Poznato je široj hadezevoj javnosti da sam najdugovječniji član HDZ-a bez prekida, od blagdana svetog Petra i Pavla – 1989.
Doživljavao sam sve uspone i padove svoje stranke. Sve sam to shvaćao kao jednu Kalvariju, kao jedan Veliki put, neću kazati Križni put.
Bilo je lijepih trenutaka. Stvarati državu je nešto najveće, poslije stvaranja vlastite obitelji, nema ničega većeg ni plemenitijeg.
Znao sam kako sam ulazio u godine ozbiljnog života da stranački život nije med ni mlijeko.
Ali nisam vjerovao da nakon uzdignuća prvog našeg predsjednika na nebesa, da će biti ovoliki padovi, ovolike razvaline.
Nikako da dobijemo čovjeka koji je sasvim normalan, koji je čestit, koji je demokršćanin, koji nedjeljom pohađa Svetu Misu, koji ne krade, koji voli Hrvatsku kao svoje roditelje, koji kreira politiku za opće dobro svih građane Lijepe naše.
Često se pitam: zašto nas je Hrvatski Bog kaznio: rekao bi jedan hrvatski umnik.
Ja osobno pratim sve, Sabore, izbore, konvencije, sastanke stranačkih tijela, i ne vidim pomaka.
Dođe skupina naših članova, nagovijesti napredak, no ubrzo sve padne u bunar u rijeku: kako mi kažemo koji smo rođeni na rijeci Zrmanji.
Evo i sinoćni izbori treći put za redom u hadezeovoj utvrdi Vrgorcu, prođoše tako da izgubišmo Vijeće, a ne daj Bože da za 15. dana izgubimo i gradonačelnika.
Bio bi to pad na samo dno političke aktivnosti.
Pitam se što rade naša Tijela stranke, što uopće rade naši ljudi na terenu, kako su to znali govoriti nesretni komunisti.
Pitam će koliko će milijuna godina proći da dobijemo luku i grad Rijeku, ako ovako stojimo u Vrgorcu.
Ostaje mi svakodnevno izmoliti jednu Zdravo Marije za naš pomak, za naš napredak.
Meni u mojim godina ostaje samo to i mala pripomoć sa praktične strane.
Daj Bože da se stranka smiri, da svi ljudi koji vode stranke ispitaju svoju savjest.
Ako su hrabri, bilo bi poželjno odmaknuti se od položaja i sve predati mladim i školovanim ljudima unutar naše stranke.
To je moje promišljanje, vjerujem da će dobiti odjeka i da krenemo na Dobar put.
Ovako dragi prijatelji neće ići: non passaran.


