ljeto, plaža, bunika, LET’S DANCE!
SEZONA KISELIH KRASTAVACA
( ej, pišeš same gluposti, ‘oće bit više nešto ekskluzivno, nešto za mlade; oće, zakiselio sam krastavce… )
SVAŠTA NAM SE DOGAÐA, MOZGOVE NAM TUPE
Za židove, on je Samael; za kršćane, on je Sotona, vrag, đavao; za jazide, on je Melek Taus; za muslimane on je Iblis, Šejtan. Za Isusa Krista ( i moju malenkost ), on je KNEZ OVOGA SVIJETA.
Kako god ga zamišljali ( zmija, rogovi, lik sa majice heavy metal band-a ), sve gore pobrojane organizirane religije, zvane još i abrahamskim, smatraju ga zlom, gospodarem tame, vođom bića iz pakla. On je pali anđeo koji se pobunio protiv Boga, nagovorio Adamovu družicu da zagrize zabranjeno voće, nakon čega ljudskoj vrsti ( semitima i antisemitima ) slijedi progon iz raja. Za razliku od potonjih, Jazidi pak crnog đavla vide kao ljubičastog pauna, ali i zmiju. On je lijep, pametan, mudar. Po američki, ”awesome”.
Priznajem, zbunjen sam. Dobitnik nobelove nagrade za mir rezolutno je stao uz štovatelje đavla, što je na neki način i logično. Za islamiste je logično da američki predsjednik pomogne svojima, međutim, kome da se sam priklonim. Kako primijeniti Isusov nauk kojim sam prožet. Mirotvorstvo, briga za manje i nemoćne, suosjećanje. Je li kršćanski pomoći i sotonisti?!
Nema tu nikakvog sukoba dobra i zla, nastavlja se vječna borba zla i zla! Od dva zla izaberite ono gore! Slobodno, imate slobodnu volju!
GORI STE ČAK I OD NIJEMACA!
Kad smo kod toga tko je gori od koga, svojedobno je Dragoslav Mihajlović napisao djelo ”Kad cvetaju tikve”. Tzv. Josipu Brozu ( knezu bivšeg svijeta ), pravim imenom Drug Tito, isto se nije dopalo. Nije bila sporna fabula ni glavni lik, čak ni najljepši odlomak, nego tvrdnja da su oni ( komunistički nadljudi ) ”gori čak i od Nemaca”! Spomenuti pisac je inace malo bio na Golom otoku, te je stava da je za Srbiju najbolje da njome vladaju Srbi iz Srbije, podozrivo gleda na Hrvate, Crnogorce i što ce šokirati mnoge u SRH, protivnik je jugoslavenske ideje. LIKE (JA SAM IZ)
VAŽNO JE ZVATI SE HODAK
1) Protivnik ponovnog ujedinjenja Južnih Slavena je i Hodak. Kad nije na kakvom ročištu ili ne sastavlja tužbu ( ili ne daj bože/sotono prijedlog za ovrhu ), naš Zvonimir piše kolumne. Ja ga rado čitam, ali nerado gledam na te disonantne tonove unutar nacionalnog kolumnističkog korpusa. Naime, kolumna pod lirskim nazivom ”Ustaška zmija i dalje sikće po Hrvatskoj” ( koja se mogla zvati i Zvonimir protiv Branimira ) počinje sa autorovim stavom da u Hrvatskoj ima više kolumnista nego stanovnika. Naravno, ova opaska ne odnosi se na ovakve kao ja ( jer ja nisam niti kolumnist niti stanovnik ), nego na ekipu iz Jutarnjeg lista, koju očito pomno i sa razumijevanjem prati. Ja se ne bih bavio sukobom ljevice i desnice nego bih ovom prigodom istaknuo jednu zanimljivost.
Saborsko je rasadnik talenata.
2) Sa zakašnjenjem saznao sam da je blogger Krule prestao objavljivati svoje umne zapise. Kod Stankovića, Nedjeljom u 2, uz djelo, napokon je pokazao i svoj lik. Gospodina Hodaka ja i poznajem. Svojedobno smo radili preko student servisa u ( Tedeschijevom ) Atlanticu. Bio je to slatki posao preslagivanja marsovih čokoladica, duyvisovih grickalica i durexovih kondoma. Ako se ne varam, nadimak gospodinu Jadranku je tada bio – Kruško. Ne mogu se sjetiti zašto Kruško, ali od tog slasnog voća prerađen je u Krule.
Dragi Jadranko Hodače Kruško-Krule, nedostaje nam tvoja obrana i zaštita od gluposti, Brankica, medvjed i … bunika. Je sam reka bun’ka?!
3) Kada u pretraživač utipkate navedenu biljku vjerovatno se prvo ukaže treći Hodak, Luka. Branitelj, šaman, HDZ-ovac, predsjednik opcine… Na duhovnog vodu i iscjelitelja podsjetio me još jedan borac za ljudska prava i uznik, Joža. Nakon što smo se najeli fažola i zelja sjetio se svog utamničenja u Turopolju. Kao obiteljskog nasilnika koji je punici izrekao neizrecivu gnjusobu ”steram ti k…c u usta”, smjestili su ga medu najgore. Polancec, jedan od brace Beus, Šiptar, diler droge i naš vrli Luka.
Da se podsjetimo, u jednoj luđoj najluđoj noći, jednako tako lude godine, družina seoskih momaka odlučila se zabaviti. Red pečenke, ličke žvake, francuske salate, rakije i koječega. Nakon što su malo plesali indijanske plesove, odlučili su se zasladiti pekmezom od bunike. Od navedenih dječjih radosti jedan je od slavljenika preminuo, izgorio na vatri, a dvojica su nesretnika završila u bolnici na ispumpavanju. Obrana je bila jasna i glasna. Toga se pojede žlica dvje a on je strusio cijelu teglicu. Inače, nije ga branio Hodak pod 2) nego Hodak pod 1).
Kada su novinari tijekom suđenja pitali šamana gdje je i kako je, odgovorio im je isto što bi ja:
“Uglavnom u šumi, maknuo sam se da ne smetam sistemu”.
Autor: Neven Vučković