U posljednje vrijeme u novinama se učestalo pojavljuju novinski članci o branju i prodaji proljetnica i šparoga. Kako bi se javnost točno informirala o ovoj problematici, odlučili smo razjasniti osnovne pojmove i odgovoriti na pitanja s kojima smo se dosad susretali.

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08) određene biljne i životinjske vrste mogu biti strogo zaštićene ili zaštićene. Ove su vrste navedene u Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09). Strogo zaštićene biljke ne smiju se brati, sakupljati, uništavati, sjeći ili iskopavati, osim za znanstvena istraživanja uz posebnu dozvolu. Zaštićene vrste smiju se komercijalno iskorištavati (što uključuje njihovu prodaju), ali uz posebno dopuštenje koje izdaje Ministarstvo kulture i u količini koja je propisana u izdanom rješenju, pri čemu su sakupljači na kraju godine dužni dostaviti izvješće o sakupljenim biljkama. Temelj za proglašavanje svojti strogo zaštićenim odnosno zaštićenim predstavljaju Crveni popisi ugroženih svojti, stručna procjena Državnog zavoda za zaštitu prirode te obveze preuzete međunarodnim sporazumima.
Proljetnice, kao što su visibaba (Galanthus nivalis L.), mirisna ljubica (Viola odorata L.), pasji zub (Erythronium dens-canis L.), drijemovci ili zvončići (vrste roda Leucojum) su zaštićene vrste pa je temeljem Pravilnika o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa (NN 154/08) za njihovo sakupljanje potrebno ishoditi dopuštenje Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Ovaj Pravilnik odnosi se na sakupljanje samoniklih biljaka i njihovih dijelova u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, a ne odnosi se na njihovo sakupljanje za osobne potrebe. Sakupljanjem u osobne potrebe smatra se sakupljanje do najviše pet komada podzemnih dijelova, 2 kg stabljike, 1 kg listova, 1 kg cvjetova, 0,5 kg sjemena, 10 kg plodova, 0,5 kg pupova te 1 kg steljke pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju. Prema Zakonu o zaštiti prirode sakupljanje biljaka i njihovih dijelova u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa bez ishođenja dopuštenja Ministarstva kulture i drugih propisanih uvjeta kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 200.000,00 kuna za pravne osobe odnosno 7.000,00 do 30.000,00 kuna za fizičke osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi.

Dok se navedene proljetnice lako prepoznaju i raspoznaju od drugih vrsta, s kukurijecima (vrste roda Helleborus) je to malo složenije. Ovaj rod, naime, sadrži svojte koje su zaštićene, ali i one koje su strogo zaštićene pa ih se ni u kojem slučaju ne smije brati. Takve strogo zaštićene svojte kukurijeka su npr. crnocrveni kukurijek (Helleborus atrorubens Waldst. et Kit.) ili velecvjetni kukurijek (Helleborus niger L. ssp. macranthus (Freyn) Schiffner).

Što se tiče šparoga, ona vrsta koja se koristi za jelo i bere za prodaju je oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.). Oštrolisna šparoga nije zaštićena vrsta te za njeno sakupljanje nije potrebno ishoditi dozvolu Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Zbog toga se ne izdaju dopuštenja za njezino sakupljanje, niti Inspekcija zaštite prirode provodi nadzor i kažnjava njezino nedozvoljeno sakupljanje i trgovinu. S druge strane, u Hrvatskoj su zaštićene tri preostale vrste šparoga: tankolisna (Asparagus tenuifolius Lam.), morska (A. maritimus (L.) Mill.) i ljekovita šparoga (A. officinalis L.), ali ove se vrste ne beru u komercijalne svrhe (prodaja i izvoz). Ove vrste nisu toliko široko rasprostranjene u Hrvatskoj, za razliku od oštrolisne šparoge koja je široko rasprostranjena i najčešća vrsta šparoge u hrvatskom priobalju. Potpuno mlade izdanke svih ovih vrsta gotovo je nemoguće razlikovati, ali odrasle biljke zaštićenih vrsta šparoga imaju zeljastu stabljiku koja svake godine u zimi odumire te se time razlikuju od oštrolisne šparoge koja ima drvenastu stabljiku i koja prezimljava kao „bodljikavi” grmić odnosno „šparožina”.

Uz oštrolisnu šparogu na tržnicama se može pronaći i bljušt ili kuka (Tamus communis L.). Za razliku od oštrolisne šparoge, bljušt je zaštićena vrsta što znači da za ovu vrstu vrijede ista pravila kao i za zaštićene proljetnice.

Svako nelegalno branje i prodaju zaštićenih i strogo zaštićenih biljaka potrebno je prijaviti Upravi za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i prirode  (www.mzoip.hr).

I na kraju je potrebno istaknuti da se branjem nadzemnih dijelova zaštićenih proljetnica za osobne potrebe one posebno ne ugrožavaju, ali se degradira estetska vrijednost prirode, a ostalim posjetiteljima prirode onemogućuje uživanje u njima. Za razliku od toga, sakupljanje cijelih biljaka dovodi do njihovog trajnog uklanjanja sa staništa čime se značajno utječe na veličinu njihovih prirodnih populacija. Zato se zapitajte želite li zaista ove vjesnike proljeća držati samo nekoliko dana u vazi, umjesto da uživate u njima u prirodi kroz godine?

Državni zavod za zaštitu prirode

Slike