Datum objave: 31. siječanj 2014./Piše: Nada Landeka
Prvo je Kukuriku koalicija predstavila Plan 21. Potom su održani i Dani velikih planova na kojima su građanima ispričane bajke. Iza toga je donešen Plan za novi rebalans proračuna koji je proizveo još stotinjak tisuća nezaposlenih i socijale. Nakon toga stigao je i plan za spas proračuna! Ne znamo samo je li za taj plan potreban i pojas za spašavanje, ili maska za kisik? Takva će sigurno ubrzo trebati hrvatskom narodu s obzirom na novi plan u Vladi 21, tj. u Gladi 21, pardon!
Još nismo doduše shvatili što točno taj 21 predstavlja; 21 promašaj, 21 pokušaj, 21 dan, 21¸% pada ili 21 novi porez, itd….. možete i sami nastaviti niz.
30. siječnja 2014 godine osvanula je u medijima velikim slovima objavljena vijest o uhićenju dr. Babića koji je često brkao račune Vladi i ministru zdravlja, uznemiravao ih štrajkovima liječnika i izazivao im nesanicu. Isti dan je malim slovima i tihim glasićem najavljeno i uzimanje sredstava koja su građani izdvajali u drugi stup, ušteđena navodno za dostojanstvenu starost hrvatskih građana. Ministar financija uočio je da ta sredstva vjerovatno građanima neće trebati jer će rijetko tko doživjeti starost, s obzirom na stanje u zdravstvu, kao i na socijalni status. Zato je bolje odmah uzeti lovu i popuniti rupe u proračunu. Naime, u onim DANIMA VELIKIH PLANOVA, bilo je puno velikih najava i obećanja, uz porast od 8% povećanja BDP, a na kraju nemamo ni za rupe. E, zato će u te rupe utrpati još tri nova poreza, tj. porez na nekretnine, porez na dobit državnih tvrtki i porez na štednju.
Ne znam gdje je ministar financija usavršio financijsko poslovanje, ali s obzirom da radi u državnom sektoru ne čudi me da proračun popravlja isključivo krpanjem rupa poput malo stručnijeg vodoinstalatera a ne kao financijaš. Zaboravio je pri tom na proizvodnju, gospodarstvo, zapošljavanje. Recimo da je napravio koji plan za poticanje tih područja i proračun bi se punio. Jedina smo zemlja koja ima usvojenu Strategiju razvoja socijalne zaštite, ali nema Strategiju za razvoj gospodarstva ili Strategiju zapošljavanja građana.
Ovako, ajmo realno pogledati, tko će lud držati štednju u bankama, odati da ima novac, i na to plaćati porez? Novac u čarape! To je i tako i u doba komunizma bio najbolji način štednje. Neki su svoje teško ušteđene novce zakopavali u zemlju, što dalje od očiju ovih grabežljivaca. Bez štednje u bankama one će bez kapitala brzo kolabirati. To će izazvati nova zaduženja državi, koja će biti obvezna namiriti nastalu štetu štedišama, na račun svih Hrvata, naravno.
Bez proizvodnje i bez potrošnje teško da će se proračun pomaknuti puno nabolje. Što će slijedeće oduzimati još ne znamo, ali možemo naslutiti.
Stvar je toliko jednostavna gledano očima operativca i onog tko zna s lovom;
1. Ministar treba uvesti više poreznih stopa na dobit svim poduzetnicima, a ne samo javnim poduzećima i to u stopama od 10-50% zavisno od visine dobiti. Tada bi tvrtke koje imaju milijunske dobiti izdvojili značajan iznos u proračun
2. Sve predstečajne nagodbe uglavnom su odobrene tvrtkama koje su sudjelovale u otimanju državne imovine i kapitala u pretvorbi i privatizaciji. Duguju i značajan iznos Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj i Ministarstvu financija. Njima treba oduzeti a ne pokloniti. Predstečajnom nagodbom uvedena je protuustavna obveza poklanjanja onom tko ima, a oduzimanja onom tko nema. Tereti takvih poklona padaju na sve nas, i na našu djecu, unučad a i praunučad. Ministar njima treba u toj predstečajnoj nagodbi oduzeti bar 50% nezakonito stečene imovine i konačno cjelokupni dug Republike Hrvatske sanirati. To bi bio potez. 50% bismo im recimo velikodušno oprostili!
3. Građanima RH treba omogućiti također predstečajnu nagodbu (bez skrivenih manipulacija kao kod pravnih osoba). Omogućiti da im se obveze nagodbom prepolove. Nakon sklopljene nagodbe građani bi sigurno isplatili iznos iz nagodbe i riješili blokadu računa, obustavile bi se ovrhe, riješila likvidnost.
Ovakovim načinom popunio bi se proračun, osigurao novac kako za plaćanje kredita, tako i za gospodarstvene programe, poljoprivredne i druge, bonitet države bi se popravio, građani rasteretili zaduženja, a država postigla likvidnost.
No tko će takav plan i program donijeti? Ministar financija?
Od silnog velikodušnog poklanjanja jednima i sebičnog uzimanja drugima i građane je zaboljela glava, a kamo li ne bi njega!
Pažljivim izračunom svih nameta koje je donijela Vlad (čitaj Glad) i ministar financija tjeraju nas da žalimo za srednjim vijekom. Nikada nameti nisu bili tako visoki, kao što su visoki ovi koji opterećuju hrvatskog čovjeka, čak niti pod Turcima, Mađarima, Mlečanima.
A što nam vrijedi i život koji nam je kao slobodan i u njemu uživamo demokraciju, ako moramo po doručak u kontejner za smeće?
Autor: Landeka Nada