Ako neka država počini genocid, jednostavno promijeni ime i slobodno počini novi zločin.  

Kako stvari stoje, predsjednica Kolinda jedina je osoba u vrhu države koja može računati na to da će vladati sljedećih pet godina. Odbacivanje hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid bit će značajan parametar vanjskopolitičkog i drugog djelovanja Kolinde Grabar Kitarović, pa je posve iščašeno da je političari u odlasku nisu brifirali i da joj uzimaju prostor na koji ima pravo, u kojemu ima konkretne obveze, čak i u intervalu prijenosa vlasti.

Predsjednica u informacijskoj blokadi 

Predsjednica Kolinda osuđena je da gugla po Internetu. Već bivši vlastodršci Zoran Milanović, Vesna Pusić i Ivo Josipović, ponašaju se kao da oni ostaju daljnjih pet godina, kao da je predsjednica Kolinda na odlasku, pa joj traže prostor poput onoga koji koristi Stipe Mesić kao bivši predsjednik RH i bivši predsjednik Jugoslavije. Predsjednica Kolinda planirala je odgovorno preuređenje vile Pongratz u zagrebačkoj Visokoj ulici. Dok čekamo povratak iz Srbije našeg pokradenog umjetničkog blaga, Ivo Josipović praktično je pokrenuo operaciju uništavanja umjetnina u Visokoj. Čemu ti feudalni obziri? Svaki krevet na kojemu je prespavao neki Karađorđević trebamo izbaciti na ulicu, u krupni otpad. Gdje je najedanput nestao taj Petar Pripuz, kada ga najviše trebamo?

Vladu i Ured predsjednika RH svi optužujemo zbog grijeha nečinjenja, a lako je moguće da su radili intenzivno, ali protiv interesa ove zemlje i ove nacije. Deložacija novoizabrane predsjednice Hrvatske dio je šire opstrukcije primopredaje predsjedničkih ovlasti. Vjerojatno imamo i opstrukciju nacionalnih interesa. Ometanje normalne primopredaje predsjedničke dužnosti baca sumnju da nova predsjednica Kolinda može u povjerljivoj dokumentaciji iščitati nekakvu veleizdaju. Ne tako davno imali smo Lex Perković, a ovih dana nastavlja se monetizacija autocesta iako je referendumsko prikupljanje potpisa praktično potvrdilo nacionalno izjašnjavanje protiv stranog nabacivanja žvala na naše prometnice. U sjeni svih tih referendumskih protiv, tiho je pokrenuta ekološki i turistički neprihvatljiva potraga za naftnim i plinskim nalazištima u našem dijelu Jadrana, s nama nepoznatim koncesijama, kako glede istraživačkog bušenja, tako i glede kasnije eksploatacije nalazišta, u koje može biti ugrađen novi povratak Partije na vlast. Obustavljena je proizvodnja u Rafineriji nafte Sisak, iako je MOL preuzeo obvezu modernizacije tog postrojenja. I malo dijete može prepoznati sustavnu opstrukciju nacionalnog interesa na svim razinama. Boji li se vladajuća oligarhija da bi predsjednica Kolinda mogla proniknuti tko je sve sabotirao tužbu protiv Srbije za genocid?

Haag okrivio JNA a amnestirao KOS

Sud je formalno odbio, a svojim pravorijekom praktično uvažio srbijansku tezu da je SRJ, odnosno Srbija nastala 27. travnja 1992. Tada je proglašena nova “jugoslavenska” unija sa Crnom Gorom. A Hrvatska je tada već postojala dvije godine! Čak su i takozvana Republika Srpska Krajina u Hrvatskoj i takozvana Republika Srpska u BiH proglašene prije Srbije. Možemo li reći da je Srbija nastala tek u ožujku 2008. kada je Kosovo odbilo dalje šlepati slavenske tvorevine? Hrvatska se osamostalila nakon raspada Velike Srbije, a Srbija se osamostalila nakon raspada Velike Albanije.

Genocid nad Hrvatima dogodio se bez namjere, kao posljedica kažnjavanja Hrvata (za raspad Jugoslavije). Hrvati su ubijani, ali su mnogi pobjegli.

Nije ubijeno dovoljno Hrvata da bi se to smatralo genocidom. Nikada nije ubijeno dovoljno Hrvata. Sud je propustio specificirati granicu, poželjnu za agresora. Srbija nije izgubila rat, nego je podbacila. Zanemarena su brojna ubojstva i brojna silovanja, pa i zbrinjavanje branitelja Vukovara u srbijanskim logorima. Nije se sve svodilo niti na kažnjavanje Hrvata. Ako netko upadne u Hrvatsku i likvidira 97 Hrvata, to ne mora biti genocidna namjera, jer možda svih 97 mrzi na osobnoj razini. Svi ti tenkovi, zrakoplovi i vojni brodovi, sva ta granatiranja i snajperske likvidacije, sve se to odvijalo na osobnoj razini. Zanimljivo, Haag je poput “naše” republičke Udbe okrivio JNA, a amnestirao KOS. Svojeglavi sudac Antonio Cancado Trindade iz Brazila izjasnio se u korist hrvatske tužbe: “Dokazi predočeni sudu pokazuju da u oružanim sukobima u Hrvatskoj nije bila riječ o ratu nego o pokolju.” Haaški sud nije postavio konkretne limite za granicu Karlobag-Virovitica, ali se zna da će za potpun genocid nad Hrvatima biti dovoljna još jedna agresija, koja će dovoljno prorijediti našu prisutnost na ovome prostoru. Posljednja haaška presuda afirmira genocid.

Tužba je loše pripremljena

Strašno je bilo gledati tu ceremoniju institucionalizirane nepravde. Pompozna linija sudaca u predvorju pakla, face su bešćutne, a riječi ne dolaze iz groba žrtve, nego su crna misa na poljima smrti. Politbiro! Adolf Hitler je pogriješio što početkom 1945. nije promijenio naziv Njemačke, nakon što je proveo Holokaust na osobnoj razini. Mogao je jednostavno proglasiti Četvrti Reich, i nikome ništa. Srbija nije proglašena krivom niti za evidentan genocid nad muslimanima Srebrenice na osobnoj razini, koji se dogodio nakon 27. travnja 1992. godine. Trinaest godina prije konstituiranja samostalne Srbije!

Tužba je loše napisana i loše potkrijepljena. Suprotno našim očekivanjima, ima za funkciju izbjegavanje Srbije da Hrvatskoj plati ratnu odštetu. Neke izjave svjedoka poslane su nepotpisane. Brojni važni dokumenti uopće nisu uključeni u postupak. Kao da se netko brinuo da haaški istražitelji i suci odu ispod onoga što su već znali. Kao što reče Branko Borković, sve je to posljedica Lex Perkovića i sličnih veleizdaja. Naše pravosuđe bavilo se opstruiranjem izručenja Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu zbog konkretnog ubojstva.

Što reći ako su Ivo Josipović, kao predsjednik RH i Vesna Pusić, kao ministrica naših vanjskih poslova, htjeli da od tužbe odustanemo.

Sud je to prepoznao kao kolebanje Hrvatske, i to je zasigurno djelovalo na pravorijek. Zakazale su sve vlade i svi predsjednici, od pisanja i podizanja optužnice na ovamo. Posve suprotno uvjeravanju politike i glavnih medija, sud nije slijedio pravne argumente, nego političke odluke svjetskih centara moći koji su neskloni Hrvatima i Hrvatskoj, bez obzira kojoj uniji pripadamo. Uplašeni stalnim prozivanjem za NDH, pristali smo na relativiziranje naše snažne državnopravne povijesti, prihvaćajući i državnopravni reset na 27. travnja 1992. godine, pa smo dobili što smo tražili.

Zanimljivo, mediji su glede sramote u Haagu požurili pokupiti izjave na sve strane, ali ih nije zanimala izjava Branka Borkovića, niti bilo kojeg drugog branitelja Vukovara. Pojavljivanje Borkovića lukavo je izbjegnuto tako što je pozivan u televizijske emisije, a onda su te emisije otkazivane. Izjava novoizabrane predsjednice Hrvatske, koja trenutno jedina ima važeću potvrdu biračke baze, uzeta je posljednja, kroz elektroničko dopisivanje. Nakon što su joj zatvorene sve adrese Ureda predsjednika RH, država je vodi pod brojem 866. Žena je nestala!

Etničko čišćenje Predsjednice 

Zašto nitko nije komplicirao dolazak Stipe Mesića ili Ive Josipovića na Pantovčak, iako su i oni najavljivali preseljenje Ureda predsjednika RH? Neobjavljeni državni udar na predsjedničku funkciju Kolinde Grabar Kitarović živjet će kao dnevna opstrukcija njene dužnosti. Za sada sve podsjeća na sklanjanje dokumentacije Udbe prilikom osamostaljenja RH. Ivo Josipović očekivao je drugi mandat, pa nije na vrijeme sklonio obavještajno i sigurnosno zanimljivu dokumentaciju. Kako se priča iznad Britanca, na Pantovčaku vlada opća pometnja. Navodno automobili izlaze teži nego što su ušli. Zaista je bilo jednostavnije da se u Visoku prebace radni stolovi, a da Petar Pripuz preuzme Pantovčak, sve uz sudjelovanje podobnih kamiondžija. Sve su to budući hrvatski tajkuni. Informacija je moć.

Isto tako, kod nas političari radije provode tuđa obećanja nego svoja. “Tko je mogao očekivati da će se ovako grčevito držati jednog predizbornog obećanja onaj isti čovjek koji je izjavio da je Plan 21 bio više okvirni i neformalni dokument nego stvarni program” – pita se Željko Serdar. Plan 21 sveo se na samo jednu točku – opstrukcija Hrvatske, na svim razinama. Svuda u svijetu je običaj da predsjednik na odlasku ne donosi nikakve značajne odluke bez pristanka osobe kojoj predaje svoju dužnost, a “naš” je krenuo u selidbu svog ureda, kao da je pet godina na nekoj bačvi pekao kestenje, što zapravo nije daleko od istine.

Famozni oprost dugova pretvorio se u cirkus. Umjesto da sustavno pomognu korisnicima stambenih kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, Milanović i Lalovac spašavaju strane poslovne banke, prebacujući na grbaču svih nas loše pozicije u portfelju poslovnih banaka.

Ne trebamo previdjeti neobično ponašanje Vesne Pusić, koja doživljava predsjednicu Kolindu kao konkurenciju u resoru vanjskih poslova. Pusićka je bahata jer računa na visoku poziciju u UN-u. Reče da predsjednica Kolinda mora promijeniti svoju retoriku. Možda baš Pusićka stoji iza kampanje da se predsjednica Kolinda zadrži u preseljavanju barem na godinu dana. Zašto bi Zoran Milanović išao protiv predsjednice Kolinde, kada će pobjednik sljedećih parlamentarnih izbora morati pognuti glavu i predsjednici Kolindi doći na noge, da mu potvrdi mandat za sastavljanje nove vlade. Ovakvom opstrukcijom, SDP i HNS potvrđuju da ne mogu dobiti predstojeće parlamentarne izbore. Predsjednici je praktično ponuđena ulica.

“Ako ne želite u Visoku, odmah ćemo promijeniti odluku” – izjavio je Zoran Milanović, kao da Kolinda Grabar Kitarović traži prenoćište za dan-dva. Iz ureda predsjednice Kolinde došla je izjava da će držati Ivu Josipovića odgovornim za ugrožavanje nacionalne sigurnosti i onemogućavanje demokratske primopredaje vlasti. Prisjetimo se kako je Stipe Mesić iz Ureda bivšeg predsjednika RH opstruirao vanjsku politiku RH, pokušavajući na svoju ruku spasiti Gaddafija. Možete zamisliti što nas sve čeka u režiji Ive Josipovića i Vesne Pusić!? Lako za vojsku, najveća bitka vodi se za diplomatske misije i diplomatske sinekure. Gospođo predsjednice, prihvatite komunističko kadrovisanje diplomacije RH, pa nakon toga možete sjediti gdje god želite, ako treba i u Banskim dvorima.

Agresija na Hrvatsku ipak se dogodila. Koliko pamtim, Franjo Tuđman završio je u Titovoj rezidenciji na Pantovčaku nakon granatiranja Banskih dvora na osobnoj razini. Vladajućoj jugoslavenskoj struji jako je važno da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović preseli sa svoje pozicije u savezu NATO u Titovu rezidenciju. Ako partizani danas popuste, sutra će predsjednica Kolinda tražiti brisanje Titovog imena sa zagrebačkog Kazališnog trga. Sve je opstrukcija. Stipe Mesić i Ivo Josipović nesmetano su preuzimali Ured predsjednika RH, a zapravo je to bila opaka opstrukcija funkcije predsjednika RH, zbog onoga što ti ljudi jesu i zbog politike koju su vodili.

Tužbu protiv Srbije smo izgubili, ali nikada nije kasno za našu tužbu protiv ovakve Hrvatske.

Tvrtko Dolić

izvor; croative.net