Datum objave: 07. ožujak 2016./Autor: Mladen Pavković

Mnogi čestitaju 8. ožujka – Međunarodni dan žena te se prisjećaju i daju „podršku hrabrim i snažnim ženama koje su se, unatoč prijetnjama, zastrašivanjima i progonima, usudile podići svoj glas protiv nepravde i nejednakosti“ – poručio je među ostalim i predsjednik Vlade RH Tihomir Orešković, koji je tom prigodom također dodao da „ne smijemo dopustiti da to prisjećanje bude simbolično“.

Ali, toga dana, 8. ožujka,  malo se tko sjeti i žena koje su sudjelovale u hrvatskom Domovinskome ratu.

Ne, nisu samo prale, kuhale i obavljale slične poslove, već je jedan dobar dio njih i aktivno sudjelovao u izravnim borbama protiv srpskog i inog agresora.

• Čak nešto više od 23 tisuće žena, što je oko pet posto od ukupnog broja hrvatskih branitelja bio je na prvim crtama obrane. Prema nekim podatcima poginulo je oko 170 žena, a čak oko tri tisuće postale su lakši ili teži invalidi. Samo u obrani Vukovara sudjelovalo je nekoliko stotina žena. Ako se tim brojkama dodaju i žene koje su na razne posredne načine pomagale obranu od velikosrpske agresije na RH, onda je ta brojka još veća – čuli smo od Marije Slišković, koja je začetnica poznatog projekta „Sunčica“.

O tim ženama-ratnicama malo se ili se uopće ne govori i piše. Stoga bi i ovaj Međunarodni dan žena trebalo iskoristiti da se prije svega oda dužna zahvalnost i pažnja na te braniteljice, da im se iskaže solidarnost, da im javno kažemo da smo ponosni na njih i njihova djela, osobito  prigodom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. No, ne smijemo zaboraviti i veliki broj žena koje nisu bile braniteljice, ali su dolazile sa raznim stvarima koje su bile neophodne tada neopremljenoj vojsci, od čarapa, odjeće, obuće i slično.

Kad su se branitelji, koji su uspjeli sačuvati živu glavu u srpskoj i inoj agresiji, vratili svojim kućama, opet su one bile tu – njihove žene, majke… Nitko im nije toliko pomogao, poglavito  onima koje ni metak nije okrznuo, kao one, koje su ih razumjele, tješile, hrabrile…

Sindikati na žalost ne govore mnogo o ovoj temi ili bolje rečeno uopće se ni ne osvrću na žene-ratnice, a bez njih, kao i bez onih koji su bili prvi kad je trebalo, danas ni tvornice ne bi imale što raditi.

Sjetimo se samo jedne na žalost pokojne Kate Šoljić, koja je u ratu ostala bez četiri sina. Neke su izgubile samo jednoga, jer ih više nisu imale. Sve one su trpjele i trpe. Ali, koja od njih je imala, tražila PTSP-i, ili neku drugu pogodnost?

Žene – hrvatske braniteljice – dale su ogroman doprinos društvu, a da za to nikada ništa nisu isticale..

Stoga, sretan vam Dan žena, drage naše majke, supruge, kćeri, bake, a poglavito to želimo vama, koje ste zapostavljene, a bile ste rame uz rame onima koji su pod vodstvom dr. Franje Tuđmana branile i obranile Hrvatsku!

Ovo je dan kad se s puno ljubavi trebamo sjetiti i žena koje su poginule u srpskoj i inoj agresiji, a kojima niste stigli  „uvaliti“ ni karanfil u ruku ili pak na rever kaputa!