Ljeto je bilo sušno, a zemljoradnici, žitelji maloga sela, zabrinuti za svoj urod. Jedne nedjelje obratiše se svome župniku za savjet;

“Oče, moramo učiniti nešto inače ćemo izgubiti urod!”

“Sve što trebate činiti jest moliti s vjerom bez sumje.  Molitva bez vjere – to i nije molitva. Ona mora izlaziti iz srca”, odgovorio je svećenik.

Tijekom cijeloga sljedećeg tjedna zemljoradnici su se sastajali dva puta dnevno na  molitvu da im Bog pošalje blagoslov kiše. U nedjelju su došli k svećeniku.

“Nema koristi! Svaki dan okupljamo se i usrdno molimo zajedno, a kiše svejedno nema pa nema.”

“Molite li doista s vjerom?” upita ih svećenik.

Počeše ga uvjeravati kako mole s vjerom, ali svećenik primijeti;

“Znam da molite bez vjere zato što nijedan od vas nije ponio kišobran kada je krenuo ovamo.”

U trgovini kod Boga

Jednom je neka žena sanjala da je za pultom u trgovini stajao Gospodin Bog.

“Gospodine, jesi li to Ti?” uskliknu radosno.

“Da, Ja sam”, odgovori Bog.

“A što mogu kupiti kod Tebe?” upita žena.

“Kod mene možeš kupiti sve”, začu se odgovor.

“Ako je tako, molim Te daj mi zdravlja, sreće, ljubavi, uspjeha i mnogo novaca.”

Bog se dobrohotno nasmiješi i ode u drugu prostoriju po naručenu robu. Nakon nekog vremena vrati se noseći papirnatu kutijicu.

“To je sve!” uzviknu iznenađeno i razočarano žena.

“Da, to je sve” odgovori Bog.

“Zar nisi znala da u svojoj trgovini prodajem samo sjemenje?”