Datum objave; 09. travanj 2015.

“Sine moj ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.” (Sir 2, 1).

 

Očito, ako želimo služiti Bogu, moramo proći kušnju.

Preko proroka Zaharije Bog govori: “…i u svoj će zemlji – riječ je Jahvina – dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena.

Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat ću ih kao što se srebro iskušava.” (Zah 13, 8–9). 

Bog SVOJE očito iskušava i pročišćava!

U knjizi Mudrosti stoji: “Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.” (Mudr 3, 5).

Nadalje, u knjizi Sirahovoj piše: “Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici upeći poniženja.” (Sir 2, 5).

 

Kušani su odabrani! 

Isus kad je tumačio učenicima prispodobu o sjemenu, za ono na kamenu zasijano je rekao, da su to oni koji u vrijeme kušnje otpadnu. (Lk 8, 13).   Iz toga je vidljivo, da kušnja neminovno dolazi.

Isus je prije svog javnog djelovanja bio kušan u pustinji.

S Abrahamom je Bog sklopio savez, dao mu je divna obećanja, dao mu je sina u starosti, Abraham je s Bogom razgovarao, a na kraju Bog ga je stavio na kušnju!

I Josipa je Bog kušao, braća su ga prodala u roblje u Egipat, kad ga Potifarova žena pokušava nagovoriti na grijeh, on joj se odupire i između ostalog kaže: “Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!” (Post 39,9).

Job je bio takav pravednik da se i Bog hvalio njime, kaže Sotoni: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočani pravedan, boji se Boga i kloni zla!” (Job 1, 8 ).

Iz tih primjera možemo vidjeti da su to bili ljudi koji su služili Bogu, koji su bili Božji prijatelji, koji su čuvali Božje zapovjedi, koji su ljubili Boga.

Zašto je to važno primijetiti? 

Kad se čovjeku dogodi nevolja, mnogi oko njega gledaju to kao kaznu za grijeh, a i on sam preispituje svoj život i traži zbog kojeg ga je grijeha Bog tako kaznio i kao da ga je odbacio.

Čitajmo knjigu o Jobu, što su mu govorili njegovi prijatelji, na koje se na kraju Bog i naljutio i Job je morao moliti i zauzeti se kod Boga za njih.

Znači može se dogoditi da stvarno iskreno tražiš Boga, da mu želiš služiti svim srcem, da koliko je god moguće držiš Njegove zapovjedi i da se nađeš u pustinji, u kušnji., u nevolji, a to ne znači kaznu za grijeh, nego kušnju.

Tko je provodi? 

Za Isusa piše: “Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.” (Mt 4, 1)

U Jobovoj piše da je Satan stao pred Boga i tražio da iskuša Joba hoće li mu i dalje biti vjeran, kad ga udari nevoljom.

“Nek ti bude! – reče Jahve Satanu – Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.” (Job 1, 12).

Ovdje svakako primijetimo i zapamtimo – Bog određuje granice! 

Đavao ne može preko granica koje Bog postavi!

Može nas u kušnji plašiti da će nam napraviti još ovo ili ono, istina je, da može samo dokle i koliko mu Bog dozvoli.

A, “Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube..” (Rim 8, 28) i “Ta vjeran je Bog:neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1 Kor 10, 13).

Nadalje, Isus kaže Petru: “Šimune, Šimune, Sotona zaiska da vasprorešeta kao pšenicu.” (Lk 22, 31). Očito, u kušnji smo rešetani od Sotone, ali primijetimo, on od Boga mora tražiti dopuštenje.

Kako izgleda kušnja? Bog preko proroka Izaije kaže: “Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao u talioniku nevolje.” (Iz 48, 10). U psalmu 66, 10kaže: “Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro.”Kušnja je svakako nevolja, tako i Bog kaže, tako se vidi iz primjera ljudi iz Biblije. A i znajući kome je dano da je provodi jasno nam je kako izgleda.

 

Kako se ponašati u kušnji? 

U knjizi Sirahovoj piše: “Učvrsti svoje srce i budi jak, i ne nagli kad napast dođe. Prioni uz Boga i ne odmeći se… Primi sve što te stigne, i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede… Vjeruj u Gospoda i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.” (Sir 2, 2–6).

I Job je krasne riječi izgovorio, svakako bismo ih trebali zapamtiti, imati u svom umu, kad nam bude trebalo, da nas na njih Duh Sveti može podsjetiti: “GÔ IZIĐOH IZ KRILA MAJČINA, GÔ ĆU SE ONAMO I VRATITI. JAHVE DAO, JAHVE ODUZEO! BLAGOSLOVLJENO IME JAHVINO!” I kad je đavao navalio na njega gadnu bolest, čak mu je i njegova žena rekla: “Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!” A Job joj odgovori: “Brbljaš kao luđakinja! KAD OD BOGA PRIMAMO DOBRO, ZAR DA ONDA I ZLO NE PRIMIMO?”

Očito u kušnji treba izdržati, ne odmetnuti se od Boga, bez obzira što se događalo, kako stvari izgledale.

Pogledajmo, Isusa je đavao nagovarao na neposlušnost prema Bogu, nudio mu je sva bogatstva i slavu ovog svijeta.

Petra je nagovorio da zataji Isusa.

Za Joba je Bogu govorio: “…pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti! ” (Job 1, 11).

Znači, đavao nas u kušnji nagovara da zatajimo Boga, da mu budemo neposlušni, da ga odbacimo.

I još nešto primijetimo, pokušat će nas vezati za materijalna dobra, za slavu i čast koju dobivamo ili gubimo, prihvaćanjem (od đavla darovanog) bogatstva ili ako to gubimo (opet đavlovom intervencijom).

 

Prorok Baruh kaže: “Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.” (Bar 4, 27).

A apostol Jakov u svojoj poslanici kaže: “Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.” (Jak1, 2).

Nadalje, “Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima koji ga ljube.” (Jak 1, 12).

Apostol Petar kaže: “Zbog toga se radujete, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.” (1 Pet 1,6–7).

I još nas hrabri “…on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.” (1 Pet 5, 10).

Znači, čak bi se trebali radovati kad smo u kušnji, bez obzira na muku i nevolju, jer će nas Bog izvesti iz kušnje. Bit ćemo još bliže Bogu, naša će vjera biti veća, više ćemo Boga spoznati, ojačat ćemo i primiti vijenac života!

 

Pogledajmo kako su završavale kušnje

Kad je Abraham bio spreman poslušati Boga, toliko da se odrekne i svoga sina jedinca, kojeg je toliko čekao, ne samo da mu Bog vraća sina, nego obilno blagoslivlje njega i njegovo potomstvo zauvijek. (Post 22, 16).

Znamo kako je završila Josipova kušnja. Piše da je Bog bio s njim i sve mu okretao na dobro. Na kraju ga je faraon postavio nad svim Egiptom. Došla su mu sva braća, (promijenjena), a i njegov otac.

Jobova kušnja završava tako da i sam Job priznaje da je tek kroz nju pravo upoznao Boga.”Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe.” (Job 42, 5).

Bog je Joba blagoslovio i materijalno, imao je više nego prije kušnje, rodilo mu se još sinova i kćeri piše da “u svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri.” (Job 42, 15).

 

Da zaključimo, kršćanin, onaj koji stvarno želi služiti Bogu, ne može proći bez kušnje, kuša nas đavao, ali on od Boga mora tražiti dopuštenje i Bog mu određuje granice. Znači sve je pod Božjom kontrolom. Treba samo izdržati i ne odmetnuti se od Boga.

Bog nas izbavlja iz kušnje. 

To je vrlo važno znati, jer mi sami ne možemo pobijediti Sotonu; to je prevelik zalogaj za nas! Bog lijepo govori Jobu o tome, On je Stvoritelj svega, On ima svu vlast i moć! Sa takvim nemanima Job se ne može boriti. A ni mi s nemanima u našim životima! Lijepo kaže jedan naš brat kršćanin: “Ne gledajte svoje nemani! Ništa im ne možete. Pustite da se Bog pozabavi njima. One izvršavaju Njegove naredbe, popuštaju pred Njegovom Riječju i boje se Njegova mača!”