Afera s dnevnicama bila je slamka koja je slomila moju kičmu. Pod jako teškim dojmom i spoznajom da u Hrvatskoj nema dana kad javnost ne dozna barem za desetak novih što manjih što teških popovluka od strane političara i državnih djelatnika i djelatnica na svim razinama shvatio sam da nam se bliže ili kraj ili velika narodna pobuna. Više je nego očevidno da u Hrvatskoj nema male ili velike javne institucije u kojoj ne caruju lopovluk i korupcija. Riječ je o neizlječivoj zarazi i epidemiji, jer lopov kontrolira lopova. S tom čvrstom spoznajom, danas sam odgovorio na poruku jednom političaru za kojeg se javno ne vežu nikakve afere. Jednostavno želio sam mu poručiti kako se osjećam i koliko sam duboko razočaran u projekt kojem sam posvetio cijeli svoj odrasli život – pedeset godina. Evo te poruke:
“Šumovi u komunikacijama odraz su problema u meni, a ne u Vama. U ovim mojim starijim godinama silno sam razočaran s projektom “samostalna i pravedna hrvatska država”, u koji sam uložio cijeli svoj odrasli život, od 1973. godine. Zbog njega sam izgubio obitelj, mojom krivnjom, jer sam izabrao Hrvatsku ispred obitelji. Stalno sam se nadao da će se pojaviti neka nova snaga, koja će na izvrsnim temeljima stvorene države i konačnog bijega iz zagrljaja Srbije, izgraditi hrvatsku državu o kojoj smo svi toliko sanjali. Nažalost, sada vidim da u Hrvatskoj nema, barem ne još, takve političke snage. A pred nama i cijelim svijetom se nalazi toliko opasno vrijeme da ga je teško uopće opisati.
Nakon ovog eseja prestati ću pisati i gnjaviti hrvatsku javnost, a posebno hrvatske političare, o golemom potencijalu koji leži u Hrvatskom iseljeništvu. Nažalost, hrvatski čovjek je preuzeo toliko puno toga negativnoga iz bizantinske kulture da se oni koji su dugo vremena živjeli u zapadnim demokracijama nikako ne mogu snaći u današnjoj Hrvatskoj. Mi smo postali mala država i malo društvo ZA VELIKI LOPOVLUK I KORUPCIJU.
Vjerujte mi, nije se lako pripremati za odlazak na onaj svijet u spoznaji da ste bili veliki sudionik u gotovo propalom projektu ili projektu koji je na putu u propast, a sami ne možete ništa učiniti da to spriječite. Naravno, usput ste podigli nadu milijunima Hrvata u domovini i iseljeništvu, a onda ga razočarali, makar i ne svojom odgovornošću. Vrijeme će, nažalost, pokazati da nisam bio daleko od ispravnosti ovakvog razmišljanja o samome sebi.
Nažalost, još niti jedna politička snaga u Hrvatskoj nije do danas iskoristila niti znala iskoristiti, za boljitak Hrvatske, potencijal koji leži u hrvatskom iseljeništvu. Svi samo žele u Hrvatski sabor ili na visoke državne dužnosti kako bi materijalno osigurali sebe i svoje obitelji. To može biti i prirodno, ali to je istovremeno i katastrofa za narod i državu.
Iskreno i duboko iz srca želim da Vaš projekt uspije prije nego odem s ovog svijeta.
Bez obzira na “nenamjerne i bezvezne” šumove i moju angažiranost na drugim pojektima, uvijek i stalno sam spreman pomoći kad je u pitanju odnos Hrvatske s Hrvatima u svijetu…”
dr. Antun Babić