Legenda koja se prenosi već stotinama godinama kaže da se smrću kralja Dmitra Zvonimira, koji je vladao od 1075. do 1089. godine nad Hrvatskom nadvilo prokletstvo. Sve od tada pa do danas Hrvatskom vladaju oni koji ne vole njezinu grudu, rijeke, mora, hrvatski narod.
Narodnom predajom prenosi se legenda od smrti Dmitra Zvonimira – 1089. godine pa se po tome može zaključiti da će se tisućljetno prokletstvo Hrvatske i hrvatskog naroda okončati 2089 godine, tj. za 75 godina.
Legenda govori da je Dmitar Zvonimir preminuo nasilnom smrću (Ljetopis popa Dukljanina). Prema legendi Zvonimir je ubijen 20. travnja 1089. godine u Kosovu (danas Biskupiji) kod Knina. U to vrijeme bizantski car Aleksije I. Komnen bi potučen kod Pečenega na donjem Dunavu, a Turci Seldžuci osvojiše Jeruzalem. Aleksije I. Komnen zatraži od pape Urbana II. pomoć za oslobađanje Jeruzalema od Turaka. U isto vrijeme zatraži pomoć i od Dmitra Zvonimira. Kralj Zvonimir sazvao je sabor u Kosovo kod „pet crkava“. No pri pomenu na rat u tuđini, nezadovoljni su ga ubili.
Vijesti o nasilnoj smrti nalaze se u Historija salonitana maior iz 16. stoljeća, te Chronicom breve regni Croaciae Ivana Tomašića. Naši povjesničari i danas još uvijek spore oko povijesne činjenice da li je kralj Dmitar Zvonimir preminuo prirodnom smrći ili je ubijen. Arheološkim iskopavanjima na Kosovu polju tezu je pokušao potkrijepiti Stjepan Gunjača. Od tada među povjesničarima prevladava stajalište o prirodnoj smrti kralja Zvonimira.
Međutim, legenda se i nadalje prenosi s pokoljenja na pokoljenja, usmenom i pismenom predajom. Prema toj legendi Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. I za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna svakoga dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata. I veliko bogatstvo bijaše za kralja Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju. Ali u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na Kosovu polju. I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob bilo položeno preslavno tijelo njegovo. Ali čuvši to, “Bogom prokleti i nevjerni Hrvati” počeše vikati na svetoga kralja da on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati. I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: “Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!”
Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1075. do 1089. godine. Upamćen kao jedan od najuspješnijih vladara ranosrednjovjekovne Hrvatske Zvonimir je, kao i svoj prethodnik, nastavio politiku ekspanzije Hrvatske na svim poljima. Njegova smrt 1089. bila je prekretnica u hrvatskoj povijesti, jer je sukscesijska kriza koju je izazvala bila popraćena krvavim ratom, koji je rezultirao gubitkom hrvatske samostalnosti.
Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava. Imao je sina Radovana i kćer Klaudiju udatu za plemenitaša iz plemena Lapčana. Hrvati su poslije Zvonimirove smrti na prijestolje doveli Stjepana II, sinovca kralja Krešimira IV. Hrvatski narod stoljećima je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja Zvonimira. To se spominjalo na Cetingradskom saboru, ali i stoljećima poslije. Unatoč tome njegova smrt, kao i njegov brak sa Jelenom pokazali su se pogubnima za Hrvatsku jer su prouzročile sukcesijski rat, koji je završio gubitkom hrvatske samostalnosti i dolaskom mađarskih Arpadovića na hrvatsko prijestolje.
Prateći hrvatsku povijest, naročito posljednjih nekoliko godina svjedoci smo zanimljive, ali žalosne povijesti hrvatskog naroda.
Hrvati se neprekidno pitaju, kakvo je to prokletstvo nad njima, i kad će konačno prestati zla kob koja ih prati stoljećima? Je li to doista posljedica tisućljetnog prokletstva dobrog kralja Dmitra Zvonimira kojem Hrvati nisu znali odati poštovanje već su mu nemilosrdno i bez žaljenja oduzeli život, vidjeti će se po isteku tisućljetnog roka. Mnogi su nesigurni po pitanju godine, kada bi se tisućljetno prokletstvo nad Hrvatskom konačno moglo prekinuti, međutim, ako je prema legendi i predaji prokletstvo kralja Zvonimira izrečeno 1089 godine, u trenutku smrti, tada nedvojbeno tisuću godina izlazi 2089 godine.
Hoće li se tada konačno Hrvatima svanuti, i maknuti se omaglica koja ih je obavila – vidjeti ćemo, ako ne mi, vidjeti će oni koji iza nas ostanu. Ako prežive!
N.L.