Hrvatska koja je u povijesti kao zadnji bedem kršćanstva odigrala ključnu ulogu na ovim prostorima krvareći u obrani zapadne civilizacije u jednom trenutku je istoj toj civilizaciji postala teret. Očito je kako su velike sile (čitaj – Engleska) odlučile, da im na ovom prostoru kao predvodnik više odgovara Srbija od Hrvatske. Pri favoriziranju Srbije nisu birani načini za ostvarenje ovog cilja. Temelji tog puta udareni su već u i svjetskom ratu, a nastavak te trase u njegovom poraću, te tokom II svjetskog rata.
Svim zemljama koje su se borile na njemačkoj strani dopušten je prijelaz prije kraja rata na stranu saveznika, osim Hrvatskoj. Mislim, kako je nepotrebno spominjati opće poznatu sramotnu izdaju Britanaca i predaju hrvatskih vojnika i civila u Bleiburgu suprotno svim propisanim ratnim konvencijama. Ovaj čin urodio je egzodusom hrvatskog naroda ravnom židovskom holokaustu. Nakon II svjetskog rata krvoproliće hrvatskog naroda „uspješno“ je nastavljeno putem najopakijih komunističkih metoda na koje „zapad“ nikad nije intervenirao.
Raspadom istočnog bloka jedino Hrvatskoj nije dopušteno, da se na miran način razdruži sa ostalim republikama u Jugoslaviji i postane samostalna država, već je morala krvavim ratom izboriti svoju samostalnost ostajući pri tom bez velike površine svog povijesnog teritorija. No dok su hrvatski domoljubi bili na prvoj crti fronte, komunisti su uz svesrdnu pomoć evropskih institucija zauzeli sve ključne pozicije u državi opljačkavši pri tom imovinu cijelog naroda.
Svaki protest protiv ovih postupaka ušutkivan je iz inozemstva uz prijetnje i optužbe za genocidno ponašanje. Temelj za optužbe protiv hrvatskog naroda predstavljala je njegova tzv. fašistoidnost koja je posebno izražavana za razdoblje Nezavisne države Hrvatske od 1941. – 1945. I dok se Srbija hvalila, kako je „Juden frei“, to jest zemlja očišćena od židova, Hrvatska je iako je u to vrijeme bila jedina država u Evropi u kojoj je bila zabranjena fašistička stranka optuživana za fašizam i ljudske progone.
Smatram kao opće poznato, nepotrebnim isticati, što su sve Engleska i Francuska radili u svojim kolonijama, a da zato nikad nisu prozvane. Naprotiv tomu, Hrvati koji u cijeloj svojoj povijesti nikad nisu vodili osvajački rat niti su imali robovlasnički sustav proglašavaju se genocidnim narodom.
Svakodnevni napadi na našu zemlju potpomognuti razno raznim veleizdajničkim nastupima hrvatskog vodstva i bezbrojnim falsifikatima vape za protestom. Kao jedan od brojnih primjera falsifikata hrvatske povijesti obrazloženje je FIFE prilikom izricanja kazne Josipu Šimuniću u kojem je navedeno kako su za vrijeme NDH Hrvati u Hrvatskoj bili manjinski narod koji je u tom razdoblju likvidirao veliki broj većinskih Srba, Židova i Roma. Ponovno su nebrojeno puta uspkost svih relevantnih dokaza umnožavane žrtve Jasenovca i isticane brojke o 700.00 ubijenih Srba što je čista laž i falsifikat. Međutim, prema podacima prof.dr. Jurčevića o dosada istraženim zločinima II svjetskog rata i poraća 88,52% žrtava su žrtve jugokomunističkih vlasti, a samo 0,13% žrtava su žrtve NDH.
Potpuno neutemeljen napad na hrvatskog domoljuba Josipa Šimunića i na njegov povik ZA DOM, samo je kap koja je prelila čašu žući. DOM koji je za svakog pravog Hrvata uz vjeru u Boga najveća svetinja, oskvrnut je na najpodliji i najbezočniji način. Dom koji predstavlja životnu toplinu, blagoslovljeni mir, to mjesto uspomena na niz dobrih, dragih i nikad zaboravljenih osoba doživio je napad tzv. kulturnog, demokratskog i civiliziranog svijeta.
Postavljamo si pitanje – Kako nakon ovoga krenuti u sutrašnji dan i što učiniti za punu afirmaciju ovog Božjeg naroda ?
Za Hrvatsku akademsku zajednicu
„Kralj Tomislav“
Član Predsjedništva
Vladimir Biondić
Akademik HAZUD