Na poziv predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice dr. Franje Tuđmana, 1990. vratio sam se u Hrvatsku nakon više od dvadeset godina života i djelovanja u političkoj emigraciji u Australiji. No, već u travnju 1990., kao predsjednik HSS-a u Australiji, došao sam u Hrvatsku da bi aktivno sudjelovao u predizbornoj kampanji Hrvatskog bloka, u kojoj su bili HDZ, HSS još neke druge manje stranke. Sudjelovao sam u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Hrvatske. Ostavio sam sigurnu financijsku egzistenciju iza sebe u Australiji i stavio se na raspolaganje hrvatskom narodu u domovini. Usprkos brojnim poteškoćama i životnim opasnostima kojima sam se izlagao, bili su to najsretniji dani u mojem životu. Bio sam duboko uvjeren da Hrvatsku i hrvatski narod čekaju sjajna vremena slobode, demokracije i gospodarskog napretka.
HDZ je 1990. bio pokret, a ne stranka
Ponovno na prijedlog dr. Franje Tuđmana, u HDZ sam se učlanio u listopadu 1990. i bio izbaran u Predsjedništvo HDZ-a za Grad Zagreb. Još dok sam bio visoki djelatnik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, iz HDZ-a sam istupio 1994. godine. U pismu kojem sam uputio tada predsjedniku Gradskog odbora Đuri Vidmariću, između ostaloga, napisao sam kako je za mene HDZ bio pokret za stvaranje hrvatske države i da je ta zadaća obavljena, te da je sada potrebno u Hrvatskoj izgrađivati parlamentarnu demokraciju. Naime, već 1991. bilo mi je jasno kako su sve važnije dužnosti u Hrvatskoj zauzeli bivši članovi Komunističke partije i udbaši, koji nemaju nikakvog iskustva u upravljanju s državom u uvjetima demokracije i čija je namjera zadržati politički status quo iz vremena komunizma. Zbog velike zauzetosti u poslovima diplomacije, tada još nisam bio u cijelosti svjestan nezamislive pljačke državne imovine koja je već bila u tijeku. Naravno, sve se to kasnije, do današnjeg dana, pokazalo točnim.
Nažalost, to političko i svjetonazorsko prokomunističko stanje i svijest u Hrvatskoj nisu se ni malo promijenili od mojeg izlaska iz HDZ-a 1994. Dapače, Hrvatska i hrvatski narod danas, dvadeset i četiri godine kasnije, nalaze se u najvećoj opasanosti u našoj novijoj povijesti. Hrvatska je u ovom vremenu velikih svjetskih previranja suočena s daleko većom prijetnjom nego što je to bila velikosrpska agresija 1991. godine. Da sada ne ulazim u detalje koji su manje ili više poznati svima koji žive u Hrvatskoj, ali moram upozoriti kako danas nezaustavljivo jurimo u najdublji ponor, iz kojeg nema povratka. Ako kao narod nešto odmah ne poduzmemo, naša će sudbina biti zauvijek zapečaćena.
Pred nama je svega dva tjedna do glasovanja u Hrvatskom saboru o Istanbulskoj konvenciji. Ma koliko bila negativna i zastrašujuća u svojim implikacijama, IK nije najveća opasnost za opstanak Hrvatske. Daleko veću opasnost predstavlja duboka država, kojoj je na čelu Andrej Plenković, koji nemilosrdno provodi sve zahtjeve Europske unije i njegovog mentora, predsjednika Europske komisije Jean-Claude Juncker.
Izglasajte nepovjerenje Plenkoviću
Stoga ovom porukom pozivam sve misleće i domoljubne članove Hrvatske demokratske zajednice da u što kraćem vremenu izglasaju nepovjerenje sadašnjem predsjedniku Andreju Plenkovića, koji ionako, za razliku od četiri milijuna Hrvata, ima jako dobar rezervni položaj u Europskoj uniji. Budite hrabri kao što su bili hrabri branitelji i članovi HDZ-a 1989. godine kad su osnivali tu stranku.
Odlaskom Plenkovića, dugoročno govoreći, članovi HDZ-a i hrvatski narod mogu samo dobiti, i mogu samo spasiti svoje dostojanstvo i sačuvati svoj identitet u samostalnoj hrvatskoj državi. Plenković se nije želio žrtvovati za Hrvatsku u Domovinskom ratu. Nema razloga vjerovati da je njegov mentalni sklop danas drukčiji. On hrvatsku državu i mjesto predsjednika HDZ-a Vlade Republike Hrvatske koristi isključivo za svoj probitak i zbog velikih ambicija u strukturama moći u Europskoj uniji.
Vjerujte mi, više nije ni pet minuta do dvanaest sati. Kazaljke su se poklopile i nama kao narodu ostale su zapravo samo sekunde da zaustavimo našu potpunu propast. Ako se to dogodi, a nismo od tog scenarija daleko, najveću osobnu i povijesnu odgovornost snosit će današnji članovi HDZ-a, od članova Predsjedništva, Nacionalnog vijeća do najmanjeg ogranka u Hrvatskoj.
Članovi HDZ-a, vi ste na potezu. O Vama ovisi sudbina Hrvatske i hrvatskog naroda, jer Plenković i njegova duboka država vjerodostojno nas vode u ponor.
Sudbina Hrvatske i hrvatskog naroda u našim je rukama
U ovoj poruci ujedno pozivam i sve misleće i razdrobljene skupine (stranke, organizacije, udruge …) mislećih i poštenih hrvatskih domoljuba da što žurnije podrede svoje osobne ambicije samo jednom cilju: spasu Hrvatske i hrvatskog naroda. Ukoliko to svi ne učinimo i ne stvorimo zajednički pokret za spas Hrvatske, i mi ćemo pred povijesti biti jednako odgovorni kao i današnji članovi HDZ-a. Naše nečinjenje bit će ravno izdaji hrvatskog naroda. Osobno sam spreman dati potporu svakoj smislenoj i djelotvornoj inicijativi ujedinjavanja domoljubnih snaga u našoj domovini Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta. Kao jedan od inicijatora i koordinatora vrlo uspješnog udruživanja hrvatskih državotvornih političkih organizacija u Australiji 1989. godine imam iskustvo koje mogu staviti na raspolaganju, bez uvjeta, domoljubima u Hrvatskoj koji su spremni žurno pokrenuti jednu takvu inicijativu.
Sudbina Hrvatske i hrvatskog naroda u našim je rukama.