Ne želim ništa unaprijed prejudicirati, no u zadnje vrijeme sve je evidentniji izostanak iz javnosti, i u borbi za toliko potrebnu političku promjenu u Hrvatskoj, “najpoznatijih” domoljubnih oporbenih političara, kao što su Hasanbegović, Esih, Glasnović, Markić i brojni drugi.

Neki žestoki sljedbenici tih političara reći će kako su u Hrvatskoj u zadnja dva mjeseca bili godišnji odmori. To objašnjenje nikako ne drži vodu, a u svim ozbiljnim državama i društvima takav odgovor bio bi izložen velikom podsmijehu.

Hrvatska i dalje sve više juri prema dnu. U HDZ-u je počeo dugo očekivani obračun, koji će sve više izbijati na površinu. Plenković si priprema odstupnicu lobiranjem za visoko mjesto u Bruxellesu, iako Europska unija puca po svim šavovima. Do Božića iz Hrvatske će se iseliti još nekoliko desetaka tisuća ljudi.

Kad se HDZ raskoli i kad Plenković pobjegne u zagrljaj svojim europejcima, jer neće moći više lagati, tko će u tom trenutku moći i biti sposoban preuzeti hrvatski toneći brod? Zar netko misli da to mogu SDP, Živi zid, Most, ili NZH, itd. Ako je tako teško se varaju. U ovom trenutku Hrvatska ima jednako neodgovornu i nesposobnu Vladu i oporbu. Velika je to opasnost za hrvatsku državu i hrvatski narod.

No da se vratim na pitanje koje je postavljeno u naslovu. Čak i u državama u kojima je društvo sređeno i gdje je zadovoljstvo stanovnika na visokoj razini, oporba ne može niti smije spavati. Još je luđi i potpuno neopravdan razlog – pa, sada su godišnji odmori. Ja ću za dva tjedna ići na ozbiljnu operaciju, i obavljam brojne preglede, ali svaki dan razmišljam kako i na koji, pa i najmanji način, mogu još nešto učiniti za spas Hrvatske. Ne za stranku, nego za Hrvatsku i hrvatski narod.

Prije uspostave hrvatske države, mnogi od nas u političkoj emigraciji nismo imali godišnji odmor i po dvadeset godina. Da, imali smo godišnji odmor koji smo dobili od naših poslodavaca, ali to smo slobodno vrijeme do zadnje sekunde ulagali u borbu protiv Titove komunističke i velikosrpske Jugoslavije, i stvaranje samostalne hrvatske države.

Duboko se nadam da će me spomenuti političari brzo razuvjeriti. Ne tako da izdaju neko priopćenje za medije ili da se pojave s nekom izjavom na televiziji.

Ne, u mojim očima oni mogu vratiti izgubljeno povjerenje samo ako uskoro stanu na čelo organiziranja masovnog političkog i demokratskog prosvjeda u kojem će sudjelovati barem nekoliko stotina tisuća ljudi u Zagrebu i diljem Hrvatske. Kad te osobe vidim u prvom redu na tim prosvjedima reći ću: Dragi Bože, oprosti mi što sam u njih posumnjao.

Inicijativa za provođenje referenduma o promjeni zakona izvanredna je stvar u demokratskim, razvijenim i stabilnim državama. Hrvatska to, nažalost nije. Kao što vidimo, hrvatska korumpirana vladajuća elita jednostavno ne prihvaća demokratska prava i volju naroda. Došlo je vrijeme za izravne političke pritiske na ulici nezadovoljnog hrvatskog naroda, koji čeka na signal “domoljubnih vođa”.

Vrijeme će brzo pokazati jesam li pogriješio ili ne. Jesen je pred vratima.

Autor: Antun Babić