U suradnji s Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske 2006.g. započeo je Pilot projekt – «Mirenje pri sudovima«, kojim se prvi put u Republici Hrvatskoj strankama u sporu na hrvatskim sudovima, u parničnom postupku, pruža potpuno nova usluga rješavanja njihovih sporova na za njih pogodniji, brži i jeftiniji način. U razdoblju od 2008.g. do 2010.g. takav način rješavanja sporova se treba proširiti na sve sudove u Republici Hrvatskoj.
Mirenje je oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće strane – izmiritelja (medijatora), tijekom kojeg se traži rješenje u najboljem interesu stranaka. Mirenje (medijacija) pred sudom je dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan postupak.
Uspješno mirenje (medijacija) završava se nagodbom čiji oblik i sadržaj određuju same stranke, a ona se, nakon što su se stranke dogovorile o njezinu sadržaju, sklapa pred sucem u formi sudskog zapisnika i izjednačena je sa sudskom nagodbom.
U postupku mirenja (medijacije) sudjeluju stranke, njihovi punomoćnici ili savjetnici, izmiritelj (medijator) kao treća neutralna osoba i, po potrebi, vještaci.
Izmiritelji (medijatori) određuju se s liste suda, a čine je suci, odvjetnici i drugi pravnici, te stručnjaci iz drugih različitih profesija. U postupku mirenja, po potrebi, može sudjelovati i više od jednog izmiritelja (medijatora) – suizmiritelja.
Izmiritelj (medijator), za razliku od suca u parničnom postupku, ne može donijeti odluku o predmetu spora ako stranke u mirenju ne postignu nagodbu.
Koji sporovi su najpogodniji za postupak mirenja (medijacije)?
Podoban za mirenje je svaki spor koji se može riješiti nagodbom stranaka, a naročito gospodarski, potrošački, radni i obteljski sporovi.
Vrsta spora u pravilu ne određuje izglede za uspješno mirenje (medijaciju), već su za uspjeh u mirenju ključni stavovi i shvaćanje stranaka – njihova spremnost riješiti spor na ovaj za njih najpovoljniji način.
Postupak mirenja (medijacije) pokreće se tijekom parničnog postupka na prijedlog jedne stranke, koji prihvati protivna stranka, zatim na zajednički prijedlog stranaka ili na prijedlog raspravnog suca, iznesen strankama tijekom parničnog postupka ako ga prihvate stranke.
Razlozi zašto mirenje (medijacija) za stranke predstavlja najpogodniji način rješavanja njihovog spora:
– u mirenju iznose se na vidjelo svi detalji spora, a ne samo njihova pravna interpretacija,
– tijekom mirenja stranke zadržavaju kontrolu nad postupkom i mogu ga prekinuti u svakom trenutku,
– mirenje umanjuje mogućnost sukobljavanja između stranaka i njihovih punomoćnika,
– tijekom mirenja umanjuje se mogućnost emocionalne frustracije stranaka, koja jepratitelj svakog sporenja, posebno onog u sudskom parničnom postupku,
– u mirenju se utvrđuju interesi stranaka, a ne njihovo pravo,
– postupak mirenja je brz (najčešće završava za samo nekoliko sati ili u jednom danu),
– postupak mirenja pred sudom je besplatan,
– nagodba od zajedničkog interesa, postignuta mirenjem, daje manje povoda
za njezino osporavanje,
– mirenje završava nagodbom koju stranke dobrovoljno izvršavaju, što isključuje potrebu za dugotrajnim i skupim ovršnim postupkom.
Prednosti mirenja (medijacije) u odnosu na sudski parnični postupak:
– sudski postupak je javan, a postupak mirenja tajan (sve izneseno tijekom postupka mirenja ostaje povjerljivo i ne može se upotrijebiti u ili izvan parničnog postupka),
– sudski postupak je strog i formalan, a postupak mirenja neformalan i elastičan, te se odvija u ugodnom ambijentu i ozračju,
– u sudskom postupku stranke sebe i suca uvjeravaju u svoj pravni položaj na temelju zakona, a u postupku mirenja važni su interesi stranaka, a ne temeljenost njihovih zahtjeva na zakonu,
– u sudskom postupku sudac umjesto stranaka donosi odluku o njihovu sporu, a u postupku mirenja o vlastitom sporu odlučuju same stranke (vlastito rješenje spora),
– sudska odluka stvara pobjednika i gubitnika i često je njome nezadovoljna i stranka koja je uspjela u sporu, a u postupku mirenja obje su stranke pobjednici jer su postigle nagodbu od obostranog interesa, uspjeh stranaka u parničnom postupku je neizvjestan, a nagodba u mirenju za stranke isključuje rizik moguće nepovoljne sudske odluke,
– sudskom presudom narušavaju se i onako poremećeni odnosi između stranaka u sporu, a nagodba u postupku mirenja sve sudionike čini zadovoljnima i omogućuje zadržavanje njihovih dobrih odnosa u budućnosti,
– sudski postupak je dugotrajan i skup, a postupak mirenja je iznimno brz i besplatan.
Stranke ne mogu trpjeti pravne posljedice zbog neuspjeha u postizanju nagodbe u postupku mirenja. Upravo suprotno, one imaju veliku korist i od neuspjelog mirenja. Ovo stoga što stranke u ugodnom ozračju tijekom mirenja mogu znatno unaprijediti svoju ranije potpuno prekinutu komunikaciju i pri tome približiti svoje ranije oštro suprostavljene stavove. Posljedica je završetak njihove nastavljene parnice već nakon samo nekoliko ročišta.
Kada se stranke mogu odlučiti na rješavanje spora mirenjem?
Stranke mogu odlučiti svoj spor, poslovni ili drugi odnos riješiti mirenjem prije ili tijekom sudskog postupka, pa čak i nakon njegovog okončanja.
Kako se pokreće postupak mirenja?
Postupak mirenja pokreće se na prijedlog jedne stranke koji prihvaća protivna stranka ili na zajednički prijedlog stranaka. Pokretanjem postupka mirenja nastupa prekid zastarijevanja. Stranke u mirenju nisu obvezne zaključiti nagodbu. One se mogu nagoditi o svim ili samo nekim spornim pitanjima. Dosadašnja iskustva potvrđuju da većina stranaka postupak mirenja ocjenjuje veoma korisnim i onda kad nisu sklopile nagodbu.
Koliko traje mirenje?
Postupak mirenja traje različito, ovisno o sporu i njegovoj složenosti, a trajanje ovisi o spremnosti stranaka da riješe spor. Postupak mirenja može završiti na samo jednom sastanku, nakon svega nekoliko sati. U složenijim sporovima može se održati više sastanaka u nekoliko dana ili tjedana a u svakom slučaju, mirenje je neusporedivo vremenski kraće od sudskog postupka. Postupak mirenja može završiti sklapanjem nagodbe ili prekidom postupka mirenja bez sklapanja nagodbe, temeljem odluke stranaka i izmiritelja. Nagodba sklopljena u postupku mirenja je ovršna isprava. Stranke ne trpe nikakve pravne posljedice ako nagodba nije postignuta i mogu, ako to žele rješavanje spora nastaviti na sudu.
Tko plaća troškove mirenja?
Postupak mirenja je jefitiniji od sudskog postupka, a troškovi mirenja ovise o instituciji u kooj se mirenje provodi. Pri sudovima je mirenje za stranke besplatno. Pokretanjem postupka mirenja prije pokretanja sudskog spora ostvaruju se znatne uštede na sudskim pristojbama, te na brojnim drugim troškovima povezanim s vođenjem sudskih postupaka.
Kome se treba obratiti ako želite pokušati riješiti spor mirenje?
*Ured za socijalno partnerstvo u RH, Akreditirana institucija za mirenje
*Hrvatska gospodarska komora – Centar za mirenje
*Hrvatska obrtnička komora – Centar za mirenje
* Hrvatska odvjetnička komora – Centar za mirenje
*Hrvatska udruga za mirenje – Centar za mirenje, Akreditirana institucija za mirenje
*Hrvatska udruga poslodavaca – Centar za mirenje
*Hrvatska udruga banaka – Centar za mirenje u bankarstvu pri Centru za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca
*Hrvatski ured za osiguranje – Centar za mirenje
Osim u navedenim centrima, mirenje se provodi i na sudovima. Sve informacije o mirenju (sudskom i izvansudskom) mogu se dobiti u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske kao krovnoj instituciji nadležnoj za razvoj prakse mirenje u Republici Hrvatskoj.
izvor: Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske