…LEKI SE UKLJUČUJE U KOMUNISTIČKU PROMIDŽBU

… A tko je uopće taj Leković? Kakva je njegova profesionalna reputacija?

Mislim da sam u poziciji da o njemu sudim jer ga poznajem cijelu (njegovu, kratku) karijeru pa ću to reći ovako: Leki je nitko i ništa. Trećerazredni novinar i urednik ”Jutarnjeg lista”, koji se poslije pretvorio u internacionalnog gurnime-povuciga stručnjaka za instruiranje novinara u zemljama gdje ima novinarstva još i manje nego kod nas (Gruzija, Armenija, šta ti ga ja znam).

Leki je još jedan moj kadrovski promašaj, koji nisam dospio do kraja ispraviti. Bio je dopisnik ”Arene” iz Pakraca i posalo je odanle jedan izvještaj o tome da se nešto događa u Pakračkoj poljani gdje su došli neki mračni tipovi. Merčepovci. Merčepovci su ga stoga htjeli koknuti pa sam ga premjestio u Zagreb i parkirao u redakciju ”Globusa”.

Pokušao sam od njega napraviti investigativnog novinara.

Pokazalo se kao nemoguća misija – čovjek nije sposoban ništa iznaći, slabo je opismenjen, a i boji se, pa uvijek nešto mulja, pravi se tajanstven, ukratko, što bi se reklo stručnim redakcijskim metajezikom – ”samo sere”. Tako sam ga sprašio natrag u ”Arenu” gdje se u zagrebačkoj redakciji snašao, kumplao sa svima ostalima, folirao, hvatao krivinu itd. sve normalne i uobičajene aktivnosti u novinama C-ranga. Kad se osnivao ”Jutarnji”, kadrovik Tomica Wruss povukao je sve mrtve duše sa svih katova ”Vjesnikova” nebodera gdje smo bili smješteni pa je svatko dobio šansu da se istakne u šarenoj gomili bezveznjaka koji su se brzo trošili i zamjenjivali isto takvim neznalicama i amaterima, što su uz nekoliko iskusnih ljudi povučenih iz ”Globusa” sačinjavali osoblje.

Leki je neko vrijeme radio kao urednik Crne kronike, ali se brzo pokazalo da nema pojma pa su ga spirili. Dalje se snalazio dok se nije domogao međunarodnih organizacija i Armenije, kad mu je konačno krenulo. Neobičnim obratom, postao je naposlijetku predsjednik HND-a. Zašto sad napada Malića i brani Ciglenečkog? Silno se politički angažirao za bivšu esdepeovsku vlast, putovao naokolo, žalio se na stanje novinarskih sloboda, tražio prijem kod premijera i predsjednice pa ih informirao kako su drugog jednog isto takvog njemu sličnog ali luđeg investigativnog novinara isprebijali ”pripadnici obavještajnog podzemlja”, perkovićevci. Policija je otkrila da nisu perkovićevci nego Romi koji su krali šljunak ispred njegove vikendice u močvarama Lonjskog nizja, koje je zbog krađe prijavio.

Leki je komični lik o kojemu bi trebalo napraviti humorističku seriju ”Novinar”, umjesto one mrtvo ozbiljne koju je snimio producent Nebojša Taraba, posvećenu – ”Novom listu”. Taraba je i sam započeo karijeru kao trećerazredni novinar i nije dogurao do drugorazrednog. Profilski, bio je korporativna ulizica. Ima samo jedan značajan i upamćen novinarski rad – na Brijunima je intervjuirao Titova papagaja Kokija.

SMIJENIMO LEKOVIĆA

Što s Lekijem? Trebalo bi ga smijeniti. Novinarsko društvo trebalo bi pak temeljito pročistiti. Ima tri-četiri tisuće članova, a samo manjina zaista negdje objavljuju, osim na blogovima i na Facebooku….