SUD

Ne sudi me po izgledu brate,
Ma sličio grpcu s Notre Dame.
I nakazu dobra djela zlate,
Voljom Božjom mati rodila me.

Ne sudi me po znanju i školi,
Oholost je put do strmog pada.
Oholice Stvoritelj ne voli,
Malog stvora prigrlit će rada.

Nit me sudi po svilenoj krpi
Što siroti okom zavist tjera.
Čemu ukras na kostiju hrpi,
Čemu prazna školjka bez bisera?

Već me sudi po duše ljepoti,
Traži u njoj siromaha sliku.
Ima l’ mjesta istini, dobroti,
Ima l’ spoma stvoru pravedniku?

Izmjeri mi ljubav prema Domu,
Stijegu, križu, ima l’ srcem znaka?
Ima l’ traga rodu hrvatskomu,
Teče l’ venam’ krvca od predaka?

Domoljublje ako me ne kiti
Čem ljepota, čem’ halja bogata?
Šteta brate na tom svijetu biti,
I kaljati trobojku Hrvata.

Marija Dubravac, Brisbane