U Crnim Lokvama pokraj Širokog Brijega partizani su pobili 87 Hrvata od čega se njih 57 vode kao nestali čija tijela su rasuta diljem Križnog puta najvećeg stratišta Hrvatskog naroda. Komunističkim dobro poznatim žargonom kojem su nas učili u školama rekli bi “odnio ih je vihor rata”. Njihove majke i očevi  nikada nisu duši smiraj našli, nikada svoje sinove pokopali nisu niti su se mogli pomoliti nad grobom sina nit suzu pustit nad istim…

Najveće demografske gubitke selo Crne Lokve su imale za vrijeme i nakon II. Sv.ratakada je poginulo i nestalo na Križnom putu i Bleiburgu 87 mještana. S obzirom na broj stanovnika u periodu 2. Sv. Rata može se reći da je tada selo desetkovano, što se posljedice vuku do današnjih dana.

Na spomeniku u Crnim Lokvama kojeg je izradio akademski kipar Anđelko Mikulić ispisana su imena ubijenih i nestalih na raznim stratištima od Bleiburga, križnih putova, mnogih stratišta diljem domovine pa sve do kućnog praga u Crnim Lokvama. Na spomeniku su ispisana imena 103 osobe. U Prvom svjetskom ratu živote je izgubilo osam mještana, Drugi svjetski rat i poraće odnijeli su 87  Hrvatskih života koje su pobili partizani, a u Domovinskom ratu ovo je mjesto dalo još osam žrtava.

Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade ZHŽ-a,  istaknuo je kako “živimo u vremenu kad nas se poziva da zaboravimo prošlost a gubitak pamćenja jednak je gubitku postojanja“.

Ako je uopće umjesno uspoređivati zločine, onda recimo da je jugoslavenska inačica komunizma s ljudskim licem, kako su joj tepali, bila krvoločnija prema vjernicima od njemačkog nacionalsocijalizma.