Bazga je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe mogu naći kao zeljaste višegodišnje biljke. Poznato je 40-tak vrsta bazge, a sve su pripadnice roda Sambucus. Rasprostranjene su uglavnom na sjevernoj hemisferi.Poznata su višestruko korisna svojstva bazge. U kori se nalazi tvar koja štiti čovjekovo tijelo od napada virusa, plod je bogat vitaminom C i njegov potencijal za ljudsko zdravlje tek treba istražiti. U Hrvatskoj se bazga koristi samo u proizvodnji soka, dok se u drugim zemljama odavno koristi za potrebe farmaceutske i prehrambene industrije. Bazga se može koristiti i u ukrasne svrhe. Služi i kao bioindikator, jer uspijeva u pojačanim uvjetima onečišćenosti zraka pa je pokazatelj povećanog zagađenja u prostoru.Može se razmnožavati generativno (sjemenom) i vegetativno (reznicama). U komercijalne svrhe bazga se vegetativno razmnožava pri čemu se koriste zrele, zelene i poluzelene reznice.

Bazga i otrovnost

Većina se vrsta bazgi navodi kao otrovne biljke. Otrovni su nezreli plodovi Sambucus nigra, a toksini se nalaze i u kori, listovima i mladicama. Sadržava tri toksina – sambunigrin, prunasin i holokalin. Indikatori otrovanja bazgom su mučnina, povraćanje i proljev, bolovi i grčevi u trbuhu.

Agroekološki uvjeti uzgoja bazge

Temperatura

Bazga uspijeva u područjima gdje prosječna mjesečna temperatura u listopadu varira od 7,2 do 15 °C. U Hrvatskoj je raširena gotovo posvuda, a dopire do 1.401 m nadmorske visine. Sambucus nigra otporna je na zimsku hladnoću, podnosi do -29 °C u razdoblju mirovanja. Bazga cvate dosta kasno, od svibnja do kolovoza, stoga rijetko strada od proljetnih mrazova.

Voda

Bazga se svrstava u biljne vrste koje imaju visoke potrebe za vodom. Može se uzgajati u područjima koja imaju 700 mm oborina godišnje. Često ju se nalazi uz obale rijeka.

Tlo

Korijen se bazge prostire plitko te joj je potrebno osigurati dovoljno vlage, osobito u vrijeme rasta plodova – u ljeto. Važan je pažljiv odabir lokacije kako bi se smanjio potencijalni utjecaj suše.

Sustav uzgoja i gustoća sklopa sadnje bazge

Bazga prirodno raste kao grm ili stablo. U prostorima europe rašireniji je uzgoj u obliku stabla, s visinom debla od 80 do 100 cm. Pri ovakvom se uzgojnom obliku postiže veći prirod, a grmoliki svoje prednosti pokazuje u manjem povijanju grana.

Broj sadnica po jedinici površine ovisi o uzgojnom obliku, bujnosti sorte, mehanizaciji i ekološkim uvjetima uzgoja. Najčešće se u obliku stabla sadi u razmacima od 5 x 4 do 6 x 5 m, a u uzgoju u obliku grma razmak je unutar reda 2,5 do 3,5 m.

Sadnja bazge

Sadi se u jesen ili proljeće. Jesenskom se sadnjom postiže potpuniji rast korijena i pravovremeno kretanje vegetacije u proljeće te se jesenska sadnja preporuča pred proljetnom. Ipak, problem jesenskoj sadnji mogu predstavljati voluharice. Proljetna se sadnja preporuča jedino u brdsko – planinskim uvjetima, gdje postoji opasnost od zimske pozebe.

Budući da se glavnina korijenja rasprostire na 10 do 20 cm pa je prije sadnje potrebno tlo pripremiti oranjem na 40-tak cm dubine. Oranje se preporuča obaviti u kolovozu.

Gnojidba bazge

Standardnom gnojidbom dodaje se 600 do 800 kg NPK gnojiva godišnje, a dušik se daje u dva puta – u proljeće i jesen u jednakom omjeru. Godišnje je potrebno 50 do 80 kg dušika po ha.

Rodnost i berba bazge

Stablo bazge rodi već druge godine nakon sadnje te rađa redovito svake godine s prosječno 20 – 30 kg plodova po biljci. Najčešće se povećavanjem priroda smanjuje kvaliteta ploda. Berba se obično obavlja u fazi kada svi plodovi postignu plavocrnu boju, ali optimalan rok berbe ovisi o namjeni plodova. Često dolazi do neuravnoteženog dozrijevanja plodova te je potrebno obavljati višekratnu berbu.

OPREZ! Paziti da se među ubranim plodovima ne nađu zeleni plodovi, jer sadrže otrovne glikozide sambunigrina.

izvor; agroclub.com