Diljem Hrvatske  podignuti su četnički spomenici i to ponajviše zahvaljujući Sanaderu koji je pružio Pupovcu dlaku, a Pupovac od nje načinio konop koji nas davi i koji će nas još daviti. A dokle? Ne znam.

Krivi su i mediji koji su provodili propagandu oko proslave 27. jula, pod krinkom ustaške strahovlade nad Srbima. I, tako je omogućen državni zločin, kobnoga i davno dokinutoga nadnevka 2008. i 2009.

Krivi su i vjernici katolici što su sve to prespavali i omogućili državnim zločincima i ostalim našim neprijateljima da u naše dobro sjeme posiju svoj kukolj.

Zašto vjernici nisu reagirali? Ne znam, ali mogu ustvrditi: Bojali su se da ih ne proglase ustašama.

Morala je vjernička javnost, ne bojeći se nikakva etiketiranja, na čelu sa svojim čelnicima kazati svjetskoj javnosti: Srpski “ustanici” nisu ustali ni protiv Nijemaca ni protiv Talijana, čiji oni bijahu trajni kolaboracionisti, nego protiv golorukih vjernika katolika, koji su se vraćali s hodočašća. Naša šutnja omogućila je  vladajućima na čelu s Mesićem i sa Josipovićem,  da državni zločin 2009. učine i ponove 2009., slaveći pokolj Hrvata-katolika, vjernički hodočasnika, pod krinkom antifašizma.

Kriva je i Jadranka Kososr koja, bojeći raspada koalicija izlaskom Pupovca i Uzelca, odobrila da se srbijanskim kamnom podigne spomenik ubojicama naših vjernika. Tek tada se probudila crvena javnost pa počela okupljati vjernike na Kosovu, što je propustila nakon Oluje. Da su se, kojom srećom, skupljali vjernicina Kosovu odmah na svetu Anu 26. srpnja 1996. i to nastavili svake slijedeće godine, sumnjam da bi javni mediji imali razloga za povratak 27. jula.

Ne okrivljujmo samo druge.  Upoznajmo svoje pogrješke i složimo se s ukorom: “Propast tvoja od tebe, Izraele!” Primijenimo ga na se u njegovu svjetlu sami sebe ukorimo:: Propast od tebe, hrvatski narode, koji se kasno sjetiš, još kasnije se zapališ, kratko prosvjeduješ i brzo zaboraviš razlog svoga prosvjeda.

Fra Martin Planinić