Jasno i glasno, treba govoriti o lukavim Srbima kako su, nakon priprema, ratovali protiv Hrvata. Ratovali su u Hrvatskoj, naročito od 1918. do 1990. godine pod motom spaljena zemlja, na razne načine su desetkovali Hrvate.
Nakon 1990. godine nisu realizirali svoju želju do kraja pa danas specijalnim ratovima, kada im se ukaže prilika, spremni urušavaju hrvatsko opće dobro.
Neupućeni Hrvati ne znaju kolika su Srbi, kroz povijest, zla nanijeli Hrvatima. Postoje dokazi za sve, ali i danas vladaju sinovi orijunaša i partizana, kao četničkih maski, pomoću kojih su regrutirali i regrutiraju Hrvate protiv Hrvata; za ne vjerovati je da su uglavnom vlastodršci potomci čiji su roditelji služili Srbima. Dakle, sami protiv sebe. Koju drugu ulogu okupator janjičarima može dati? Takve, za vrijeme Domovinskog rata, Milošević je protjerao iz srpskih redova izjavivši da im ne može vjerovati kao izdajicama svoga naroda.
I pored svega, uglavnom nisu obraćenici već modificiranim načinima maltretiraju hrvatski narod kao i do 1990. godine.
Evo razloga i posljedica zašto su Hrvati 1918. godine, 1941. godine, i 1990. godine bili zatečeni i nespremni braniti dom i domovinu svoju dok su Srbi spremni napadali kada im je odgovaralo. Evo razloga i posljedica što je i zašto i danas u Hrvatskoj stanje kakvo jest, dakle sve je jasno, a Srbima i partizanima treba istaći glasno. Smeta im kada se Hrvati poučeni iskustvom usude biti spremni za obranu doma i domovine svoje. Zato ubuduće Hrvati ne smiju biti nespremni i razoružani, uz pomoć potomaka solunskih boraca, orijunaša, Strosmajera i partizana kao četničkih maski. A srpska i ostale nacionalne manjine u Hrvatskoj ne mogu biti izviđači i produžene ruke protiv Hrvata.
Maskirane partizane čeka lustracija, jer nisu svjesni koje prljave poslove su odradili protiv svoga naroda, zašto i kako su ih predodredili i prevarili Srbi, sve od balkanskih ratova (načrtarija), od 1918. godine . . .
Paralelno s partizanskom, ali i pod većom maskom i udicom prevareni su spomenuti Hrvati “komunizmom”, koji je, prema znanosti, i kao fikcija uvjetovan po evoluciji, tj, većoj osvješćenosti čovjeka – naroda, po zasluženoj slobodi, stvorenim uvjetima, osnovi – prema pravilima života koji jest. A ne po željama i pravilima ljudoždera, krvopija – zatirača života, po nekoj Marxovoj teoriji koja je poticala revolucije – stradanja naroda.
Hrvati znaju za stratišta: Krbavsko polje, Blajburgško polje i dr. . . čime se Hrvati i danas iscrpljuju umjesto da su to opomene.
Maskama idealizma služe se, a dobru nisu potrebni atributi. . . neka se okrenu disciplinirano, uredno raditi. Dakle, Hrvati trebaju težiti uzornosti (od sebe po djelovanju) biti spremni da žrtvovanjem brane zajednicu svoju, Hrvatsku; da svaki pojedinac radi što najbolje zna da bi živio smisao na Zemlji, u Hrvatskoj.
Svakog dana treba raditi za dom i domovinu svoju; jer maskirano zlo čeka priliku.
Evo zašto je za maskirane politika kurva, a za Platona i ostale osvješćenije mudrace osvješćenije. Maskirani ne žele da se dijalogom unapređuju uvjeti života, od misli djelima . . . Naročito su opasni kao zlo kada hvataju maha, pa lažima sve kompenziraju. Toliko je očito da su, po neredu, hrvatski vlastodršci svrha sami sebi. Biraju ih oni koji žrtvuju bez žrtvovanja svoju dušu, bira ih se pomoću laži, a ne zbog djela i zasluga, zbog vrijednosti. Pomoću sredstava za javno priopćavanje imaju glasove iz područja sodomije, od slabih i neodlučnih.
Nakon što su porušili tvornice i dalje kao koordinatori destimuliraju i poljoprivrednike, a na usluzi su samo perverznoj populaciji, koja koristi trgove i parkove po gradovima.
Danas u Hrvatskoj partizani – zlo, raznim nametima, urušavaju uvjete i natalitet – Život, što mora alarmirati Hrvate na pokret: da više proizvode u tvornicama, poljima da eksploatiraju more, uz hrvatsku discipliniranu vojsku.
Očito žrtvovanje za opće dobro, kakvo život traži, i aktualni hrvatski vlastodršci su u raskoraku, jer i dalje ne žele dijalog i savjetnike, samo bi kadrovirali sebi prikladne, pa se zato Hrvatima događaju garašani i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj. Hrvati samo po žrtvovanju mogu biti slobodni i zadovoljni, kada ih samokritika potiče.
Po očiglednom u Hrvatskoj, naročito nisu dovoljno samokritične duhovne elite, koje za sada . . . caru carevo a njima ostali dio, ravno osjetilnosti. . . zauzvrat ulica će biti mirna – mrtva .ako . . . ili netko će treći riješiti, ne znaju da slučajnosti nema. U to se mogu uvjeriti na hrvatskim prostorima, narod se ne priprema niti je spreman, pa nema potrebnih promjena, jer to je kažnjivo po zakonima. Pojedince se navikava da se boje . . . , vampiri znaju da se čovjeka uglavnom može naviknuti i odviknuti, a za što su naročito vješti “komunisti”.
Neuspješni “komunisti”, koordinatori institucija jedne države Hrvatske govore sami o sebi, nisu svjesni kao slabost, naročito kada bi i dalje vladali narodom koji dovode u agoniju. U biti prevareni su hrvatski partizani dok zlo zastupaju i dok ih zlo stimulira, što oni ne shvaćaju.
Dakle, više samokritike i kritike za Hrvate koji se angažiraju i žrtvovanjem . . ., koliko su odlučni i koliki su po djelima. misli djela, ove premise tvore sinteze, bolje uvjete Životu, jer život je kretanje – afirmacija čovjeku kao biću zajednice.
Dakle, stanje u Hrvatskoj odraz je samokritike Hrvata!