KAKO USPIJEVAJU VODITI POSTUPAK BEZ STRANKE U POSTUPKU? POGODUJE LI SUD (SUCI) HBOR-u (HRVATSKOJ BANCI ZA OBNOVU I RAZVITAK) PA MAKAR I DIREKTNIM KRŠENJEM ZAKONA I ČINJENJEM KAZNENIH DJELA?
Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode se postupci u kojima stranke NE POSTOJE. U sudskom registru nije upisana STEČAJNA MASA iza LISTON d.o.o., niti se ona može upisati jer LISTON d.o.o. nema nikakve imovine. Nekretnina je vlasništvo drugih osoba još od 2005. godine, i šteta se nastavlja, svakodnevno.
U predmetu broj Ovr 937/15 JOŠ SE UVIJEK ODLUČUJE O UPISU ZALOŽNOG PRAVA U KORIST HBOR-a, (Stranke Fond za razvoj – koji ne postoji, i Parkant, d.o.o.) iako PARKANT d.o.o. nije vlasnik nekretnine na kojoj se nastoji upisati založno pravo, i to još od 2000 godine, a Parkant d.o.o. ni ne postoji od 2008. godine??!!! Ne postoji ni STEČAJNA MASA iza Parkant d.o.o.
Zašto sudski postupci nisu prekinuti u trenutku otvaranja stečajnog postupka, i kako je moguće voditi sudske postupke protiv nepostojećih pravnih osoba? Kome se upućuju pismena, tko zastupa nepostojeće stranke? Po kojem to zakonu i propisu postupaju suci Općinskog građanskog suda u Zagrebu? S kim se zapravo sude, i kome sude?
Nakon trinaest godina uporne i iscrpne pravne bitke i dokazivanja N.L. vlasnice nekretnine koja je u nekretninu u Dugom Selu uložila veliku količinu privatnog novca teško zarađenog u inozemstvu, kroz niz godina vjerujući u zemljišne knjige i pravnu zaštitu, u nastojanju rasplitanja pravne zbrke, nelogičnosti i krivih postupaka a kojima je nastala veoma velika šteta uslijed neurednog obnašanja sudačke dužnosti, Ministarstvo pravosuđa SDP-ove Vlade, očitovalo se 2012. godine po tadašnjem pomoćniku ministra Ivanu Crnčecu.
U obavijesti zaprimljenoj dana 24.09.2012. stoji, da je pokrenut stegovni postupak protiv četvorice sudaca iz Dugog Sela, između ostalog i protiv najnesposobnije i najljenijeg suca u Hrvatskoj Arnolda Čade (sada odvjetnika, op.a.).
Naime, nad industrijskom nekretninom u Dugom Selu koja je svojevremeno zapošljavala veći broj djelatnika (čak 40), a poduzeće Liston d.o.o. koje je nekretninu kupilo od Parkant d.o.o. bilo 100% izvoznik, provodi se još od 2004 godine ovrha zbog tuđeg duga.
Razlozi ove nezakonite ovrhe vjerovatno se mogu pronaći u tome što se nekretnina nalazi na izuzetno vrijednoj lokaciji (gradnja budućeg Cargo centra u neposrednoj blizini, te trgovine Ikea), te je ovaj slučaj nezakonite otimačine najbolji primjer i praksa kako se pomoću sudaca otimaju nekretnine na nezakonit način. Prema kasnijim spoznajama, utvrđeno je da je još davne 1992 godine tvrtka Parkant d.o.o. koja je Listonu d.o.o. prodala nekretninu bez tereta, sklopila Sporazum pred sudom zbog navodno neuknjižene imovine, a kojim se založno pravo zasniva popisom i pljenidbom i to na k.č. 824 k.o. Dugo Selo.
Međutim, stvarna istina je posve drugačija i suprotno svemu što je sud učinio
Zemljišne knjige su postojale i te 1992. godine, a nekretnina je bila uknjižena u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo, i to kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Exportdrva odnosno prethodno DIP Dugo Selo, no sud to nije provjeravao, a također ni Fond za privatizaciju prilikom sklapanja sudskih sporazuma koji su sklopljeni 1992. godine.
Deset godina kasnije 2004 godine, u ovršnom postupku koji nije proveden sukladno Zakonu o izvršnom postupku po kojem je i započet, pojavljuje se kao ovrhovoditelj HBOR, koji nije vjerovnik ni Liston-a, ni Parkant-a, iako je nad dužnikom Fonda za razvoj – Parkant-om okončan stečaj još 2003 godine, a tvrtka je brisana iz sudskog registra.
Stečajna upraviteljica Biserka Jakić je u predmetu St 1103/02 utvrdila da HBOR nije dao previše truda (nimalo) da naplati svoje potraživanje nad Parkantom.
No Hrvatsku banku za obnovu i razvitak to nije zaustavilo!
Iako LISTON nije pravni sljednik Parkant d.o.o., i iako HBOR nema ni javnobilježnički ovjerenu cesiju kojom dokazuje pravo sljedništva Fonda za razvoj, a cesija sklopljena između Fonda za privatizaciju i HBOR-a koja je uložena u spis odnosi se na kredite isplaćene četiri godine kasnije, a ne na 1992. godinu, iako nema ni pravomoćno uknjiženo založno pravo u z.k. ul. 31 prije vlasništvo Liston d.o.o., sada trećih osoba, kao niti ovršnu ispravu na temelju koje bi HBOR kao novi vjerovnik provodio ovršni postupak, uz pomoć sudaca iz Dugog Sela, HBOR pokreće ovršni postupak nad nedužnikom Liston d.o.o.. i to potpuno nezakonitim rješenjem (promašen ovršenik, promašena nekretnina (potpuno pogrešna identifikacija nekretnine), dužnik ne postoji, nemaju upisano založno pravo u svoju korist, a postupak je pokrenut 1992. godine po ZIP-u, pa je nemoguće da HBOR samo uskoči u ovršni postupak jer za to nema nikakvog zakonskog osnova, tadašnji sudac Arnold Čada, a sada odvjetnik, pogodovao je HBOR-u i donio nezakonito Rješenje o ovrsi. Međutim, čak je i Županijski sud u Velikoj Gorici Rješenjem broj Gž 2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukinuo rješenje broj I-92 od 21. rujna 2001. godine kojim je pokušano uknjižiti založno pravo u korist HBOR-a u zemljišne knjige, pa HBOR nikakve osnove nije imao za pokretanje ovrhe, jer nije UPISAN U ZEMLJIŠNE KNJIGE obzirom da je taj pokušaj upisa ŽUPANIJSKI SUD UKINUO U CIJELOSTI.
Dakle, HBOR NEMA do danas uknjiženo založno pravo u svoju korist, a HBOR nije vjerovnik po tim sporazumima I-1/92 i I-523/92 ni Liston-a (nedužnika), ni Parkant-a (dužnika). Ali mu, prije Općinski sud u Dugom Selu, a sada Općinski građanski sud u Zagrebu daju za pravo da vodi sudski spor, iako temeljem odredbi ZIP-a, nema aktivnu legitimaciju.
U prijedlogu HBOR-a jasno stoji da se ovrha pokreće temeljem sklopljenog ovršnog sporazuma broj I-1/92 i I-523/92 iz 1992 godine a koji je zasnovan na k.č.br. 824 k.o. Dugo Selo te traže da se založno pravo upiše na toj čestici.
Prethodno sudac Arnold Čada odlučuje da se nad ovršenikom Parkant ne može provoditi ovrha jer HBOR nema uknjiženo založno pravo, (rješenje potvrđuje i Županijski sud??!!) no u trenutku kad HBOR pokreće ovrhu nad Listonom – sve postaje moguće, te sudac sam preinačuje prijedlog vjerovnika i umjesto na k.č. 824 k.o. Dugo Selo I, upisuje založno pravo na k.č. 824/3 i 824/5 k.o. Dugo Selo II, iako je iz prijedloga jasno vidljivo da se prijedlog odnosi na k.č. 824 koja i nije vlasništvo ovršenika, niti je ikad bila vlasništvo ovršenika.
No ni tu nije kraj manipulacijama! Založno pravo se nepravomoćno upisuje 21. travnja 2000 godine na temelju rješenja od 25. travnja 2000. godine, rješenjem bez dostavne naredbe i bez prava na žalbu, iako je isto protivno zemljišno knjižnim propisima.
Nakon što Županijski sud rješenjem ukida upis založnog prava koje su pokušali upisati u korist HBOR-a broj Gž-2737/02, te ističe u rješenju i određene propuste nižeg suda – suci iz Dugog Sela, a navode i da HBOR nije vjerovnik, (nema aktivnu legitimaciju), umjesto da sudac donesu novu odluku sukladno uputama višeg suda, nadopunjuje staro rješenje (krivotvori) i nadopisuje na isto pravni lijek. No pri tom zaboravljaju nadopisati i dostavnu naredbu pa tako upis založnog prava u korist HBOR-a ni do danas nije pravomoćno upisano u zemljišne knjige. No, da bi taj nedostatak otklonili, Branka Malbašić u isceniranom stečajnom postupku, stečajna upraviteljica koja je priznala razlučno pravo HBOR-u unatoč svim ovim nepravilnostima (iako se stečaj nije ni vodio zbog nedostatka imovine), povlači na nezakonit način žalbu Liston d.o.o. sa Županijskog suda (bez odluke Stečajnog vijeća) čime omogućuje pravomoćnost ovršnog rješenja i provođenje ovrhe unatoč svim nepravilnostima.
Nakon dolaska SDP-ove vlasti, oči i nove nade nedužnika, pogrešnog ovršenog ovršenika, bile su uprte u obećanje Ive Josipovića, tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske koji je obećao pravdu, a kao dr. prava najbolje je trebao znati koliko ta pravda znači za svakog građanina RH. Nade su bile uprte i u Ministarstvo pravosuđa koje se nekoliko puta očitovalo o ovom problemu, te su istaknuli da se cijeli postupak mora voditi po onom zakonu po kojem je i započet – točnije, prema odredbama Zakona o izvršnom postupku, a u tom slučaju – HBOR ni na koji način ne može biti ni vjerovnik ni ovrhovoditelj, obzirom da on nije označen u sudskim sporazumima, a ovrha je trebala biti OBUSTAVLJENA stupanjem na snagu Ovršnog zakona iz 1996. godine.
Nitko se još nije očitovao o paralelnom vođenju dva z.k. uloška za istu nekretninu, u dvije različite katastarske općine u isto vrijeme, a to očigledno, nikom i nije bilo bitno. Nitko se nije niti očitovao o činjenici da katastarska čestica broj 824 nikad nije bila upisana u z.k. ul. 11 k.o. Dugo selo (koja je navodno dana pod zalog HBOR-u), a da je katastarska čestica broj 824. u zemljišne knjige upisana tek 1996. godine (dakle svjesno i namjerno upisana četiri godine kasnije – nadopisana – nakon što je označena u sudskim ispravama), a što se jasno vidi, i potvrđuje prema Prijavnom listu koji se nalazi u Zbirci isprava.
Punih dvanaest mjeseci trajala je prepiska između predstavnika ovršenika i nadležnih pravosudnih tijela dok na koncu nisu poslali pravosudnu inspekciju na Općinski sud u Sesvete, Stalna sudska služba u Dugom Selu te utvrdili da još od 2003 godine nije donešena nikakva odluka po ukidnom rješenju Županijskog suda, da nisu rješavane žalbe u nekoliko predmeta, niti dostavljana rješenja strankama.
Pravda je učinkovita ako je pravovremena, naveo je Europski sud u Strasbourgu u jednoj od svojih odluka, no ako pravdu u svoje ruke uzmu oni koji stvarne činjenice žele zataškati, i koji u sudskim predmetima improviziraju radi pogodovanja trećima, tada je šteta neprocjenjiva.
Nesporno je, da nastale greške i propuste pojedinih sudaca netko mora ispraviti i pokazati svim investititorima, ulagačima, i našim građanima u Dijaspori, da situacija u pravosuđu nije beznadna i da se ipak nešto pozitivno događa a svim građanima pružiti zaštitu i jednakost pred sudom kakvu im garantira Ustav RH.
Za propuste sudaca u zemljišnim knjigama, štetu i odgovornost, objektivno snosi Republika Hrvatska.
Jesu li neki suci vrijedni tolike zaštite i maženja, da bez ograničenja čine štetu Republici Hrvatskoj, pa time i njenim građanima, koji njihove pogreške moraju plaćati iz svojih džepova?
Ministarstvo pravosuđa i njihova Pravosudna inspekcija nema težak zadatak, u pet minuta može se utvrditi da viši sudski savjetnik Ivan Matančević na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, vodi sudske postupke u kojem stranke ne postoje, a da se postupci vode protiv istih već dugi niz godina.
O istom su obaviješteni više puta, i Ministarstvo pravosuđa, i druga nadležna tijela (ODO, USKOK, DORH, MUP) i osobno ministar pravosuđa, pa i sam sudac, kao i da se ovrha provodi na pogrešno identificiranoj nekretnini, protiv pogrešno označenog ovršenika, i bez ovršne isprave.
Sad su još na redu USKOK i Državno sudbeno vijeće koji su prema zakonu dužni pokrenuti kaznenu prijavu protiv suca koji zlouporabom položaja pogoduje trećim osobama, i skidanje imuniteta sucu, kao i utvrđenje kaznene odgovornosti za one koji su uništili cijeli jedan proizvodni pogon i preko 40 obitelji (a i više) zbog svoje bahatosti i lakomosti.
Redakcija HAZUD.HR/N.L.
Pročitajte i ovo: