Autor: Darko Petričić/7dnevno

“Pokažite mi jednu presudu iz koje  iščitavate da politika utječe na pravosuđe. Nema takve presude. Ako se misli na jednog suca, za to postoji sudačko vijeće Županijskog suda, na kojemu svatko može tražiti očitovanje je li prekršen sudački kodeks. Suci se se nemaju razloga baviti ičim osim prava i činjenica, na njih politika ne utječe ni na koji način.

Zakoni, opsežni postupci, needucirani suci i procesna ovlaštenja uzrok su sporim sudskim postupcima, ali situacija je daleko od katastrofične. Prosjek prvostupanjskih predmeta je 538 dana, što je predugo. Moramo to popraviti, da suđenja ne traju toliko dugo. Svjesni smo problema, četiri su razloga za duge postupke: zakoni, opsežni predmeti, suci koji se u nekim situacijama ne snalaze pa ih treba usmjeriti ili educirati, i procesna ovlaštenja”,

nedavno je izjavio Marin Mrčela, aktualni zamjenik predsjednika Vrhovnog suda kojem je prestao mandat 19. srpnja 2021. godine.

Obzirom na opsežan broj sudskih predmeta u kojima za donešene odluke nema nikakve logike, ni zakonskog uporišta a ni zdravorazumskog objašnjenja, realne činjenice i podaci iz sudskih predmeta  suprotstavljaju se njegovoj tvrdnji.

Posljednji slučaj iz Zemljišno knjižnog odjela Zagreb upravo objedinjuje sve ono u što javnost neprekidno upire. Nema nikakve pravne sigurnosti, niti ustavnopravne zaštite vlasništva,  naizgled jednostavan sudski postupak, zemljišno knjižni, koji je strogo formalan postupak (znači da sve mora biti isključivo po propisima), traje 30 godina što je 10000 dana više od rokova o kojima govori Mrčela, a sve to se ne bi dogodilo da na suce ne utječe politika. I za takve sumnje imamo opravdane razloge misliti da je doista tako.

Drago Raspudić, predsjednik Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, i sam žrtva korumpiranog pravosuđa, pokrenuo je aktivnu kampanju razotkrivanja korupcije i kriminala u Zagrebačkoj gruntovnici

Drago Raspudić bio je 1992. godine zaposlenik poduzeća Parket d.d.  U istome poduzeću zaposlen je bio i Josip Kekelj  koji je imao stanarsko pravo na stanu u Zapoljskoj ulici 6. Josip Kekelj umro je 1991. godine, iza njegove smrti njegova supruga Margita Kekelj, odrekla se nasljedstva. O svim tim činjenicama postoji vjerodostojna dokumentacija koju je Drago Raspudić u nekoliko navrata proteklih 30 godina predavao u sudske spise.

Da je više educiranih, nekorumpiranih sudaca i onih koji se snalaze u zemljišno knjižnim postupcima, kako je to izjavio Mrčela, sasvim je sigurno da 30 godišnje sudske agonije ne bi bilo, a nužno se nameće pitanje bi li događaji išli tijekom kakvim su išli, da jedna od stranaka nije Božica Nušinović, supruga Mustafe Nušinovića koji još od 90-tih zauzima važnu poziciju u savjetničkom timu HDZ-ovih vlada.

Svojevremeno je taj znanstveni savjetnik sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu predstavljao vlasničke interese Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, a svoju ulogu znanstvenog savjetnika za ekonomiju i financije nastavio je do danas.

Nedavno je na facebook stranici otvorena grupa „Želimo da HDZ prestane postojati“. Pokrenuli su je nezadovoljni građani koji za sve nepravilnosti i nezakonitosti u sustavu, za pljačku i siromaštvo većeg dijela populacije smatraju odgovornim isključivo HDZ.  Ne mali je broj slučajeva, gdje su upravo članovi HDZ-a pokušali utjecati, ili su utjecali na sudske odluke, stoga se s pravom pitamo bi li sudske odluke u slučaju Raspudić- Nušinović bile drugačije, da na strani jedne od stranaka nije neposredna poveznica sa HDZ-om preko znanstvenog savjetnika Mustafe Nušinovića.

No, vratimo se u 1992. godinu, nakon smrti pokojnog Josipa Kekelja koji je imao  stanarsko pravo na stanu u Zapoljskoj 6.  Nakon njegove smrti Radnički savjet poduzeća Parket d.d. donio je odluku da se stanarsko pravo dodjeljuje Dragi Raspudiću, koji je udovoljavao svim uvjetima za dodjelu stana, bio je njihov radnik, oženjen, troje djece.  Nakon stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova sa stanarskim pravom, Parket d.d. je sa  Dragom Raspudićem sklopio i Ugovor o prodaji stana na kojem postoji  stanarsko pravo, 30. lipnja 1992. godine, koji Ugovor je sukladno zakonu ovjeren kod Javnog pravobranitelja, istoga dana plaćena je i cjelokupna kupoprodajna cijena.

Prilikom primopredaje navedenog stana,  radnici poduzeća Parket d.d. osobno su došli sa Raspudićem da mu predaju stan. Stan je u tome trenutku (kolovoz 1992.) bio napušten, u njemu se boravile izbjeglice,  te su djelatnici poduzeća Parket d.d. pozvali policiju, promijenili su brave, te novi ključ predali novome vlasniku – Raspudiću koji je od kolovoza 1992. godine u neprekidnom posjedu predmetnoga stana. Od tada je za obitelj Raspudić počela drama koja i danas traje, i ne zna se još kako će završiti, dok istovremeno cjelokupni razvoj događanja upućuju za zaključak da u Hrvatskoj nema nikakve pravne sigurnosti, niti Ustavom zajamčenog prava vlasništva.

Donešene sudske odluke doslovno „smrde“ na utjecaj na suce

Da je doista tako dokazuje slijedeće. Drago Raspudić položio je Ugovor o kupoprodaji, ovjeren kod Javnog pravobranitelja i sa potvrdom o plaćenoj cijeni u Knjigu položenih ugovora pod brojem Zs 3775/92 uz molbu da ga se upiše kao vlasnika stana na adresi Zapoljska 6, na drugom katu. Zemljišno knjižni odjel Zagreb donio je Rješenje o uknjižbi prava vlasništva i o upisu u Knjigu položenih ugovora dana 10. rujna 1992. godine. Od toga dana Drago Raspudić raspolaže izvornikom zemljišno knjižnog izvatka, koji je potpuno čist, bez ikakvih plombi i bez tereta.

Pravomoćno rješenje o uknjižbi prava vlasništva u korist Drage Raspudića od 10. rujna 1992.

Pravomoćno  i ovršno rješenje Zemljišno knjižnog odjela u Zagrebu o uknjižbi prava vlasništva u korist Drage RAspudića – povezivanje Knjige položenih ugovora i zemljišne knjige 

Suprotno činjeničnom stanju, nekoliko mjeseci kasnije u zemljišnim knjigama evidentirana je plomba, navodni PRVOUPIS, pod brojem Zs 273/92, zabilježena na temelju navodno predane Molbe za upis prava vlasništva od svibnja 1992. godine, kako tvrdi sud.  Zašto ta plomba PRVOUPISA nije bila vidljiva u trenutku kad je donešeno Rješenje o upisu prava vlasništva u korist Drage Raspudića, nitko nikada nije obrazložio, dok eventualne pogreške zemljišno knjižnog odjela, koji je, ukoliko je prijedlog za prvoupis postojao u zemljišnoj knjizi, isti morao učiniti odmah vidljivim,  suci već 30 godina prelamaju preko obitelji Raspudić, iako za pogreške u radu Zemljišno knjižnog odjela i za nepravovremeno evidentiranu plombu, sukladno zakonu,  odgovara Republika Hrvatska.

Zemljišno knjižni odjel Zagreb svoje vlastite propuste i pogreške ispravlja na teret nedužnih stranaka koje su postupale s povjerenjem u zemljišne knjige

Zemljišno knjižni sudac Nives Radišić tvrdi da je u postupku uknjižbe prava vlasništva u Knjigu položenih ugovora istoga dana donešeno dva rješenja, jedno u korist pokojne Margite Kekelj, drugo u korist Drage Raspudića, sa očiglednom razlikom u formi i izgledu sudskog rješenja.

Dva zemljišno knjižna rješenja donesena u istoj Gruntovnici, u vezi iste nekretnine, prvo u korist Drage Raspudića, drugo, bez oznake suda i bez imena suca, bez pečata,  u korist Margite Kekelj koja je u to vrijeme već bila tri mjeseca pokojna, zašto na rješenju do 10. rujna 1992. godine piše Božica Nušinović, još Raspudić nije saznao

Naime, iako su doneseni istoga dana (prema tvrdnji zemljišno knjižne sutkinje Radišić), rješenje donešeno u korist Margite Kekelj, na kojem se navodi da rješenje treba dostaviti Božici Nušinović, nema naznačenog imena suca koji je rješenje donio, nema naznake da je rješenje donešeno u ime Republike Hrvatske, niti postoji pečat suda, pa ne znamo gdje i u kojem obliku takvo rješenje proizvodi kakve pravne učinke. Drugo pak rješenje, ono donešeno u korist Drage Raspudića, a koje je prema navodima zemljišno knjižnog suca Nives Radišić doneseno istoga dana 10. rujna 1992. godine sadrži sve propisano zakonom, i ima formu i oblik sudskog rješenja propisano Sudskim poslovnikom.  Isto je i provedeno u zemljišnim knjigama te je od 10. rujna 1992. godine Drago Raspudić upisan kao zemljišno knjižni vlasnik predmetnog stana.  Rješenje je dostavljeno svim strankama u postupku i isto je postalo i pravomoćno nakon proteka zakonskog roka za žalbu.  Uknjiženo pravo vlasništva, unatoč vlasničkom listu koji je „Biblija“ kažu neki suci, Raspudiću sutkinje Nives Radišić  i Božena Bušić osporavaju.

Uz Molbu PRVOUPISA Margite Kekelj, koji je navodno zaprimljen u svibnju 1992. godine priliježu čak tri različita Ugovora o kupoprodaji na kojima postoji stanarsko pravo, sa različitim potpisima, a u spisu se nalaze i dvije različite molbe, sa različitim potpisima Margite Kekelj.   Sudski vještak Marijan Krajina za potrebe sudskog postupka koji je iniciralo poduzeće Parket d.d., vlasnik stana, koji je tužio Margitu Kekelj, vještačio je potpise na tim ugovorima te je donio stručno grafološko vještvo u kojem zaključuje da su  potpisi na tim ugovorima krivotvoreni. Gotovo jednak vještački nalaz donio je i 2020. godine sudski vještak Zvonimir Ćorić, koji je vještačio Ugovor o kupoprodaji na kojem je potpis pokojne Margite Kekelj, dakle, postoje dva različita grafološka vještačenja, izvještačena od dva vještaka, koji su donijeli sličan vještački nalaz, i oba su suglasna u mišljenju da se radi o imitaciji potpisa Margite Kekelj na spornim ugovorima. Da se radi o simulaciji pravnog posla u prilog govori i činjenica da je u spis dostavljena uplatnica iz četvrtog mjeseca 1992. godine kojom Nušinović navodno dokazuje da je ugovorena kupovna cijena iz ugovora plaćena, međutim tadašnja  računovotkinja poduzeća Parket d.d. Živana Hudinčec svjedočila je da da iznos iz uplatnice nikada nije uplaćen na račun poduzeća Parket.

Potpis Kekelj Margite sa kartona osobne iskaznice, izvorni potpis iz MUP-a 

Očigledno krivotvoreni/imitirani potpis Margite Kekelj na Ugovoru o kupoprodaji stana sa  stanarskim pravom, za koji je uplata izvršena 15 dana nakon njezine smrti, i novac vraćen na njezin račun istoga dana, obzirom da je uplata bez pravne osnove

Sud priznaje uplatu mrtve  Margite Kekelj kao vjerodostojnu

„Stan sam dobio od svoje tvrtke i uredno ga otkupio. U njemu je ranije živjela gospođa Margita Kekelj koja je u međuvremenu umrla. Kasnije sam saznao, da samo dva tjedna nakon što mi je poduzeće dodijelilo stan, a ja izvršio uplatu, obitelj gospođe Kekelj također je ustvrdila da polaže pravo na stan, odnosno da je njihova majka također uplatila novac za otkup stana. No, uplata za otkup stana na njezino ime u tvrtku je stigla dva tjedna nakon njezine smrti. Bilo je to u srpnju 1992. g. nakon što je poduzeće Parket stan prodao meni. Ona kupovninu za stan mogla uplatiti, budući da je u to vrijeme već bila pokojna, a novac za otkup stana na ime gospođe Kekelj tvrtka je odmah vratila uplatitelju”, kaže Raspudić.

U Hrvatskoj je sve moguće, pa je tako moguće i da punica znanstvenog savjetnika HDZ-a uplati 15 dana nakon smrti kupovninu za stan, ali i da joj se 15 dana nakon smrti vrati novac na račun obzirom da je uplaćen bez pravne osnove

Živana Hudinčec, tadašnja šefica računovodstva tvrtke Parket potvrđuje Raspudićeve navode: “U to vrijeme bila sam šefica računovodstva u Parketu, a problem je nastao kad je jedna uplatnica falsificirana. Navodno je pripadala Margiti Kekelj, tadašnjoj stanarki, udovici našeg radnika. Uplatnica je bila datirana na travanj 1992. godine, ali taj novac nitko u poduzeću nije vidio.

Drugi put, novac za stan od strane gospođe Kekelj stigao je 16. srpnja, 15 dana nakon smrti Margite Kekelj

“Kad sam vidjela da je na ime gospođe Kekelj uplaćen stan, iako je ona umrla petnaest dana prije, automatski sam vratila te novce. Nisu se u firmi zadržali niti jedan dan, što je evidentno po uplatnicama. Pobogu, ona je u to vrijeme petnaest dana bila mrtva. Ta uplata je bila i dokaz da je ona ranija uplatnica falsificirana jer tko bi dva puta uplaćivao novce za istu stvar. Ako je plaćeno u četvrtom mjesecu, zašto je stigla nova uplata u sedmom mjesecu? glasno se pita Hudinčec. Istoga dana, 16. srpnja novac uplaćen na ime mrtve Margite Kekelj vraćen je natrag  na račun sa kojeg je izvršena uplata.” I o tome je dokaz dostavljen sudovima više puta.

Međutim, ubrzo se u postupak  uključuje Božica Nušinović kao nasljednica iza svoje majke Margite Kekelj, te podiže protiv Raspudića još 1993. godine Brisovnu tužbu koju ubrzo potom povlači, a potom podiže i tužbu za utvrđenje prava vlasništva, koja je isto tako 2020 godine pravomoćno povučena.

Dakle, sve pravne lijekove koje je Nušinovićka mogla koristiti prema zemljišno knjižnom pravu, koristila je u periodu od 1993. godine do danas, te je tijekom 30 godišnjih sudskih postupaka od istih i odustajala kada je očigledno shvatila da nema puno elemenata da bi u sporu uspjela, tj. kada bi došlo da toga da se mora raspravljati o krivotvorinama u spisu.

Sudovi u slučaju Drage Raspudića koordinirano čine „omaške i pogreške“

Sudovi su tijekom tih 29 godina uporno činili razno razne „omaške“ i „pogreške“  na štetu Raspudića, i sve svoje greške su uporno opravdavali. Tako je jedno od rješenja kojim je odbijena žalba Drage Raspudića i potvrđeno prvostupanjsko rješenje doneseno dana 26. lipnja 2011. godine – nedjeljom.

Nedjelja je neradni dan za sudove, pa se ni danas još ne zna kojeg točno dana je nastupila pravomoćnost potvrđenog rješenja. Prema odredbi čl. 444 ZPP-a, u  postupku radi iseljenja u parnici radi smetanja posjeda propisan je prekluzivan rok od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana od proteka roka koji je određen rješenjem.   I tu je Općinski građanski sud načinio pogreške na štetu Raspudića, a na zakonom propisan prigovor njegovog odvjetnika sutkinja Laura Crnić Klapšić očitovala se; „ Sva daljnja razlaganja tužitelja o nezakonitim radnjama sudaca ovog suda predstavljaju neosnovana naklapanja“.  (Gdje je tu dostojanstveno ponašanje suca propisano Zakonom o sudovima i Etičkim kodeksom?)

NISU SAMO NEOSNOVANA NAKLAPANJA

Međutim, odlučujući o žalbi protiv upravo toga rješenja Županijski sud u Zagrebu navodi: „Očitom greškom za rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu naveden je pogrešan datum pravomoćnosti i ovršnosti, zbog čega je vjerojatno došlo i do pogreške prilikom otiskivanja štambilje klauzule pravomoćnosti ovršnosti na izvorniku rješenja po zahtjevu stranke. Uvidom u službenu bilješku na istoj strani spisa, utvrđeno je da je pisarnica izvršila ispravak pogrešnog navedenog datuma pravomoćnosti i ovršnosti….“, međutim, odluku donesenu izvan prekluzivnih rokova, nitko nije ukinuo, iako je sud priznao da se radi o vlastitoj pogrešci.

Županijski sud u Zagrebu priznaje pogrešku otiskivanja klauzule pravomoćnosti u e-predmetu i na sudskom rješenju, ali ne ispravlja pogrešku koja je omogućila Božici Nušinović, supruzi znanstvenog savjetnika sa Ekonomskog fakulteta koji savjetuje i HDZ-ove Vlade od 92. na ovamo, da pokrene ovrhu izvan prekluzivnog roka od 30 dana propisanog Zakonom. 

Međutim, zabilježba prvoupisa Zs 283/92 u zemljišnim knjigama i dalje je stajala evidentirana, i ograničavala raspolaganje Dragi Raspudiću njegovim vlasništvom i njegovom imovinom, koje vlasništvo je stekao valjanim pravnim poslom i pravomoćnim sudskim odlukama istoga suda. Božica Nušinović je u zemljišno knjižni spis Zs 283/92 tek  2014. godine dostavila neovjereno Rješenje o nasljeđivanju od 15. rujna 1992. godine u kojem rješenju se navodi da ona nasljeđuje vanknjižno vlasništvo stana u Zapoljskoj 6, iza pokojne Margite Kekelj. Problem je u tome što Margita Kekelj nije bila vlasnik toga stana, ni knjižni ni vanknjižni, obzirom da je Drago Raspudić u zemljišnim knjigama već bio upisan kao vlasnik. Općinski građanski sud u Zagrebu je donio Rješenje o nasljeđivanju a da uopće nije provjerio vlasnički status predmetnog stana.

Znanstveni savjetnik Mustafa  Nušinović, zet pokojne Margite Kekelj pred sudom je svjedočio „da je kupoprodajni ugovor pripremljen u javno-bilježničkom uredu, a potom je donesen u firmu gdje su ga potpisali direktor Parketa d.d. i Margita Kekelj“. Međutim 1992. godine – javnobilježnički uredi nisu postojali.

Prodavatelj, tvrtka Parket d.o.o. knjižni prednik Drage Raspudića  više puta dostavila je u zemljišno knjižni spis podnesak kojim je isključivo suglasna da se u zemljišnim knjigama kao vlasnik upiše Drago Raspudić, dok su za ugovore koje je navodno dostavila Margita Kekelj, tvrdili da su isti nevjerodostojni.  Sudu to nije važno, iako je u zemljišno knjižnim postupcima isključivo želja i namjera prodavatelja najbitnija, a oni su se nedvojbeno izrazili da su prodali stan Dragi Raspudiću, dok ugovori kojima raspolaže Margita Kekelj nisu vjerodostojni. Isto tvrde i sudski vještaci Marijan Krajina i Zvonimir Ćorić.  U međuvremenu je tvrtka Parket d.d. prestala postojati.  Božica Nušinović povukla je Brisovnu tužbu, a povukla je i tužbu za utvrđenje prava vlasništva koje je podigla bila protiv Drage Raspudića.  O tome je pravomoćno odlučio i Vrhovni sud koji je odbio njihov prijedlog za dopuštenje revizije. I tada šok. Božica Nušinović podnosi žalbu protiv 29. godina starog, pravomoćnog i ovršnog sudskog  rješenja Zs 3775/92, kojim rješenjem je Drago Raspudić uknjižen kao vlasnik u Knjigu položenih ugovora. Iako Raspudić odgovara na njenu žalbu i ističe sve prigovore utemeljene na odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, sud usvaja žalbu podnesenu izvan svih rokova, podnesenu od osobe koja nije stranka u postupku i koja osoba je propustila sve zakonom propisane rokove,  i dana 05.05.2021. godine donosi odluku kojom ukida pravomoćno zemljišno knjižno rješenje od 10. rujna 1992. godine, te određuje brisanje uknjiženog prava vlasništva Drage Raspudića i povrat u stanje iz 1992. godine radi ponovnog odlučivanja.

Problem je što ne postoji knjižni prednik, a što je najvažniji i isključivi preduvjet za provedbu nekog novog upisa  u zemljišne knjige.

Sve to sud provodi iako je isti sud o upisu prava vlasništva u korist Drage Raspudića pravomoćno odlučio već dva puta, Rješenjem broj Zs-3775/92 od 10. rujna 1992. godine, i rješenjem Z-15425/2013 od 28.03.2013. 

Zakon o sudovima propisuje „Svatko  u Republici Hrvatskoj dužan je poštovati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“.

Svatko, osim sudaca i znanstvenih savjetnika HDZ-ovih političara, reklo bi se. Nužno nam se nameće poziv sa jednog od transparenata

“Kriminalci dođite u Hrvatsku, ovdje je raj za vas”

#kriminalupravosuđu

#utjecajpolitikenasuce

#gruntovnicazagreb

#sutkinjanivesradisic

#sutkinjabozicabusic

#bozicanusinovic

#znanstvenisavjetnikmustafanusinovic