Tko je kriv što je Hrvatska na europskom dnu, rat je završio prije 22 godine?

Krivi su oni koji Hrvatsku nisu željeli; nelustrirani udbaši, komunistički sudci, neškolovani i nekompetentni  političari,  politički uhljebi na direktorskim funkcijama javnih poduzeća, agencija, profesionalni  komentatori, gramzljivi bankari i interesno povezani medijski tajkuni  i novinarske trkaće kokoši.

U većini država EU u tijeku je gospodarski rast, zaposlenost i  infrastrukturne investicije, financirane iz EU fondova s 75 do 85% bespovratnim sredstvima, primjerice  u Bukureštu i Bugarskoj grade 15 km  podzemne željeznice  i rješavaju prometne probleme metropole. Za razliku od susjednih država i gradova Hrvatska ne raste nego zaostaje, ima slobodni pad, plus Agrokor. Sada je  vrijeme da nešto profitiramo od EU za Hrvatsku. Projekte  nismo pripremili, osim autocesta koje smo napravili brzo  uz previsoke kamate. To je bila politika koju sada plaćamo ili moramo platiti, a ne znamo na koji način.

Krenuli smo s  željeznicama, ali bez jasne strategije i optimalnih trasa pruga čemu su najviše „zaslužni“ ,Sanader i Milanović i ekipa ministra Dončića koji nisu htjeli primiti niti razgovarati s najvišim kineskim vođama. Danas Trump sklapa s Kinezima unosne poslove, mi pokunjeno slušamo diktate MMF.

Umjesto dolinskom prugom kako je i projektirao IGH  SDP je projekt okrenuo kroz Gorski Kotar i brzinama vlakova od 40 do 70 km/sat, a Slovenci uskaču i koriste naše propuste i neznanje.

Kinezi su nam već davno nudili „Put svile“, suradnju luka na Krku, novi most, dolinska trasa i vlakove s brzinama 300km/sat, od Zagreba do mora za 1 sat. Hajdašu Dončiću i ekipi to u glavu nije išlo. Jedva smo dobili  dozvolu od EU da sami gradimo  Dugo selo – Križevci, 5 godina žalbe, natezanja, i danas  kasnimo s rokovima. EU fondovi  to kažnjavaju. Situacija u HEP-u HŽ-u i Hrvatskim vodama je loša, i zašto desetljećima nema ozbiljnih investicija. Tko je kriv što je Hrvatska na europskom dnu, rat je završio prije 22 godine.

Krivi su oni koji Hrvatsku nisu željeli; nelustrirani udbaši, komunistički sudci, neškolovani i nekompetentni  političari,  politički uhljebi na direktorskim funkcijama javnih poduzeća, agencija, profesionalni  komentatori, gramzljivi bankari i interesno povezani medijski tajkuni  i novinarske trkaće kokoši.

Cijeli radni vijek, 40 godina,  proveo  sam u struci, Od 1971 g. radio sam na auto cesti Zagreb-Karlovac,   mostu u Metkoviću, marini u Dubrovniku, petnaest godina kao projektant na savskim, dravskim i malim hidroelektranama. Od 1990 g. sanirao deponiju Prudinec u Jakuševcu, i spalionicu opasnog i bolničkoga otpada PUTO.  Sa ekipom suradnika uveo sam u Zagreb i Hrvatsku u cjeloviti sustav gospodarenja komunalnim i opasnim otpadom- CGO uz sustavnu edukaciju,  Ekološki projekt Zagrebu 12 knjiga.

Od 2000 g.  nova politička vlast, novi ljudi,  sustav se polako urušava,  dolazi svjetska recesija i danas 2017 g. Zagreb je grad bez strateških projekata, odustaju čak i od marginalnih kao žičara na Medvednicu, Terme, HNS kamp, gradske prometnice, starački domovi ili hospiciji, možda neka škola ili vrtić.

Velike kapitalne  investicije izostaju –  SAVA hidroelektrane, Bolnica Blato, Otpad, Klizišta. Ali fontane su tu i po noći svijetle, a Zagreb spava mirno. Udruge i zeleni volonteri i bukači, narodni tribuni  utihnuli, projektanti, a i inženjeri  zašutjeli, izgubili interes i otišli trbuhom za kruhom u bijeli svijet  ili u vječna lovišta.

Od 1990 g. dva puta smo pokušali realizirati energanu na komunalni otpad na Žitnjaku u Zagrebu, i oba puta je politika taj projekt zaustavila, ali ne radi pameti, nego radi straha za gubitak izbora. U EU  ima 486 energana i  koriste gorivi dio otpada za proizvodnju električne i toplinske energije. Zagrebu i Hrvatskoj nedostaje skoro polovica potrebne električne energije. Uvozimo je i skupo plaćamo, HEP ne radi ništa samo se smjenjuju stranačke uprave.

Izradili smo „Strategiju gospodarenja otpadom“ -2006 g. kao uvjet EU-e,  Vlada, Sabor RH i EK prihvatili. Napravljen je Plan gospodarenja otpadom 2007/8 g.  s modernim i regionalnim konceptom od jedne energane u Zagrebu i tri u regijama za polovicu količine otpada, a druga polovica bi bila oporaba do 50% i to je bilo u skladu s europskim iskustvom i direktivama.

2016 g. opet  novi ljudi, novi ministri, nove paradigme –„cirkularna ekonomija“  EU lobista koje naši „zeleni“ i još „zeleniji“ ministri oduševljeno prihvaćaju i stvari su opet na početku, tamo gdje smo bili 1990 g. Izgubili smo 27 godina i dobili skoro 35 milijuna tona otpada na neuređenim deponijama. Prije se   koncept zvao IVO – izbjegavanje, vrednovanje, odlaganje, ili CGO, cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, sada s novim uhljebima  cirkularna ili„ kružna ekonomija“ i sve iz početka, skoro bespovratna  sredstva uslijed čega  rastu i  apetiti. Hrvatska uplaćuje 500 milijuna eura u EU godišnje, to je  članarina“.

Dakle da zaključim,  kada i ako bi postigli oporabu otpada od 50% – što možemo samo sanjati     –  trebamo 1+3 energane za preostalih 50%  otpada  koji je inače obnovljivi izvor energije. To radi cijela EU, ovih dana i Danska europska perjanica ekologije, pa uz solare i vjetroparkove, rade  energane na plin i ugljen. Valjda ćemo i mi dobivati energiju iz otpada ili plina  s najnovijom tehnologijom, osim ako ne bude događanja naroda, ulično stručna demokracija i Vlada ne popusti do novih izbora.

Mi inženjeri predlažemo rješenja, političari preuzimaju odgovornost i to riješe ili ne riješe i za to odgovaraju, nažalost samo na izborima na kojima dobiju ili izgube. Svejedno mirno spavaju , nema posljedica  niti  sankcija. Samo mi  ne spavamo mirno, jer znamo posljedice i utjecaj neodgovarajućeg gospodarenja otpadom i energijom na zdravlje ljudi, žena i djece, na pitku vodu, na tlo, zemlju i zrak i na gospodarstvo u cjelini, održivi razvitak, ugled i status države u razvijenom svijetu.

U ovih tridesetak godina napravili smo stotine elaborata, projekata, znanstvenih radova, simpozija edukacija i obrazovanja i javnih rasprava na kojima nas nezadovoljni građani, bukači i narodni tribuni ušutkaju, a političari radi mira u kući i čestih izbora ne žele riskirati i talasati. Zato odgađaju projekte – ne u mome mandatu – i guraju ih u ladice gdje čekaju bolja vremena. A ona ne dolaze, dolaze samo gora.

Zato se u Hrvatskoj mora  struka izboriti za poštovanje, zakon, procedure, planove i odluke i interes nadležnih gradskih, županijskih ili državnih institucija. Kada se donesu odluke nakon prezentacija i javnih rasprava, moraju se provesti i nikakvi javni protesti bez stručnih podloga i argumenata ne mogu zaustaviti strateške projekte od državnih interesa,  koji znače zapošljavanje, nacionalni interes, napredak za narod, za građane, budućnost za našu djecu i unuke koji u domovini moraju ostati.

U nastavku ću pokušati ukratko  navesti strateške projekte koji su neopravdano zaustavljeni što je  uzrok pada na europsko dno.

U zadnjih dvadeset i više godina Hrvatske, velika javna poduzeća za energiju, vode i željeznicu – HEP, HŽ i HV, nisu investirale skoro pa ništa spomena vrijedno, osim autocesta koje su napravljene brzo i skupo s visokim kamatama za što sada plaćamo lihvarima u čiju je mrežu upao  danas AGROKOR. To je poveznica s rasprodajom  BANKARSKOGA SUSTAVA, INE, PLIVE, Industrijskih sustava,  i otvaranje vrata europskim prehrambenim lancima koji su svojim subvencioniranim proizvodima bacili na koljena hrvatskoga seljaka i još lažno prikazuju godišnje bilance bez dobiti, kao stalno su u gubicima ali se ne zatvaraju jer vole Hrvatsku, vole Zagreb koji im je širom otvorio vrata,a DORH i FINA /HANFA / MIN. mirno gledaju i ništa ne poduzimaju.

Hrvatski političari ali i udruge i „zeleni“, napravili su Zagrebu i Hrvatskoj prilične štetu, proglasivši u ekološkoj mreži Natura 2000 rezervaciju na 47% teritorija države,  primjerice Velika Britanija ili Danska 7-9% . Zbog nepripremljenosti  investitora i neinformiranja građana,  zaustavljeno  je projektiranje i  izgradnja višenamjenskih objekata (to znači obrana od poplava, vodoopskrba, navodnjavanje  itd.) hidroelektrana  na DRAVI, na SAVI, OMBLA SENJ2,  DUBROVNIK 2, HE OSIJEK i HE MOLVE, HE KONAVLE  i HE ZRMANJA oko 1675 MW i proizvodnja 4400 GWh, CETINA i RHE VINODOL,  990MW i, što je važno, to su 85% hrvatsko znanje i proizvod.

Zašto stoje projekti; KANAL DUNAV- SAVA i  NAVODNJAVANJE, PLOVNI PUT SAVA,  LUKE morske i riječne, TURIZAM, zimski  morski  i  zdravstveni  i marine koje polako  preuzimaju Turci i Rusi, otpad Grci. Sada je na redu čerupanje AGROKORA  od lešinarskih fondova, poljoprivredno zemljište,  i na kraju najvrjedniji resurs koji Hrvatska ima za sebe u izobilju – pitka voda, iznad koje već kruže domaći i strani lešinari.

Ekološki problemi Zagreba

1. OTPAD je najveći  problem Zagreba više od 50 godina. Gradska firma ZGO od .  sanirao je divlju deponiju u Jakuševcu  i doveo sustav na europski nivo do 2000 g.  Izradili su  Strategiju gospodarenja otpadom 2006 g., koju prihvaća Vlada RH, Sabor i EK 2007 g. Nova politika i novi ministar Dobrović  stopira već započete radove i forsira“ kružnu ekonomiju otpada“ kao novu paradigmu što je jednako  CGO konceptu- cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Ne prihvaća energane za neoporabljeni otpad. Potpredsjednik EU za energetiku –Maroš Šefčović, forsira jer je to europska praksa u 476 energana koji proizvode toplinsku i električnu energiju, a EU 76 milijuna tona otpada/godišnje odlaže na deponije.
2. Grad Zagreb treba obraditi preostali otpad u MBO-T, koji odvaja korisne dijelove za ponovnu uporabu, a za preostali dio iskoristiti energanu za komunalni otpad i proizvodnju toplinske i električne energije. Zagreb se treba udružiti, zajedno sa Zagrebačkom županijom  na  lokaciji Žitnjak uz EL- TO gdje ima rezervirana lokacija od 10 ha ili prilagoditi postojeću EL- TO. Alternativne lokacije iz PP i GUP-a  u Resniku ili Dumovečkom lugu. Financiranje iz EU fondova i FZOEU ili modeli JPP ili koncesija.
3. VODA za PIĆE– hitna zaštita vodocrpilišta, posebno Kosnica i Črnkovec preko kojih prolazi produžetak Radničke ceste prema zračnoj luci „Franjo Tuđman“. Potrebna je i sanacija vodonosnika nizvodno od Jakuševca do Kosnice uz stalni monitoring kao i sanacija zagađenih crpilišta.
4. ZAŠTITA CRPILIŠTA PETRUŠEVEC sanacijom  gudronskih jama na Savica –Šanci. Započeti  su i  prekinuti istražni radovi 2010 g, potrebno je dokumentaciju kompletirati i prijaviti EU fondovima i FZOEU za financiranje troškova sanacije i zaštitu vodonosnika.
5. SANACIJA VODOVODA i KANALIZACIJE – prije više od deset godina Zagreb je potrošio kredit od tristo milijuna dolara na kupnju zemljišta, sanacija nije provedena, gubitci vode su 48%, oborinske vode završavaju na Pročistaču i to nam Nijemci koncesionari RWE krvavo naplaćuju.

OBRANA OD ZAOBALNIH VODA SAVE – treba  intenzivirati radove. Izgraditi preostale retencije na Medvednici da Zagreb ponovno ne doživi poplavu ili sudbinu Zadra 2017 g.

6. ZAGREB NA SAVI – zajedno s HEP-om i HV i susjednim županijama i EU fondovima te susjednim državama započeti gradnju sustava  vodnih stepenica s mostovima, hidroelektranom i malim hidroelektranama na pragovima i  kanalom Sava – Sava kao  integralni projekti. Studija izvodljivosti je gotova i Strateška procjena u izradi. Treba implementirati projekt prometnica, plovidbe, željeznice, mostova, urbanizma.
7. PROČISTAČ OTPADNIH VODA Zagreba, riješiti dubioze iz ugovora s njemačkim koncesionarom RWE i BW i napraviti realnu i poštenu analizu troškova i koristi, revidirati i predložiti novi anex Ugovora s njemačkim koncesionarom kroz 28 godina, koji je zaradio već 1 milijardu eura.  Moraju riješiti 500.000 t staroga  mulja u Resniku i svake godine novoga 70.000 t.
8. PRIVATIZIRANJE Zagrebačke vodoprivrede nezakonito – postići novi Ugovor i vratiti vlasništvo 3% godišnje naplate -1.8mileura , Pročistača ( 58 milijuna eura) i povrat prihoda Poduzeća za upravljanje na račun zagrebačkoga proračuna.
9. TERME Zagreba – raspisati natječaj za koncesionara ili spojiti s novelacijom projekta BOLNICA BLATO
10. PROJEKT SANACIJE KLIZIŠTA prema postojećim programima – prioritet Kostanjek i i Millerov breg.
11. OPASNI otpad –   gospodarenje  opasnim bolničkim, infektivnim i radioaktivnim otpadom po  modelu PUTO – 1998-2001 g.
12. KAMPUS BORONGAJ sramota Zagreba, novelirati projekt i prijaviti nadležnom ministarstvu za EK fondove. Split, Rijeka i Osijek iskoristili su maksimalno EU fondove uz pomoć ministra Jovanovića koji je zagrebački projekt stopirao  i spremio u ladicu. Zagreb šuti, rejting Sveučilišta Zagreb tone.
13. ZAGREB treba značajno povećati povlačenje sredstava iz EU fondova i FZOEU.
14. Izraditi Studiju EDUKACIJE i obrazovanja za okoliš s operativnim programom i implementirati u Obrazovnu reformu.
15. Nastavak EKOLOŠKOGA PROJEKTA Zagreb u suradnji sa Zavodom „Andrija Štampar“, „Ruđer Bošković“ IMI, i privatni sektor, glede novih i inovativnih tehnologija kako u energetici  -plazma i fuzija – u  ekologiji  i prometu.

14  ZAŠTITA ZDRAVLJA sa posebnim programom  izgradnje hospicija (vidi bolnica Tuzla) i staračkih domova što je potpuno zanemareno. Spriječiti  privatizaciju na mala vrata zdravstvenoga sustava,  pogotovo primarne zdravstvene zaštite koja  ne stvara gubitke – bolnice su problem  i neefikasan HZZO,  i stvaranje  nove „stomatologizacije“ ili krezube nacije. Andriju Štampara dižu iz groba.

15. Razvijanje sportskih i društvenih centara za sve uzraste po područnim uredima i četvrtima koje su posebno u zapadnom dijelu Zagreba zanemarene, osim igrališta za predškolsku djecu.
16. Gdje nam je izlaz? Trebamo i čekamo“ hrvatskoga Roosevelta“ , a njega nema  niti na obzoru.
17. Neiskorišten je hrvatski hidroenergetski, prometni, morski, kao i ljudski potencijal.
18. Do 1990 g.u RH su izgrađene 24 hidroelektrane koje  proizvode  6 TWh električne energije godišnje, stabilni sustav i najniže cijene u Europi. Još imamo oko 5 TWh na višenamjenskim većim i malim vodotocima  i reverzibilne elektrane. To bi značilo veliku financijsku dobit, energetsku neovisnost i punu zaposlenost  građevinske kao i elektro strojarske operative i pratećih industrija. Zato se novi objekti  moraju proglasiti projektima od javnoga interesa za državu i narod, i ne bi se događale Omble koje se nakon 20 godina ispitivanja i projektiranja  objekta za energiju i vodoopskrbu Dubrovnika zaustave „zeleni aktivisti“ dezinformiraju građane i spase živote najmanje 500 šišmiša. Žalosno i tragično.

Autor: Stjepan Nikolić, U Zagrebu  23 listopada 2017g.