u Karlovačkom tjedniku, predstavlja sa pod pseudonimom Šamatović Siniša da se prikrije od Hrvata.”

Od nedavno je javno publiciran i njegov “novinarski uradak” film koji je financirala Međunarodna komisija za nestale osobe, a u kojem je  Boro Rkman, kao pripadnik srpske nacionalne manjine za vrijeme rata veličao srpsku vojsku, bodrio ih u njenim nastojanjima da okupiraju Hrvatsku, istu tu Hrvatsku u kojoj već dugi niz godina sjedi u dožupanskoj fotelji.

U filmu “Nek se raziđu straže” Rkman izražava žal za nestalim i poginulim vojnicima tkz. vojske RSK, no u odjavnoj špici naznačeno je kako je film baziran isključivo na stavovima autora (Bore Rkmana) ali ne i komisije koja ga je financijski poduprla.

Pogledajte film “Nek se raspuste straže” koji je snimio dožupan Bogdan Boro Rkman:

Istovremeno,  2005. godine do 2009. godine  Bogdan Rkman obnaša dužnost vjećnika SDSSa u Županijskoj skupštini Vukovarsko-srijemskoj.  2006. godine Bogdan Rkman, u produkciji Udruženja nestalih i nasilno odvedenih lica Vukovar,  snimio je dokumentarni film pod nazivom “Nek se raspuste straže”.

Opis filma:

• U filmu Bogdan Rkman govori  o napretku od prošlog filma “Vapaj tišine” ( hvali udruženje nastalo 1997. godine. Govori  i Ružica Spasić, predsjednica, o radu i aktivnostima udruženja. U međuvremenu objavili su i drugo izdanje knjige “Vaš lik, naš put”. Uzimali su  uzorke krvi obiteljima za DNA analizu i identifikaciju. Ustrojili  su i bazu podataka, te usklađivali s vladinom komisijom RH, te radili na terenu i prikupljali podatke. Rkman u Donjem Kašiću (Zadarsko zaleđe) optužuje Hrvate  za vađenje kostiju iz grobnica, na zadarskom groblju, te na groblju u selu Žmirići. U filmu se prikazuju kadrovi s Benkovačkog groblja gdje Rkman  na Šibenskom groblju i na groblju u Slunju optužuje gradske vlasti. U ovom filmu objavljena je i amaterska snimka na kojoj je pukovnik Grujić  na sastanku s Ružicom Spasić, te kažu da su  groblje Donji Lapac i neke sudbine iz prvog filma riješene.
• Ružica Spasić ponovo iz Vukovara s Rkmanom u Lici, snimka iz 2004. godine govori o potrazi za sinom Draženom, otišla je dalje na teren ispod Ljubovog Brda.  Prikazuje se sahrana Dražena na groblju u Borovu, nabrajaju i plaču, navodi se da je pronađen od strane vladine komisije RH na groblju u Gračacu. Čuje se govor muške osobe na grobu u prosincu 2004., prikazuju i  sahranu na kojoj je prisutno više pravoslavnih popova. Mrtvački sanduk (pokop je u Republici Hrvatskoj, op.a.)  prekriven je srpskom zastavom, pričaju  o Draženu koji je ubijen drugog dana Oluje. Ružica optužuje da je bio živ, te da je bio ranjen i  da je tako ranjen ubijen. Ponovno kadrovi pukovnika Grujića, te izjava Ružice Spasić.  Ružici Spasić, na pokopu u Hrvatskoj,  predaje se srpska zastava kao počast za preminulog  sina koji je preminuo kao sudionik agresorske vojske  na Hrvatsku.
• Ružica priča o identifikaciji u Zagrebu, zahvaljuje se doktorima koji su joj dozvolili da dotakne Draženovu lubanju, iznosi  svoj osobni zaključak da je Dražen ranjen, a nakon što je ranjen ubijen. Navodi podatak da je taj dan identificirano više osoba.Rkman hvali doktora Vojislava Stanimirovića i iznosi podatak o ugovoru SDSS-a i HDZ-a.Stanimirović u prisustvu pukovnika Grujića hvali organizaciju Veritas i Savu Štrbca i njegove podatke.
• Ružica Spasić govori o drugom izdanju knjige, dok  Rkman u Dalmaciji  govori o Stevi, vojniku krajine koji je pronađen. Rkman ponavlja priče iz prvog dijela filma, optužuje Hrvatsku vojsku, ponavlja priče iz Slavonije o nestalom Jovi Popoviću, opet optužuje Merčepa za Pakračku Poljanu, Rkman spominje i Jodno u Sisku te traži nove grobnice, uvećava broj žrtava.  Rkman navodi da je ovo udruženje bilo na prijemu kod Jadranke Kosor, a Ružica Spasić hvali međunarodnu komisiju. Film završava kadrovima s više groblja u Hrvatskog s recitacijom pjesme Nek se raspuste straže.

“Neka se raspusti straža

Grobnica tamna, mračna i duboka,

travom zatravljena i zaboravljena,

u njoj mala četa vojnika na mrtvoj straži stoji

broji dane do kraja vojničkog roka.

 

Čeka da ih se netko seti iz hladne grobnice otkopa,

vojnici, gde ste do sada bili? Iz koga beste puka?

Zašto ste ovde zakopani, na kom ste to zadatku pali

i meta, čija ste bili?

 

Oh, zašto, zašto mrtva usta ne govore,

zašto je i ovde smrt bila jača od života…

Tko je zapravo Bogdan Boro Rkman, dožupan Sisačko moslavačke županije?

Kako je naprijed već navedeno, njegov poslodavac SRT  o njemu je naveo: “Boro Rkman, završio školu rezervnih oficira pešadije u Bileći, apsolvent Općenarodne obrane i društvene samozaštite na fakultetu u Zagrebu, potporučnik. U prvom delu rata komandir voda na Kordunu u kojem su delovala trojica snajperista, Srbin, sestra mu živi u Zagrebu. Na vezi oficira bezbednosti potpukovnika Pere Ajdinovića koji o Rkmanu ima mišljenje da se radi o perspektivnom kadru u novinarstvu koje se može iskoristiti za ostvarivanje ciljeva vojne bezbednosti.”

Bori  Rkmanu, čovjeku koji je medijski, po zadatku, djelovao protiv Hrvatske, koji se s nekolicinom četnika prvi našao na licu mjesta pogibije hrvatskog pilota Miroslava Perisa nad čijim su se tijelom ismijavali, čovjeku  koji je lagao da je novinar, a bio je vojno lice, tom čovjeku sve je abolicijom oprošteno i on je i dalje dožupan!

Dokument koji nam je dostavljen  jasan je dokaz da je SRT Petrova Gora korištena kao mašinerija SDB, a da je  Rkman bio njegova vrlo važna karika. Ipak,  sve navedeno, očigledno nije dovoljno važan razlog da Rkman, koji se po Banovini naziva i “krajiškim Miroslavom Lazanskim”, i  koji je u Domovinskom ratu vješto balansirao između novinarstva i vojske  baš kao što sada balansira između novinarstva i politike, ne bude više Sisačko-moslavački dožupan. Dokument osim Rkmana navodi cijeli niz imena osoba koje su tada radile za SDB.

Bilo bi dobro Rkman  javno kaže, tko su ti ljudi, što sada rade, tko su ljudi koji su se skrivali pod pseudonimima i je li im još uvijek jedini cilj poraziti Hrvatsku?

  

Bogdan Rkman, zvani Boro, rođen je  15.1.1969. godine od oca Teodora i majke Milke u  selu  Perna, Topusko,  kao najmlađe dijete u obitelji Rkman (u ovoj obitelji rođene su i 3 kćerke). U Topuskom je  završio osnovnu i srednju školu.

Vojni rok u JNA služio u školi rezervnih oficira u Bileći, a ostatak vojnog roka u Hadžićima kod Sarajeva gdje je unaprijeđen u čin potporučnika pješadije. 

Nakon rata nastavio  je školovanje na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, koje je prekinuo zbog početka rata u RH.

Oženjen je, otac 1 djeteta. Supruga i sin žive na području Vukovara., vjenčan 1993. godine u Vrginmostu. Kum mu je izvjesni Miodrag Linta, danas predsjednik koalicije udruženja  izbjeglih u Srbiji, predsjednik Srpskog demokratskog foruma Srbije i zastupnik u parlamentu Srbije iz stranke Tomislava Nikolića.

U ljeto 1991. godine iz dokumenta broj 1 vidljivo je da je Bogdan Rkman potporučnik pješadije, komandir 1. voda u 2. četi 3. kordunaškog bataljona (citat iz dokumenta 1)

Iz dokumenta broj 2 Radio glas Petrove Gore od 24.9.1991. godine, a potpisanog od strane odgovornog urednika Đorđa Šimunlije, vidljivo je da je radio stanica Glas Petrove Gore sredstvo preko kojeg informativna služba ostvaruje svoje ciljeve. Isto tako vidljivo je da je ova radio stanica pod direktnom kontrolom tadašnje vojske čiju logistiku koristi za svoj rad.U dokumentu se i navodi da Bogdan Rkman, potporučnik pješadije, radi za informativnu službu u propagandnom odsjeku (citati iz dokumenta broj 2.)

Iz  dokumenta  broj 3 štaba teritorijalne obrane 2. i 3. Operativne zone za Baniju i Kordun pod oznakom vojna tajna, povjerljivo upućenog 30.10.1991. SNO Vojnić i SNO Vrginmost, a potpisano od komandanta pukovnika Rade Vujaklije, vidljivo je da je izdana naredba da zbog potreba informativne službe se od dotadašnjih dužnosti izuzme 14 osoba među kojima je i Bogdan Rkman (citat iz dokumenta broj 3) (dokumentacija pohranjena u Uredništvu)

Spomenuti Bogdan Rkman osim rada na radio stanici Petrova Gora, angažmana u srpskoj vojsci, rada u informativnoj službi odsjeku za propagandu, svoje tekstove je objavljivao i u novinama Nova riječ i Srpski glas. Ove novine izlazile su samo u vrijeme Domovinskog rata na okupiranom području.  Kada se analiziraju novinski tekstovi vidljivo je da već tada spomenuti Rkman ispoljava pozicije velikosrpskog nacionalizma.

Iz dokumenta broj 4 komanda 19. brigade od 9.2.1993. godine potpisanog od komadanta pukovnika Ljubana Ivkovića, a na osnovu zahtjeva općine Vrginmost i naredbe ministarstva informisanja RSK i komadanta 21. korpusa vidljivo je da je Bogdan Rkman iz 19. brigade prekomandovan na rad u radio stanicu Petrova Gora (citat dokumenta br. 4)

Iz dokumenta br 5 (časopis Vojska krajine) kojeg je izdavao glavni štab srpske vojske krajine, a za izdavača je potpisan pukovnik Kosta Novaković (osoba sa interpolove tjeralice) vidljivo je da je Bogdan Rkman na strani 30 pod naslovom Gvozdeni bedem na Kupi, a u svojstvu autora, pisao hvalospjeve o tenkistima srpske vojske krajine pri tom hvaleći kordunaše koji su se borili na Rožavljevoj Glavi u zadarskom zaleđu.Podsjećanja radi, tamo se danas gradi spomenik za žrtve Škabrnje. U istom časopisu na strani 32 pod naslovom “Napadnu li, zažalit će” u svojstvu autora Bogdan Rkman iznosi hvalospijeve o artiljercima srpske vojske krajine i pri tom prijeti da su ciljevi podešeni za dejstvo po vitalnim ciljevima u Karlovcu i Zagrebu. Na strani 34 pod naslovom Ponosni Vrgmošćani autor Bogdan Rkman prijeti kako je na dometu vojske srpske krajine i Jelačić plac i Sabor RH.

Iz dokumenta br 6 (video snimka) snimana od strane srpskog snimatelja 14.9.1993. godine nastala u selu Stipan, općina Gvozd, u prijepodnevnim satima na kojoj se vidi mjesto obaranja hrvatskog borbenog zrakoplova MIG 21 BIS i mjesto pogibije pilota pukovnika Miroslava Perisa.  Na ovoj snimci vidljivo je da je na lice mjesta među prvima, a u društvu s komandantom 19. brigade SVK majorom Stankom Ćurćijom izašao i Bogdan Rkman zajedno s drugima.Tom prilikom bio je obučen u šarenu vojnu odoru, a snimka je zabilježila da iza spomenutih na mjesto pada MIG-a 21 BIS kasnije dolazi martićeva milicija, predstavnici UN-a i drugi novinari.

U tijeku 1995. godine Bogdan Rkman potpisuje kao autor više tekstova u novinama Srpski glas.

1.svibnja 1995. godine započela je i uspješno završena VRA Bljesak u kojoj su hrvatske snage oslobodile do tada okupirano područje Zapadne Slavonije. Glavni štab srpske vojske krajine u Kninu izvršio je analizu ovog vojničkog poraza, te smijenio dotadašnjeg načelnika generala Milana Čeleketića te na njegovu dužnost postavio generala Milu Mrkšića. Na području Srbije provedena je dodatna mobilizacija izbjeglih koji su pod prisilom vraćeni na prostor tzv RSK. Iz vojske Srbije prije svega na prostor okupiranog Korduna dovežena su i postavljena dodatna raketna sredstva.

Iz video snimka od 28.5. 1995. godine vidljivo je  da su raketne jedinice vojske RSK na Kordunu oborili u selu Kremen helikopter koji je letio na relaciji Ćoralići (Cazin BIH) – Lučko Zagreb i tom prilikom ubili ministra vanjskih poslova, zamjenika ministra pravosuđa, savjetnika veleposlanika BIH u Zagrebu, pripadnika policije i 3 člana posade.

Na  video snimci od 28.6.1995. godine vidljivo je da je general Mile Mrkšić zajedno sa političkim rukovodstvom tzv RSK (Milan Martić i drugi) organizirao na poligonu Slunj vojnu paradu korpusa specijalnih snaga vojske RSK.Na ovoj vojnoj paradi pokazana je sva vojna tehnika s kojom je tada raspolagala vojska RSK. Na centralnoj bini glavni su bili Milan Martić, generali Mrkšić i Novaković, Milorad Ulemek Legija, kapetan Dragan i drugi. Bila je to prigoda da se mnogi unaprijede u više činove a neki od rušitelja spomenutog helikoptera i ubojstva putnika i novčano nagrade, a imena i prezimena su im javno pročitana.

Glavni komentator ove vojne parade održane na pravoslavni blagdan Vidovdan, a za potrebe televizije tzv RSK iz Knina bio je Bogdan Rkman.

Sisačko moslavački dožupan u Beogradu pljeskom pozdravljao  kapetana Dragana “koji se nepravedno nalazi u splitskom zatvoru”

Isti je tom prilikom iznosio hvalospijeve o notornim i osuđenim ratnim zločincima Milanu Martiću, Mili Mrkšiću, generalu Novakoviću, kapetanu Draganu, pukovniku Stanku Letiću, pukovniku, koji je tada unaprijeđen u generala, Slobodanu Tarbuku i dr.  No Rkman nije veličao i uvažavao kapetana Dragana samo za vrijeme rata, već im je nastavio pljeskati i u miru.  U ožujku 2016. godine je u restoranu Hollywood u Beogradu održana 28. Kordunaška večer, na kojoj je bilo više od 700 Kordunaša i njihovih prijatelja.  Tamo se našao i  hrvatski dožupan Boro Rkman kojem je društvo pravio njegov kum Miodrag Linta, inače zamjenik predsjednika Odbora za dijasporu i Srbe u regiji pri Skupštini Srbije.   Linta je u svom obraćanju prisutnima, između ostalog, rekao da je bio u posjeti generalu Đukiću i kapetanu Draganu koji se “nepravedno” nalaze u splitskom zatvoru i pozvao prisutne da ih pozdrave velikim aplauzom.

– “I general Đukić i Dragan Vasiljković smatraju da se protiv njih vode montirani procesi, da su optužbe izmišljene i potpuno neutemeljene i da hrvatsko pravosuđe nema apsolutno nikakave dokaze ni protiv jednog od njih. Jedini cilj takvog postupanja taj što hrvatsko pravosuđe nastoji opravdati poznatu lažnu i besmislenu tezu da su Srbi bili zločinci u građanskom ratu, a Hrvati tobože žrtve, koje su vodile pravedan rat. Jasno je ko dan da hrvatsko pravosuđe i javnost hoće osuditi Kapetana Dragana prije svega iz razloga što je on bio simbol obrane krajiških Srba protiv agresije režima Franje Tuđmana i na taj način kolektivno optužiti i čitav krajiški narod” – rekao je Rkmanov kum  Linta nakon posjete Draganu Vasiljkoviću.

Sveprisutni u beogradskom restoranu, uključujući i Rkmana, velikim su pljeskom podržali Đukića i kapetana Dragana, no nije sasvim jasno kako će Sisačko – moslavački dožupan to objasniti svojim sugrađanima.

Vjerojatno nikako, jer se dožupan  Boro Rkman nikada, ni jedno trenutka nije  ni pokušao ograditi  od svega što je protiv Hrvata činio tijekom rata, a za što je još nagrađen političkim usponom.

Karijera Bogdana Rkmana

Bogdan Rkman područje RH napustio je u VRA Oluja 6.8.1995. godine pravcem  Kordun-Glina-Žirovac-Dvor-republika srpska i dalje sve do još tada okupiranog područja RH (Vukovar). Jedna od tri Rkmanove sestre prije Domovinskog rata bila je udana u Vukovar. Rkman se došavši na okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema najprije angažirao kao zamjeniik šefa Press centra, a kasnije je postao i šef Press centra. Hrvatski novinari iz tog vremena sjećaju ga se da ih je napao na punktu UNTAS-a u Nuštru optuživši ih da pišu laži jer nije točno da njegov prijatelj Željko Ražnjatović Arkan krade naftu u Đeletovcima i šverca za Srbiju.

Iz više tekstova Vukovarskih novina iz 1995., 1996. i 1997. godine koje kao autor potpisuje Bogdan Rkman vidljivo je da isti nastavlja širiti ideje velikosrpskog nacionalizma i četništva, sudjeluje na političkoj tribini u Iloku sa Goranom Hadžićem, prijeti kako ustaška policija nikad neće doći u Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.

Bogdan Rkman u procesu mirne reintegracije Podunavlja regulirao je hrvatsko državljanstvo i osobne dokumente.

U periodu 1997.-2000. godina obnašao je dužnost gradskog vijećnika u gradskom vijeću grada Vukovara, te u vremenu 1999.-2001. godine bio direktor televizije Dunav.

2001 godine Bogdan Rkman u svojstvu autora, a u produkciji Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica Vukovar (predsjednica izvjesna Ružica Spasić), zajedno sa snimateljem Duško Čubra uz financijsku pomoć međunarodne komisije za nestala lica koju financira Njemačka i SAD na širem području RH snimaju dokumentarni film pod imenom Vapaj tišine.

U oba filma u kojima uvećava srpske žrtve,  Rkman veliča i  velikosrbe  Vojislava Stanimirovića i Savu Štrbca. U nekoliko snimljenih scena uhvaćen je lažima, npr. navodi lokaciju “masovne grobnice u Sisku” u kojoj se navodno nalaze ubijeni Srbi, iako su na toj lokaciji više puta  vršena iskapanja pod međunarodnom kontrolom i na toj lokaciji nije ništa nađeno.

Sudeći prema sadržajima filmova, očigledno je da  Rkman svoje zadatke  iz vremena djelovanja za SBD i dalje ozbiljno shvaća pa ih  nastavlja obavljati i  sada na dužnosti sisačko-moslavačkog dožupana.

Autor: I.O./N.L.

Pročitajte i ovo;

VIDEO – BUJICA! HOS-ovac Željko Soldo: Ja sam Rkmana gađao papirom, a on nas granatama!