Više puta premijeri naše zemlje upozoreni su od strane Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa,  kako i na koji način hrvatsko pravosuđa uništava građane ove zemlje, odnosno na koji način su sudovi i pojedini suci gospodari života nad građanima, sve sa nadom da će se pred hrvatskim Saborom rješavati ona najvažnija pitanja, ona pitanja koja su najbitnija  za život građana. Uzalud,  jer, evo i ova Vlada RH uskoro će završiti svoju službu, a život građana samo je trenutno “uvijen u celofan” privremenom deblokadom žiro računa, nakon čega slijedi opet ovršna agonija.

Ovaj Podnesak predan je premijeru Andreju Plenkoviću, nakon prosvjeda Udruge Veronika Vere – za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, dana 13.06.2019. godine, znači prije točno godinu dana. Na njega nikada iz Vlade RH nije stigao nikakav odgovor, ali eto, dobro je znati, da u Vladi RH, pa i trenutni premijer Republike Hrvatske  jako dobro  znaju o tome što muči ljude koji žive u ovoj zemlji, nova obećanja potpuno su suvišna, imali su dovoljno vremena.  Podnesak prenosimo u cijelosti:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Premijer Andrej Plenković

Poštovani gospodine premijeru

Udruga Veronika Vere – za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa okuplja u članstvo, već niz godina, žrtve hrvatskog pravosuđa. I ima ih svakog dana sve više.

U Hrvatskoj je stanje u pravosuđu ne katastrofalno već potpuno trulo. Iz niza pravosudnih slučajeva u kojima je dokumentirano uočena nesposobnost sudskih službenika pa i sudaca, ukazuju na činjenicu da hrvatskim pravosuđem ili vlada mafija, ili su u pravosuđu zaposleni nestručni i nekompetentni suci koji su na to radno mjesto došli po rođačkim i nekim drugim vezama, ili je pravosuđe potpuno bez nadzora a što im omogućuje da rade što god požele, a sve to na štetu hrvatskog naroda koji u svim oblicima plaća štetu aljkavog postupanja.

Kao prvo, stranke u sudskim postupcima plaćaju iznimno visoke odvjetničke troškove i sudske pristojbe što doslovno onemogućuje pristup sudu i pravo na pravedno parničenje, naročito kad su stranke neuke,  koje se bez odvjetnika teško mogu izboriti za svoje pravo. Drugo je pitanje, hoće li se uspjeti izboriti za svoje pravo i sa odvjetnicima, obzirom da je i odvjetništvo kod nas podijeljeno na elitno i na prosječno. Elitne odvjetnike je gotovo nemoguće platiti, a prosječni mogu pasti u iskušenje da za neku simboličnu naknadu ili iz nekih drugih razloga budu skloni i suprotnoj strani.

Slijedeći problem je svakako neprimjena zakona od strane sudaca ili njihova nejednaka i raziličita primjena zavisno od predmeta do predmeta.  Sudi se selektivno, ne postoji ujednačena sudska praksa, a što predstavlja grubo kršenje ustavnih prava građana, jer i vi to dobro znate, Ustav RH zabranjuje diskriminaciju i jamči jednakost svih pred Zakonom.

Najveći problem ovog trenutka, osim pojedinih presuda koje su donešene „po babi i po stričevima“ je i problem blokiranih građana čiji računi su blokirani tzv. ovršnim ispravama; mjeničnim očitovanjem, bjanko zadužnicom, suglasnosti o zapljeni sredstava sa računa a koje su izdane vjerovnicima koji više ne postoje. Ta činjenica ne sprječava FINU da provodi zapljenu sredstava i prijenos istih na račun novih ovrhovoditelja koji su za male novce otkupili tražbinu. Tijek toga novca u Hrvatskoj NITKO NE KONTROLIRA, građani nemaju nikakvu mogućnost da dokažu da nisu dužni, niti postoji bilo kakva nada da će se doživotno riješiti toga utega oko vrata koji im ne da živjeti. O tome smo vas već puno puta upozoravali. B2 kapital, EOS Matrix, nelegalni kreditni uredi, austrijske zadruge – ovrhovoditelji su koji u više svojih poslovnih aktivnosti krše zakonske odredbe koje su na snazi u RH i to sve na štetu građana.  Činjenica je da takve isprave zastarijevaju nakon isteka roka od pet (privatne isprave) ili deset godina (solemnizirane), međutim, i nakon isteka toga roka, FINA ih opet prima na provedbu izravne naplate i provodi naplatu iako im više nemaju svojstvo ovršnosti. Tko će tome stati na kraj?

Osim toga, tijekom deset godina promjeni se niz okolnosti, dio duga se možda plati, možda je isplaćen i u cijelosti, naplaćivalo se od dužnika, sudužnika, jamaca, stoga su se možda  promijenile okolnosti koje su postojale u trenutku ovjere takve izjave, i sl….. ali posjednik takve isprave u svakom trenutku ima pravo neposredno u FINU dostaviti ovršnu ispravu i okoristiti se zapljenom računa i prijenosom novca sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja i to bez ikakvog nadzora, pa makar je za iste nastupila i zastara. Upravo ta mogućnost, koja predstavlja grubo kršenje zakona je u Hrvatskoj proizvela stotine tisuća ljudi koji grcaju u dugovima. S druge strane, vaša Vlada, ali i vaši prethodnici omogućili su oproste dugova velikim dužnicima, koji su se ponašali nemarno i kao pijani bogataši i nisu svoje obveze podmirivali, ni prema radnicima, ni prema Državi ni prema bankama, ali im je dug u milijunskim iznosima oprošten, i to uzaludno, jer su toliko nesposobni da se ni nakon provedbe predstečajne nagodbe većina njih nije uspjela oporaviti.  Za razliku od pravnih osoba kojima su dugovi oprošteni, ovršenik kojem je račun blokiran na temelju isprava koje su izgubile svojstvo ovršnosti, a koje je podnio na naplatu neovlaštenom vjerovnik, odnosno osoba koja nije aktivno legitimirana,  gotovo da uopće nema mogućnosti žalbe. Ovrha se provodi neposredno, ovrhovoditelj dostavi ovršnu ispravu u FINU i zapljena se provodi istog dana. Ovršenici za istu doznaju tek nakon nekog vremena, a deblokada računa ovisi isključivo o milosti sudova i to tek nakon nekoliko mjeseci, pa i godina  – koji pak niti sami ne znaju kako u kojoj situaciji postupati.

Sankcije za one koji su zlorabili mogućnosti koje pruža činjenica da FINA ne kontrolira isprave, nikakve su.

Iako Udruga Veronika Vere učestalo organizira prosvjed ispred sudova, trenutno stanje u pravosuđu, a isto tako i nezakonite ovrhe su zapravo politički problem, ne pravosudni.

Već niz godina provode se ovršni postupci i plijene novac i imovina stanovnika Republike Hrvatske bez ikakvog reda i pravila, i vrlo često bez mogućnosti ulaganja žalbe. Takva situacija uzročnik je niza drugih problema. Obitelji su doslovno bez novca, radnici koji mjesecima nisu primili plaću dospjeli su ne svojom krivnjom u status dužnika jer obveze nisu ni na koji način mogli podmiriti, a s druge strane blokadom žiro računa i cjelokupne imovine uskraćene su im mogućnosti bilo kakvog iznalaženja rješenja. Ovo stanje dovodi do smanjenja potrošnje, do lošijeg obrazovanja djece i studenata, do smanjenja nataliteta, do teških socijalnih slučajeva koji opet padaju na teret državi, i sl. Ljudi su postali depresivni, obolijevaju, beznadni su, bez stalnog radnog mjesta i bez primanja.

Što im preostaje gospodine premijeru?

Novac iz državnog proračuna slijeva se neumjereno i u visokim iznosima na račune brojnih političkih stranaka i strančica, na račune raznoraznih udruga i kćerke i pokćerke tih udruga, plaćaju se mediji koje su iste te privilegirane udruge pokrenuli, dok s druge strane tamo gdje je pomoć potrebna ista ne stiže, ili stiže prekasno.  Zakon o osobnom bankrotu nije donio rješenje za nezakonito blokirane građane, jer vaša Vlada čitavo vrijeme izbjegava učiniti ono što je nužno, a to je prekinuti taj kriminalni lanac i zabraniti nezakonite ovrhe koje se provode na temelju ugovora sklopljenih sa kreditnim uredima i nelegalnim vjerovnicima, čiji su djelatnici pravomoćno osuđeni za kaznena djela, ali su ugovori i bjanko zadužnice prodani trećima, i te treće osobe ovršuju građane, koji su već nekoliko puta prevareni.

Ovog trenutka za dužnike su najznačajnija  četiri problema;

1. Problem građana koji su ovršeni i blokirani od strane nelegalnih austrijskih zadruga, a koje su na području Hrvatske poslovale na sivo (ili na crno), bez prijavljivanja svojih poslovnih aktivnosti i bez potrebnih dozvola. Iste te nelegalne zadruge pokrenule su pravno nevaljalim javnobilježničkim ispravama ovršne postupke koji su osnov za blokade imovine i računa, te oduzimanja novčanih sredstava, imovine i provedbi deložacija. Hrvatska ako je demokratska zemlja ne može sebi dozvoliti umjesto gospodarskog rasta i proizvodnje, proizvoditi isključivo sirotinju i beskućnike. Ovo pitanje, nužno je ODMAH i bez zadrške rješavati.
2. Drugi problem je neriješeno pitanje ovršenih i osiromašenih od strane nelegalnih kreditnih ureda i od strane raznoraznih faktoring društava (tvrtke za otkup potraživanja). U posljednjih pet, a možda i više godina u Hrvatskoj su kao gljive niknula brojna trgovačka društva koja su ne znamo na koji način uspjela se registrirati kod trgovačkih sudova za kreditno poslovanje, faktoring, otkup potraživanja, iako za to nisu imali nikakvih uvjeta. Organiziranom pljačkom preko tih „kreditnih ureda“ na desetke tisuća ostalo je bez financijske i materijalne imovine, bez svojih domova. To je najsurovija pljačka koju je živ čovjek vidio, i vjerovatno nigdje provedena osim u Hrvatskoj. Naočigled legalnim poslom, sklapanjem ugovora o kreditu sa uredima koji su poslovali bez potrebnih dozvola, isplaćivan je minimalan iznos novca, a odmah u startu su kuće i stanovi vlasnički prenešeni na nepoznate osobe. Drugim riječima, proveli su pljačku pred očima cjelokupne javnosti. I ne samo da su prenijeli imovinu na sebe bez ikakvog osnova, već su i silom izbacivali ljude iz njihovih domova, prijekim sudom-upadima dok nikog nije bilo doma, preprodavali stanove i kuće višestruko vrijednije od visine duga, dok su istovremeno preko trećih pravnih osoba vršili zapljenu novčanih sredstava putem FINE. Dužnici na postupanje nisu imali pravo žalbe, točnije, osuđeni su bez suda i bez prava prigovora.
3. Treći vrlo značajan problem je imovina brisanih trgovačkih društava. 2013. godine jednim potezom izbrisano je preko 30.000 trgovačkih društava, i to bez ikakve provjere imaju li ta društva imovinu. Zakon je omogućio da se i nad imovinom brisanog društva provede likvidacija, međutim, sudovi masovno primjenjuju odredbe stečajnog zakona, imenuju stečajnog upravitelja nad likvidacijskom masom brisanog društva, i rasprodaju imovinu u becjenje, ili ne rade ništa. O tome posjedujemo brojne dokaze, kakve sve malverzacije se rade na trgovačkim sudovima na štetu poduzetnika koji su isključivo svojim radom u tim trgovačkim društvima stekli imovinu, koja im se bezočno, pokvareno i prljave otima. Takva otimačina je još gora od one 1945, jer osnivači i članovi brisanog društva, iako po zakonu imaju prava raspolagati imovinom, pred trgovačkim sudovima naše zemlje, nemaju nikakva prava, a godine prolaze.
4. Gotovo podjednak problem su i zemljišne knjige, koje namjeravate digitalizirati, a one su prepune krivotvorina, i nastale su na kriminalnim radnjama u ratno i poslijeratno doba. Gotovo da se neprekidno vraćamo na onu čuvenu Rojsovu uzrečicu „Tko je jamio, jamio“, jer ti koji su jamili su zaštićeni rariteti, dok oni koji su opljačkani nemaju apsolutno nikakvo pravo glasa. Nemoguće je da u jednoj demokratskoj i pravnoj državi je na snazi takav zakon koji propisuje da se pogrešna, nezakonita, krivotvorena sudska odluka NE MOŽE MIJENJATI, NITI UKIDATI….. I dok sudovi tvrde da ta činjenica dovodi do pravne sigurnosti, upravo je suprotno, nitko više ne vjeruje u pravni sustav, niti u ovakvo pravosuđe. Zato ljudi iz zemlje bježe, a zemlja ostaje prazna….. Zemlja bez ljudi nema svrhe…

Gospodine premijeru,

o ovim problemima gotovo je sve već javno rečeno, a i puno puta obrazloženo i potkrijepljeno argumentima vašim prethodnicima. Primili su nas mnogi, ali do danas nije ponuđeno adekvatno rješenje i zaštita ovršenika i žrtava pravosuđa. Tijekom dugogodišnje agonije ovršnog postupka ovršenicima se nekontrolirano obračunavaju redovne i zatezne kamate, penale, opomene i slično, ovršenici proživljavaju pakao, a ovršuje/otima im se cjelokupna imovina.

Dužnici (ali i mnogi koji nisu dužni ali su ipak ovršeni) nemaju ni  financijsku ni moralnu snagu izdržati sav taj pritisak. Ovakvo stanje dovodi do teških bolesti građana i do niza samoubojstava. Obitelji se raspadaju, kriza ostavlja teške tragove, a još veće posljedice ostavlja spoznaja – da su ljudi prepušteni sami sebi.

Istina, u rujnu 2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a potom i drugi zakoni koji bi trebali štititi ovršenike, međutim sudovi selektivno primjenjuju zakone, pa tako neki suci donose Rješenje o odgodi ovrhe, dok drugi određuju iseljenje u potpuno jednakoj pravnoj stvari.

U Ministarstvu pravosuđa raspravljali smo i o pitanju primjene zakona, tj. može li se i smije zakon primjenjivati retroaktivno, ako da na koji način, ako ne, koju onda pravnu zaštitu od nezakonitih ovrha dužnici uopće imaju?  Nas kao predstavnike žrtava hrvatskog pravosuđa isto zanima, kako je moguće primijenjivati retroaktivno recimo Stečajni zakon, ili Kazneni (zastara) odnosno Zakon o kaznenom postupku, dok se zakoni koji štite ovršenike odnosi samo na buduće vrijeme. U skoroj budućnosti više i nećete imati koga štititi, jer će ljudi ili pobjeći ili izumrijeti.

Do danas nema odgovora na pitanja koja muče dužnike/ovršenike. FINA ne ispituje zakonitost osnove za pljenidbu pa provodi ovrhe neovisno o tome je li isprava zakonita ili nije, i je li u zastari. Sudovi pak nejednako primjenjuju zakon. Nejasno je onda s kojom svrhom su zakoni uopće donešeni, kad ne daje adekvatnu zaštitu građanima, ovrhe se nadalje provode, računi su blokirani, a imovina im se  bezočno otima.

Osim toga, dobro vam je poznato  da ovrha pokrenuta od strane kreditora koji na području Hrvatske nisu legalno prijavili svoje poslovne aktivnosti ne može ni smatrati pravno valjanom, tim više što su akti na temelju kojih se provodi ovrha u nesuglasju sa brojnim zakonima koji su na snazi u RH.

Ovo su pitanja koja HITNO treba razriješiti i na iste dati odgovor, te od strane Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija dati interne upute FINI i sudovima – kako postupati u opisanim slučajevima. Situacija je žurna i treba ju rješavati bez odgode. Mi predlažemo da se problem riješi u obliku posebne  Uredbe kojom bi se svi nezakoniti ugovori i akti smatrali poništenim.

Uz ova naprijed navedena bitna pitanja, nesporna je činjenica da hrvatski sudovi grubo krše zakone, sudeći mrtvim osobama, i prodajući imovinu mrtvih osoba na dražbi, isto tako se vode dugogodišnji postupci u kojima jedna od stranaka ne postoji (pravna osoba brisana iz sudskog registra), a zakoni se primjenjuju selektivno, zavisno od toga tko je stranka u postupku, a što grubo narušava načelo jednakosti, nepristranosti, i nediskriminacije.  Osim toga, vlasništvo velikog broja građana uopće nije zaštićeno, već je zapravo meta raznoraznih predatora koji otimaju tuđu imovinu bez ikakvih sankcija.

Većina građana u ovoj zemlji nemaju apsolutno nikakvu zaštitu, izloženi su teroru, pljački, pa i iznudama i zlostavljanju, a da se nigdje i nikome ne mogu obratiti za zaštitu. To zato, jer po nekom mjerilu su „obični građani“ nevažni, i na njih sustav i državne institucije ne žele očito gubiti vrijeme.

Međutim, uz vrlo malo truda, naša zemlja može biti perspektivna i uspješna, bogata i plodonosna, a građani poduzetni i sretni, stvaralački raspoloženi, međutim sve dok su im računi blokirani, džepovi prazni a imovina meta lopova,  lihvara  i iznuđivača – građani nemaju i ne mogu imati poticaja ni snage za napredak.

U svezi svega navedenog, molimo da primite delegaciju iz Udruge Veronika Vere, kako bismo vam detaljno i jasno obrazložili sva naša saznanja koja smo prikupili direktno na terenu, u neposrednom kontaktu sa opljačkanim i osiromašenim građanima, te svakako imamo i kvalitetne prijedloge za rješavanje ove teške situacije, a koje se ne popravlja evo već nekoliko godina.

Zahvaljujemo se,

Udruga Veronika Vere Zagreb, 13.06.2019.