Poštovana gospodo, premijeru Milanoviću, ministre Liniću

razmišljala sam dugo o tome, koji bi to način bio najbolji da vam se obratim, ali mi se čini, da su svi modeli obraćanja vama podjednako neučinkoviti. Kako god vam se obratila  – nećete odgovoriti ništa, pa je eto, svejedno, stoga sam se odlučila na ovo Otvoreno pismo kako bi i javnost bila upućena u sve, o čemu  se već duže vrijeme bezuspješno dopisujemo!  

Obraćam vam se ne u svoje ime, već u ime Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa, i u ime svih žrtava kreditnih ureda i štedno kreditnih zadruga i štedionica koje su nam se proteklih godina  obratile za pomoć. Naša Udruga Veronika Vere među prvima je uočila vrlo neobičan način kreditiranja putem tzv. „kreditnih ureda“, i još neobičniji način naplate tih kredita.

Podsjetiti ću vas; Širom Lijepe naše otvoreni su od 2007 godine pa sve do 2012 godine na stotine i stotine ureda, koji su sebe nazivali „kreditnima“, iako po Zakonu RH ne pripadaju niti pod jednu od ustanova ili institucija reguliranih zakonima koji važe na području Republike Hrvatske, pa ni njihovo poslovanje –  očigledno, ne podliježe pod ničiju kontrolu. 

http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/opljackani

Najprije sam izgubila jako puno vremena obraćajući se HNB-u, a potom i HANFI,  radi utvrđivanja trebaju li uopće ovi  „kreditni uredi“ dozvolu gore navedenih državnih institucija  i podliježu li njihovom nadzoru.  U registracijama ovih poduzeća,  izdanim od  Trgovačkog suda  je izrijekom navedeno – „kreditno poslovanje“,   a kreditno poslovanje zna se – podliježe Zakonu o kreditnim institucijama i  modelu registracije banaka za koje je potrebno između 40.000.000 i 20.000.00 kn osnivačkog kapitala. Ova poduzeća nisu bila banke, temeljni kapital im je tek 20.000,00 kn, dakle ne podliježu nadzoru od strane HNB-a a nisu ni leasing kuće, ni osiguravajuće kuće, pa HANFA kaže – „nisu niti  pod našim nadzorom!“.  

Istražujući dalje, gospodine premijeru, gospodine ministre, a temeljem i vaših istupa u javnosti, i javno izrečenih izjava, pokušali smo uvrstiti ove kreditne urede pod Zakon o potrošačkom kreditiranju, ili Zakon o štedno kreditnim zadrugama – koje su promjenom zakona preustrojene u Kreditne Unije. Sve štedionice i zadruge su donošenjem novog Zakona ili u stečaju, ili u likvidaciji, što ih ne sprječava da ovršuju i nadalje nekretnine i deložiraju građane.  Ni nakon dugotrajnog istraživanja, i proučavanja zakona, nismo mogli  utvrdili da li ti  „kreditni uredi“ koje su mahom putem brojnih trgovačkih društava osnovali stranci, nepoznatih  adresa, i nepoznatog izgleda, podliježu odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ili  odredbama Zakona o štedno kreditnim institucijama i zadrugama. Očigledno NE!  Prvo, iz razloga jer Zakon o potrošačkom kreditiranju sasvim jasno i precizno regulira što se podrazumijeva pod potrošačkim kreditiranjem i ono ne obuhvaća isplatu keša tj. gotovine  u uredskim prostorijama kreditnih ureda koji su otvoreni gotovo na svakom koraku, već potrošačko kreditiranje pretpostavlja prodaju  roba proizvođača ili distributera koji u obliku potrošačkog kredita istu prodaje na rate, kao i kartične kuće. Međutim ovi „kreditni uredi“ isto tako ne podliježu niti pod Zakon o štedno kreditnim institucijama i zadrugama jer su i one obvezne imati veći temeljni kapital prilikom osnivanja, a isto tako su obvezne kreditirati svoje štediše odnosno zadrugare.  Zajmoprimci kreditnih ureda nisu bili ni jedno ni drugo!

Što su dakle KREDITNI UREDI i pod koji zakon spadaju, odnosno tko ih nadgleda, gospodo?   

Naime,  nakon Tribine koju je održala Udruga Veronika Vere i na kojoj je sudjelovalo na desetke oštećenih građana, a sa stotinama građana  smo komunicirali nakon toga,  došli smo i do brojnih saznanja. Prvo i nesporno je da takvi uredi posluju mimo zakona na području Republike Hrvatske. Drugo je, ne zna se pod čijim su nadzorom, niti kome plaćaju prihode od dobiti nakon isplaćenih kredita, i  prihode od ovršenih odnosno otetih nekretnina, jer su ovi kreditni uredi mahom otimali nekretnine građanima, i još ih otimaju.  Sistem njihovog poslovanja je slijedeći; Nakon pročitanog oglasa na javno dostupnim mjestima, osoba kojoj je nužno potreban novac javi se u takav „kreditni ured“ gdje se njoj ili njemu ponudi nekoliko opcija kreditiranja; hipotekarni, fiducijarni  a brojnima su, (iako je još nejasno da li svjesno ili nesvjesno)  na potpis umjesto Ugovora o kreditima podmetnuli  Ugovore o kupoprodaji. Građani su tako  u namjeri da posude neki sitan novac kako bi premostili ovu krizu koja je zahvatila cijelu zemlju, posudjivali novac,  dajući istovremeno u zalog svoje nekretnine, koje su višestruko vrijednije od primljenog novca,  ili su postajali podstanari u vlastitim nekretninama, a drugo, ni novac koji im je u „sivoj zoni“ isplaćen na ruke u tim tzv. „kreditnim uredima“ nije isplaćen u visini iznosa koji je naveden u ugovoru. 

No tu nije kraj ovim tragičnim pričama, njihove tragedije tek počinju.  Svi ti kreditni uredi u nekoliko su navrata pismenim putem obavještavali svoje dužnike da novac za mjesečne rate uplaćuju na žiro račune  trećih  pravnih  osoba. Dobro je poznato koje su to treće pravne osobe, jer svi dužnici znaju kako se te tvrtke zovu, a o istima ima obavijest i USKOK i DORH, pa i Ministarstvo financija.  Dakle, treće pravne osobe, bez ikakakve pravne osnove ili međusobne povezanosti između tih kreditnih ureda i  tvrtki koje naplaćuju potraživanja, blokiraju račune građana, i ovršuju njihovu imovinu. Tu se naravno kao vrlo ozbiljan pokazao i problem sa  ishođenim pravomoćnim presudama. Građani nakon višemjesečnih,  što emotivnih, što financijskih muka, uspijevaju se izboriti za pravomoćnu sudsku presudu,  a s njom mogu…… rekla bih….. ali nije pristojno…. dakle, pojednostaviti ću izraze,  građani s pravomoćnim presudama ne mogu ništa, jer je presudom određeno da neki tamo Alvarez, Montez, Huarez ili kako se  već zove fantomski kreditor ima deblokirati račun i imovinu svojeg dužnika, a tog fantoma nema nigdje.  On je cesijom prenio svoju tražbinu i pravo naplate na trećeg stranca, opet nepoznatog porijekla i nepoznatog identiteta, i hrvatski sudovi ih uopće teško mogu identificirati i pronaći a građani se nalaze u nezamislivo teškim problemima. Kad trebaju doći na sud njihovi tužitelji su nedodirljivi i nepoznatih adresa, a u međuvremenu, unatoč podignutoj optužnici, unatoč svim ovim utvrđenim činjenicama, svi  dužnici redom izloženi su daljnjim nezamislivim torturama.

Svakodnevno, gospodine premijeru i gospodine ministre  građani – dužnici tih „kreditnih ureda“ koji ne podliježu niti pod jedan zakon u RH izloženi su prijetećim pozivima, prijetnjama da će ih se iseliti, blokirati, oduzeti im se imovina.  Građani iz straha više i ne izlaze iz svojih domova i čuvaju svoja kućna vrata da na njih netko ne naleti u trenutku kad nikog nema kod kuće, a u tom trenutku,  kada strana osoba ili tzv. „kreditor“ uđe kroz vrata naših građana, oni ostaju i bez vrata i bez doma. Bez svega.  I za to nitko ne odgovara??

Istovremeno, neke treće pravne osobe uredno ovršuju račune građana. Kako rekoh bez ikakve pravne osnove. U posjedu su bianco zadužnica i temeljem tih zadužnica koje su ispunili na maksimalan iznos, dakle na iznose od 500.000 kn  „sjeli“ su na račune građana i polako ali sigurno ispijaju iz naših građana i posljednje trunčice snage i strpljenja, pa i volje za životom. Jer, građani su upali u leglo koje je gore od klasičnih kamatara i lihvara. Ovo je organizirana mafija, organizirani kriminal koji očigledno ima podršku u samoj Državi, pri vrhu vlasti, jer bi inače bilo nemoguće  na takav način funkcionirati.

Prisjetite se, mali poduzetnici i obrtnici, zatvarani su zbog daleko benignijih stvari, a jedva preživljavaju kraj s krajem, zapošljavaju ljude, proizvode, stvaraju, a ipak prema njima nema milosti, s druge pak strane prema ovim „kreditnim uredima“ i njihovim tvrtkama duhovima koje u njihovo ime a za svoj račun naplaćuju bez ikakve osnove rate kredita koje gotovo u pravilu nikad ne zatvaraju glavnicu, oni su zaštićeni i nedodirljivi.

U kolovozu 2013 godine, gospodine ministre Liniću, vaši djelatnici, odnosno bolje rečeno pomoćnici, vaše desne ruke,  istupili su u javnosti i zgražali se nad ovim događajima.

Rekli su tada; „Svi ovi kreditni uredi posluju nezakonito, svi građani koji imaju saznanja  da takve tvrtke i nadalje plasiraju kredite ili da negdje posluju, neka ih prijave. Trenutno je u gašenju preko sto takvih tvrtki koje su se bavile kreditnim poslovima…..!“ Ovo nije istina gospodine ministre,  iako ne želim koristiti grubu riječ laž – ali vaši pomoćnici nisu pred javnim televizijama i pred građanima RH izrekli istinu. Ova poduzeća koja pljačkaju građane RH nisu ugašena, posluju i dalje, naplaćuju od građana lihvarske rate i kamate;  ovršuju im imovinu, deložiraju ih, i prijete im se, svakodnevno. Sve zakonske odredbe, sve ustavne odredbe, i sve Konvencije koje je Hrvatska dužna i obvezna poštovati, pale su na ispitu. Građani Hrvatske nezaštićeni su, građane  pljačkaju sustavno, sistematski i svjesno i to uz visoko pokroviteljstvo iz vrha vlasti! To je očigledno!  Inače, kako drugačije obrazlažete činjenicu da u  ovo doba moderne tehnologije, uvođenja OIB-a, nadzora financijskog poslovanja, i vrlo kvalitetnog poreznog nadzora, lihvarima i ovim „kreditnim uredima“ ne može se stati u kraj?

Da li je i vaše Ministarstvo financija palo na ispitu, gospodine ministre?

Drugi problem gospodine ministre, problem je štedno kreditnih zadruga iz Austrije. Svi su upoznati s činjenicom kako su građani ugovarali kredite od ovih zadruga i štedionica. Navodni ugovori sklapali su se u hodnicima, u odvjetničkim uredima,  u javnobilježničkim čekaonicama, a te štedno kreditne zadruge NIKADA nisu imale dozvolu poslovanja na području RH.  S obzirom na činjenicu da je njihovo nezakonito poslovanje ignoriranjem te  nezakonitosti i svega što čine,  postalo legalizirano od najviših institucija VLASTI RH, pa i hrvatskih sudova, pitamo se,  i ja, a i građani RH, da li vi to nama Hrvatima prešutno, ignoriranjem ovog kriminala  dajete savjete i upute da je puno bolje, pametnije i svrsishodnije poslovati mimo zakona. Jer sve što ne podliježe zakonu nije niti kažnjivo?? Ili?

Građani znaju, gospodine premijeru, gospodine ministre, koliko su do sada izgubili i koliko su im novca na nezakonit način i prekomjerno oduzeli!  Znaju i koliko živaca su im „pojeli“ ovi prevaranti iz „kreditnih ureda“ kojima svesrdno pomažu i hrvatski odvjetnici, koji su i sami upleteni u malverzacije s kreditima, a znate li vi, vas dvojica, za koliko je novca oštećena država – nezakonitim poslovanjem ovih „kreditnih ureda“?

1.      To su obični d.o.o. sa 20.000,00 kn temeljnog kapitala neovlašteni za isplate financijskih sredstava i naplatu istih, a ipak vrte milione kuna bez ikakvog nadzora, peru i prelijevaju novac nad kojim nitko, baš nitko nema kontrole

2.      Ogroman broj nekretnina je ovršen, oduzet, otet i prodan za sitne novce, a zatim preprodan za veće. Porezna uprava,  za koju se vi i „lijevom i desnom“ zaklinjete da radi po propisima, takvim kreditnim uredima procjenjuje nekretnine vrijedne milion kuna na nekih bijednih 150.000,00 kn, nekad i malo manje, a nekad i malo više, što stvara duboku zabrinutost i u umreženost djelatnika porezne uprave u ovakve poslove. I oštećuje državni proračun, naravno!

3.      Poduzeća koja naplaćuju te rate kredita bez pravne osnove – također  posluju nezakonito. Ne postoji zakonita djelatnost – kroz koju oni obavljaju naplatu potraživanja bez pravne osnove i  bez dvostranog poslovnog odnosa. Naplaćuju a ništa nisu dužni ni obvezni zauzvrat. Ovršuju tisuće i tisuće građana, svakodnevno naplaćuju milione kn na svojim žiro računima – i uskraćuju državu za ogromne iznose, a vama  stalno nedostaje novca

4.      Štedionice i zadruge iz Austrije svoj novac su plasirale preko odvjetnika i odvjetničkih ureda u Hrvatskoj. Ti odvjetnici, i vama i nama poznatog imena naplaćivali su od građana devize,  uglavnom su građani višekratno do sada već podmirili glavnicu,  a po evidenciji tih zadruga i odvjetnika nisu još ni kamatu podmirili – takva je njihova kalkulacija. To vam izgleda ovako, osoba koja je posudila 25.000 eur-a, isplatila im je do sada 50.000,00 eur-a dužna je još 38.000,00 eur-a, k tome dodatno još joj ovršuju žiro račun i nekretnine u ovršnom postupku, a mnoge već deložiraju.

Gospodine premijeru, gospodine ministre, 

molimo vas, upućujemo vam apel, u ime svih oštećenih i opljačkanih građana, ili se vi osobno zauzmite za uvođenje reda u ovu kriminalnu sapunicu koja prerasta u povijesnu tragediju i genocid jer se ljudi ubijaju zbog ove tragedije, ili odredite nekog svojeg povjerenika koji će ispitati, shvatiti, a potom i zaustaviti ovu neviđenu pljačku.  

Prije tri mjeseca gospodine ministre,  Ministarstvu financija uputili smo prijedlog, da po ugledu na 1994. godinu kada je donešen Zakon o ništetnosti svih ugovora o kreditima koji su  bili zasnovani na depozitu dionica (koje su bile jamstvo) a koje nisu isplaćene, i vi osobno predložite, da Hrvatski Sabor usvoji da se  ovi krediti iz „modernog doba“ sklopljeni  sa nepostojećim tj. nelegalnim  uredima (ne možemo ih nazvati ustanovama ili institucijama jer bismo im time dali legalitet) jednom ODLUKOM PROGLASE NIŠTETNIM.   Unatoč obećanju predsjednika Ive Josipovića, unatoč obećanjima vaših pomoćnika gospodine ministre, evo, od travnja 2013 godine do danas, i nakon brojnih televizijskih emisija,  objava u brojnim tiskovinama, unatoč podignutoj optužnici protiv lihvarske organizacije, nije se dogodilo ništa u svrhu zaštite građana. Građani su prepušteni sami sebi! 

Pitamo se, gospodine premijeru, gospodine ministre financija, jeste li vi za narod ili protiv naroda? Sve što je valjalo i vrijedilo u ovoj zemlji ugušeno je i zagušeno, ušutkano.  Vjerujte, i ja osobno, unatoč žestokoj borbi, i višekratnim hrabrim istupima, nakon  brojnih napada na moj život, moju čast, moj ugled, moje poslove, i na moju obitelj i suradnike, gotovo da sam umuknula. Istu situaciju prolaze i brojni drugi zviždači, novinari, pisci, kolumnisti, književnici! S druge pak strane, često sam puta razmišljala – da li je to put i način koji mnogima odgovora? Šutjeti! Pognuti glavu, odustati od borbe? Ne hvala!  Ne bojim se ne znam koje porezne kontrole po redu  kojoj ću biti izložena nakon ovog pisma – jer se nižu jedna za drugom, ne bojim se probušenih guma, i brojnih podvala, jer istina se ne može ugušiti gospodo! 

Istina je, da se mi, hrvatski narod pitamo, da li je moguće da su prepostavke pojedinih Hrvata točne, da je ova od stoljeća sedmog neviđena pljačka građana, od Države legalizirana i predstavlja paralelan fiskalni sustav koji pljačkom građana osigurava sredstva za opstanak Države? 

Da li je moguće da u Hrvatskoj Hrvat ne može pronaći zaštitu niti se ikome obratiti, a još manje dobiti  potrebnu pomoć i zaštitu?

Da li je moguće  da zakoni u Hrvatskoj  ne vrijede za sve jednako? Ustav? Konvencije?  Da li je moguće da jedan lihvar, kamatar, jedan nezakonit i nelegalan kreditni ured, jedan kreditni posrednik, koji poput miša, čim otkrijete jednu njihovu rupu bježi u drugu, ima veća prava od poštenih i vrijednih hrvatskih  građana od kojih i vi, gospodine premijeru, gospodine ministru – živite? 

Nada Landeka