Srbija je odgovorila odgovarajućom tužbom protiv Hrvatske za genocid na Srbima, prema našoj tužbi za genocid u domovinskom ratu.
Postaviti ću neka pitanja našoj javnosti da promisli o svemu.
-Kakav pozitivni ishod može očekivati Hrvatska u svezi svoje tužbe za genocid, kad nema Crne knjige o poubijanim Hrvatima od strane Srba, bez obzira pod kojom ideologijom su činili zločinstva na Hrvatima?
Hrvatska nema niti popisa masovnih grobnica niti broja hrvatskih žrtava počinjenih u njima pretežno od Srba i od komunista svih nacionalnosti pretežno, Srbima.
Hrvatska je službeno objelodanila aboliciju i amnestiju srpskim zločincima, a većina ih mirno živi u Hrvatskoj (sudjeluju čak u vlastima), u Srbiji, u bosanskoj Republici Srpskoj ili u dijaspori (Australiji, Britaniji, Francuskoj, Rusiji…). Hrvatska “traži” njihovo izručenje. Umjesto srpske zločince, Hrvatska procesuira i kažnjava Hrvate za kolateralne srpske žrtve. Hrvatska vadi o svome trošku spske ubitačne mine i ne tereti za njih Srbiju, iako je od tih srpskih mina poginulo oko 1600 Hrvata i ginu nadalje. Može li Hrvatska s nedovoljno podkrijepljenom tužbom protiv Srbije računati na zadovoljavajući ishod?! NE.
Srbija u svojoj Tužbi protiv Hrvatske nastupa s prirođenim srpskim lažima, koje za strance djeluju kao istina.
Srbija prilaže Tužbi protiv Hrvatske tri sveska Crne knjige svojih stradanja Srba, navodeći pretežno od Hrvata. Službena Hrvatska nije nigdje osudila te lažne Crne knjige. Zašto?!
Srbija prilaže desetke tisuća masovnih grobnica Srba sa spomenicima u Hrvatskoj u tužbi, iako je većina masovnih grobnica lažna s lažnim podatcima o poubijanim Srbima.
Srbija uvjerava svjetsku javnost, da je u Hrvatskoj vođen Domovinski rat i oni su dolazili u Hrvatsku stišavati taj rat. Dio svijeta vjeruje Srbima, da su došli smirivati Domovinski rat.
Zašto Hrvatska nije nazvala taj rat pravim imenom: Srpski agresivni i genocidni rat na Hrvatsku? Već u tome bi Hrvatska imala stanovitu satisfakciju.
Rekoh svoje i predajem ovo odgovarajućim hrvatskim stručnjacima uz napomenu, da se više bave živim i mrtvim Hrvatima kao i opstankom i razvojem Hrvatske, a manje strankačkim prepucavanjima, u kojima nema niti “b” od brige za Hrvatsku niti “H” od Hrvatske…
Mr.sc. Dragan Hazler