Da sustav ne valja, to su nam govorili i u predizbornoj kampanji, obećavajući nam da će sustav promijeniti. Međutim, političari koji su te promjene obećavali promijenili su sebe i uklopili sebe u sustav, a sustav je ostao potpuno jednak.
Da su imali aparat vrijednosti 10.000,00 kn možda bi neprocjenjivi život jednog djeteta bio spašen
Inspekcija je napravila nadzor u Metkoviću. Javnost očekuje izvješće kako bi se konačno znalo jesu li krivi liječnici ili sustav. Iako je u javnosti već odavno sve jasno, i tko zabušava, i tko je kriv, i gdje su sve pogreške, ali sve to što javnost zna, na žalost, ne može vratiti život jednog djeteta. Moglo je to biti bilo čije dijete, bilo koga od nas, osim djeteta vladajućih i tajkuna, jer oni imaju dovoljno čvrste veze i poznanstva koje će promptno riješiti situaciju i nitko njihovo dijete neće tri puta vraćati sa praga Hitne pomoći i prepustiti dijete smrti.
Da sustav ne valja, to su nam govorili i u predizbornoj kampanji, obećavajući nam da će sustav promijeniti. Međutim, političari koji su te promjene obećavali promijenili su sebe i uklopili sebe u sustav, a sustav je ostao potpuno jednak.
Svima je jasno da Milan Kujundžić kao ministar ne snosi direktnu odgovornost za smrt djeteta iz Metkovića, ali snosi odgovornost za to je što sustav kao takav traljav i trul i ne može pružiti građanima ove zemlje odgovarajuću zdravstvenu skrb niti sigurnost, a on kao ministar nije tijekom obnašanja ministarske dužnosti napravio ništa po tom pitanju, da sustav postane bolje i sigurniji.
Većini građana ove zemlje poznato je da ste u prednosti već ako imate poznatu osobu u bolnici ili u zdravstvenoj ustanovi. Nebitno na kojoj je hijerarhijskoj ljestvici, bitno je da je zaposlenik zdravstvene ustanove i da ju vi osobno poznate. To je već jedan znak da vam dijete ili netko blizak možda ipak neće umrijeti na rukama. Stvar postaje bolja za vas ako poznajete liječnika, ravnatelja, ministra, ili ako imate pun džep novca, u tom slučaju možete računati i na to „da sudbina neće biti kriva, i da vam neće oduzeti vaše najmilije“ jer prema ponašanju onih koji upravljaju sustavom, novcem i poznanstvima se sve rješava.
A upravo je taj novac bio možda presudan što malenom Gabrijelu nisu na vrijeme načinili analizu krvi i nisu dijagnosticirali koliko je ozbiljna njegova bolest. Liječnici iz Metkovića kažu da se to moglo uređajem za testiranje krvi čija je vrijednost svega 10.000,00 kn, i kojim se vrlo jednostavno rukuje.
Znači, problem je bio u 10.000,00 kn i u rukovanju uređajem. Na žalost, nepremostivi problem je i jedno i drugo, a rezultiralo je možda (još nije gotovo izvješće) smrću djeteta. Malenog Gabrijela nema i ništa ga ne može vratiti.
Država ima novca na bacanje, to je sasvim jasno iz niza slučajeva s kojima smo jako dobro upoznati. Političari se ponašaju kao pijani i bahati lordovi, koji pred narod bace samo tu i tamo neku golu kost, ili im zamažu oči „igrama i kruhom“.
Dok pišem ovaj tekst, na stolu mi je Izvješće stečajnog upravitelja Gorana Jujnovića Lučića, o tijeku stečajnog postupka broj St-52/11 i stanju stečajne mase za stečajnog dužnika DRVOPLAST d.o.o. u stečaju.
Izvješće i presudu protiv stečajnog upravitelja koji se sebi isplatio tri milijuna kn kao nagradu, pročitajte OVDJE
Podsjetit ću vas, radi se o tvrtki Drvoplast d.o.o. (sada u stečaju) čiji je osnivač i direktor Dragan Čičić, kojemu su Hrvatska banka za obnovu i razvitak i Hrvatski fond za razvoj uplatili nešto manje oko 40 milijuna kn po osnovi kredita, iako je račun tvrtke Drvoplast d.o.o. bio blokiran, a uplatu su izvršili prema računima dobavljača, izvan zemlje. Stjecajem okolnosti, ili (igrom sudbine kako to kaže ravnateljica Hitne pomoći iz Metkovića) novac je dospio u Kraljevo (Srbija), gdje je Dragan Čičić pokrenuo proizvodnju plastike, u čvrstoj namjeri da novac nikada ne vrati. I nije ga vratio.
U međuvremenu je nekretnina (tvornica i benzinska pumpa) koja je prilikom odobravanja kredita bila procijenjena na 37.000.000,00 kn, prodana na javnoj dražbi za 5.500,000,00 kn. Drvoplast d.o.o. u stečaju zastupao je stečajni upravitelj Mladen Selec koji je unovčio cjelokupnu imovinu (tvornicu, benzinsku pumpu, strojeve), ali je račun stečajnog dužnika ipak vrijeme bio blokiran, unatoč priljevu novčanih sredstava od prodaje. Istragom su se saznali razlozi, protiv stečajnog upravitelja podignuta je i optužnica, ali bilo je prekasno, novca više nije bilo.
Od novca koji je uplaćen na račun Drvoplast d.o.o. u stečaju, kupovnina u iznosu od 5.500.00,00 kn, stečajni upravitelj je na svoj račun i račun trgovačkog društva Selec i Selec u vlasništvu njegovog sina proslijedio iznos od 3.002.864,30 kn koji do danas nije vraćen.
Mladen Selec na sudu je iskazivao da mu Je Hrvatska banka za obnovu i razvoj odobrila da si uplati taj iznos, iako za takvo postupanje nije imao odobrenje stečajnog suca. Novac je sebi uplatio 2011. godine i još uvijek, ni 7 godina kasnije, nije vraćen. Tako je i svrha provedbe stečajnog postupka izgubila svoj smisao, namirenje vjerovnika, jer je u ovom stečajnom postupku pretežito namiren stečajni upravitelj, dok su vjerovnici (uz vlastitu suglasnost) dobili tek mrvice.
Protiv stečajnog upravitelja Seleca donešena je pravomoćna sudska presuda P-1786/16 na temelju koje je pokrenuta izravna naplata na računima stečajnog upravitelja i njegovog sina, ali na računima ima 0 kn.
I Milan Bandić bio je podjednako velikodušan, kada je iz blagajne Grada Zagreba uplatio privatnoj tvrtki iznos od 38.000.000 kn za dječji vrtić, (10-godišnji najam), a vrtić je svega 6 mjeseci nakon uplate proglasio stečaj i prestao sa radom. Od novca ni traga (bar bi se tako moglo zaključiti obzirom da nitko nije procesuiran).
I to nije usamljen slučaj, naravno, no o tome u drugom tekstu.
Ovdje je naglasak da političari rastrošno troše novac poreznih obveznika, naroda, čija djeca umiru zbog nepravovremene i neadekvatne liječničke pomoći, i zbog činjenice da laboratoriji nemaju uređaj koji košta minimalnih 10.000,00 kn, ali imaju za bacanje novca (tj. za podjelu među sobom).
S druge strane, posao liječnicima bio bi olakšan da su iz Ministarstva zdravstve predložili, a u Saboru RH usvojili, promjenu zakona, na temelju kojeg bi na takvom aparatu mogli analizu krvi napraviti i liječnici i medicinske sestre. Ovako je to nemoguće, jer bi kršili zakon uz prijetnju vrlo visokim kaznama, a novi zakon, obzirom na tehnološki napredak kojim je znatno lakše očitanje krvne slike, nije donešen.
I dok se u Saboru bave raspravama o duhovima iz 1945, danas, 2018. godine djeca nam umiru jer nema aparata za testiranje krvi koji košta kao malo bolji televizor.
U međuvremenu, predatori s trgovačkih sudova grabe šakom i kapom i prazne državnu blagajnu, i sve to uz suglasnost onih koji upravljaju blagajnom koju pune građani čija djeca umiru.