Uvozimo krumpir iz sedam drzava i to iz: Belgije, Nizozemske, Njemačke, Mađarske, Srbije, Kosova, Albanije. Donedavno su Međimurci proizvodili krumpira za tri Hrvatske. Treba li hrvatski zemljoradnik, kojih je sva manje jer se uvrštavaju u Zagrebu i Splitu u redove humanitarnih kuhinja, čekati da mu nesposobni ministar Jakovina ili premijer kažu: Sadi krumpir, grah, česnjak, krastavce, salatu… To nije moja generacija čekala ni od Maćeka ni od Šubašića, nego je proizvodila svega u viškovima. Mi smo, uz redovitu ishranu, hranili (dohranjivali) goveda, ovce i svinje – krumpirom, rajčicama i salatom, a danas turisti na Jadranu jedu talijansku salatu, belgijsko odmrznuto meso, a “dalmatinski pršut” se radi iz uvoznog mesa.
Ne valjamo niti MI – “raja”, a očekujemo od Pusićke i Teršeličke da budu bolje. Hrvatska uvozi 63% lana, a trebali bismo ga izvoziti 300%. Nećemo valjda očekivati od Ive Josipovića, da nam sije lan i muze krave, kojih je sve manje. Josipovića “raja” zove ODMRZNUTA LIGNJA, a daje mu pohvalne bodove na svim ispitivanjima. Sada ga ogovaraju radi ljubavnice, a jadna je svaka ljubavnica, koja od njega nešto očekuje.
NE NEŠTO, nego SVE JE TRULO U ZEMLJI HRVATSKOJ!
Ja sam na primjer u SLUNJU, prije nego su me istjerali iz Slunja radio sve, čak i sadio uspješno lubenice, pa me je ovo pokoljenje Slunjana proglasilo nenormalnim, a Županija Karlovačka je tražila od mene predočenje fakultetske diplome, jer po svjetonazoru današnjice, obrazovani ljudi NE TREBAJU RADITI. Ne valjamo mi u ni jednoj narodnoj strukturi. Jesmo li čuli ikada od naših svećenika u propovijedi… “Obrađujte zemlju, prerađujte voće, meliorirajte rijeke i potoke, održavajte poljske puteve… Svi smo mi zakazali, a nas starce, koji želimo jos nešto raditi, proglašava se luđacima. Mladi međusobno razgovaraju mobitelom na tri metra udaljenosti… Dogovaraju se o drogama… ili kako će izmlatiti učiteljicu, jer im daje loše ocjene… Ima ta mobitelska balavčadija podršku od roditelja…
Stari Grk se zamislio nad izrekom: UPOZNAJ SEBE!
Mi niti ne pišemo takve izreke. Mi se divimo slikamaosmijeha Vesne Pusić i Zorana Milanovića. Zoran je sav u dugu, uključujući i “kućnu menažeriju!” Nedavo jednoj inteligentnoj novinarki nije Zoran dao do riječi, jer bi pobrkao napamet naučene komunističke fraze… Svuda licemjerje