Kamo sreće da sam naslov mogao završiti s mišem, no to je još uvijek utopija. Dok dragi ljudi shvate da izražavanje stava i mišljenja nije neprijateljska djelatnost i rasizam, politička kasta živi i dalje na pijedestalu kojeg im priušti „stoka sitnog zuba“.

Najveće tijelo našeg sustava pravne zaštite Ustavni sud Republike Hrvatske legalizirao je u lijepoj našoj, za koju eto svi čine sve i odriču se samog sebe, osmi padež našeg jezika, KORUPTIV.

U osnovnoj školi hrvatski jezik predavao mi je učitelj Roko Dobra, u srednjoj  nastavnici Miljenko Marinović i Joško Škarica, ali od njih to nisam čuo ni učio premda sam bio dobar, posebice iz književnosti i čitao dosta ruske realiste. Za vrijeme fakulteta, zahvaljujući prof. dr. Svetozaru Mirkoviću, zaludila me filozofija antičke Grčke, a ovi barbari koji mi dom razoriše,  spališe i tridesetak vrijednih dijela koje mi je ovaj uvaženi sociolog, pokoj mu duši, poklonio kao dragom prijatelju, bez obzira što mi je prilikom izlaska na ispit iz sociologije bacio indeks doslovno u glavu.

Ni tamo, ali ni kod Hegela, možda i najvećeg filozofa uopće, ne pronađoh padež koji odgovara na pitanje KOMU i KOLIKO.

Za to se eto pobrinuo Ustavni sud u kojem sjedi i moj nekadašnji profesor koji je zasjedao na sjednici održanoj 10. prosinca 2014. godine, zapišite datum zlatnim slovima, donio odluku kojom utvrđuje u točci 25. alineji trećoj sljedeće:

“Na dan 21, rujna 2014. godine, punoljetnih osoba s biračkim pravom u Republici Hrvatskoj, koje su upisane u registar birača je ukupno, 4.042.522“.

U njoj (Odluka Broj: U-VIIR-7346/2014) na punih osamnaest stranica navode se „atributi žene u bikiniju“ koja pokazuje puno i svašta, ali ne i ono bitno, svoju vrsnu razliku. Razum je očekivao jednakopravnost, no ovo je samo potvrda političke demagogije i dokaz ideološke primjene pravne norme, sljemena kuće pravnog sustava.

Ne tako davno, isto državno tijelo, na sjednici održanoj 14. siječnja 2014. godine (Odluka Broj: SuP-O-1/2014) tvrdi da je broj birača u Republici Hrvatskoj 3.791.000(!????????)

Dragi ljudi, recite mi vi iskreno ili zlobno, svejedno, gdje je tu opće djelovanje pravne odluke, u ovom slučaju odluke najvišeg tijela pravne zaštite, Ustavnog suda Republike Hrvatske!?

Takozvana „blagajna“ matice rođenih i umrlih nadležnog tijela tj. Ministarstva uprave pokazuje sasvim nešto drugo, odnosno da je stopa mortaliteta u ovoj godini do sada, 23.217 osoba jača od stope nataliteta.

Ne znam, kolika je razlika bila u pravno relevantno vrijeme, na dan 21, rujna 2014. godine, no to je javna stvar i računalni sustav iz dana u dan točno pokazuje stvarno stanje. Naravno, umiru i nepunoljetne osobe, ali broj birača nikako ne može biti veći, pa ni da računamo kalendarsku godinu kao za pseću godinu.

Potpisnici, njih 380.649, u povodu zahtjeva Organizacijskog odbora Građanske inicijative „U ime obitelji“ za raspisivanje referenduma o prijedlogu izmjene članka 73. Ustava RH-e, pravno Ustavni sud njihove države, proglasio je volovima, a u najblažoj varijanti maloumnicima. Tko je vol u brazdi i kakav je desni točak, manje je bitno, njiva ostane u ledini.

Premda sam imao naum nešto o ovome napisati ranije odustao sam u korist zdravog razmišljanja naroda pred predsjedničke izbore, da ne kvarim duhovnu obnovu i promidžbu pred Predsjedničke izbore, očekujući sasvim drugačiji eho na javno izrugivanje i licemjerje vlasti i njihovih nositelja.

Na žalost malog broja razumnih, ništa novog se nije desilo, dva oka u glavi kontrolirani centrima za zaglupljivanje ostadoše i dalje Jupiter.

Hrvatski narod koji tvrdi da počiva na socijalnom nauku Katoličke crkve, izglasao je već u prvom krugu legalizaciju lišenja života (sjetite se pravne maksime u svezi začetka, nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur-začetak se smatra rođenim kada se radi o njegovim pravima),  proizvodnju opijata kao temelj poljoprivredne proizvodnje, očuvanje pretvorbe i privatizacije, pedofiliju, zaštitu i kult smrti, dužničko ropstvo, diktaturu vojvoda i partijskih (stranačkih) čelnika, jednoumlje i bezumlje, rasprodaju dobara u općoj upotrebi, kocku kao ekonomiju dvadesetprvog stoljeća (imamo više kladionica nego pšenice), prostituciju kao obrazovanje, znanost i umjetnost (sredstva i pomagala možete kupiti on line preko same Vlade RH-e), obrambeni domovinski rat kao igru na kukalo ili pim, čipiranje, zabranu lustracije i štošta drugog što našu državu vodi u bezdan dugova i kolektivne depresije dok zgubidani najviših tijela državne vlasti žive u oblacima koji se ponekad spuste na zemlju među narod, no i tada koračaju kao hodajuća sramota, posebice kada pohode uz svjetla reflektora svete mise. Nema veze što žive kao pogani. Obećavani bombastični programi bolje bi zamijenila bomba, manje bi patili.

Slikoglas preko kojeg smo vidjeli sučeljavanja koja su više sličila na ručni rad dječjeg vrtića, razvidno već sada okoštava kult voljenog predsjednika nad bunarom,  protestnim plakatima  ili pak javnom kritikom. Da se razumijemo, onih 52% mudraca i pametnjakovića koji nisu izašli na izbore upravo su glavna snaga naše bezlične vlasti kojoj je smrt jedina „predstečajna nagodba“. Kod njih se ne radi se o grijehu propusta već o  predumišljaju (unaprijed planiranoj namjeri) budući da se ne nalaze u duševnim bolnicama nego među nama. Njihova percepcija i poimanje pojma odgovornosti je naopačke postavljena, ne bira se nekoga već se preuzima odgovornost za vlastiti postupak. Jedan ministar kao ekvivalent za sve i u svezi oslobodilačkog domovinskog rata, to je naša snaga i državna politika, što je Krašograd  (Zagreb) za Šešeljgrad (Hrvatska), prošlo svršeno vrijeme, da baš tako.

Čak i  kod osiguranja minimuma socijalne ravnoteže taj institut vlasti bio bi bliže pojmu ugleda i razonode.

Hrvatska prvotno mora biti pravna država, naglašavanje sekularnosti prašina je u oči, a temeljno ljudsko pravo mora biti pravo na slobodu savjesti. Bez nje nema niti može biti slobode ni demokracije. Ona kao takva ne podrazumijeva diktaturu ikakve ideologije, bila ona obezvrjeđivana pozivom na „naučni pogled na svijet“ ili pak na „crkvene dogme“ ona mora biti sadržana u jednakosti svih građana pred istim zakonima koji im to garantiraju.

Šteta što narod nije prepoznao iskrenost, dobronamjernost i poštenje kod prof. Milana Kujundžića, kojeg nisu pokrali već ga nisu prepoznali u prvom redu zahvaljujući najviše oštećenom mozgu njegova tkz. Izbornog stožera i njegovoj emocionalnosti. Vjerujte mi i ovdje je to on stoički podnio, a to će pokazati i vrijeme neposredne budućnosti. Također i taj sociološki prkos i bunt nije iznjedrio adekvatnog predsjedničkog kandidata premda ima više od 70% obespravljenih i neporecivih siromaha kao žrtava ideološke diktature.

Ta elita gospodskih kastora, o koju se ovi biciklisti žele ogrebati ili barem olinjati, u kontinuitetu i dalje drži hrvatski narod u pokornosti i prisiljava mladež, pa i onu predškolske dobi, i njihove učitelje koji rade na početku njihova područja znanosti, obrazovanja i prosvjete siluje nametnutim izmišljotinama stvorenima u interesu dinastija i ideologija (uzmite samo primjer u svezi spolnog i seksualnog odgoja). Mora se priznati da im je i Crkva pokorno robovala i u tom smislu treba shvaćati rezime urednika Glasa Koncila, Ivana Miklenića, povodom rezultata minulog glasovanja za Predsjednika RH-e.

Onemogućava se javnost u ozbiljnim postignućima na području povijesnih znanosti temeljem neporecivih izvora točnih podataka o našoj, hrvatskoj prošlosti, našem identitetu i o našoj stvarnosti u kojoj dominiraju Udbaši (ovako kolokvijalno nazivam sve snage radi zaglupljivanja i zastrašivanja naroda) pa i sada u vrijeme procesa tom sustavu za sustavno ideološko lišenje slobode i čisti terorizam, u Njemačkoj, zemlje u okviru EU-e kojoj pripadamo i zemlje koja je obvezala našu domovinu na potrebu temeljne lustracije.

Kakvi smo mi to odgovorni ljudi i promatrači, elektori demokracije, kada ne pratimo ponašanje vlastodržaca kojima su Mustać i Perković bili savjetnici, a isto tako i radnicima i seljacima u „sredstvima za obaveštenje“. Čiju pretplatu državnog slikoglasa plaćamo!?

Mora se točno znati tko sve mora podleći Lustraciji i shvatiti da je došlo vrijeme kada se svih pozicija u Hrvatskoj, na kojima se donose odluke i daju zapovijedi, moraju biti u prvom redu uklonjeni pitomci Kumrovečke škole, stupovi propalih režima Bakarićeve i Tuđmanove „republjike“ kako su je oni zvali i menadžeri prirodnih resursa. Najbolji dokaz za to jesu očitovanja, svjedoka pokajnika, Josipa Manolića, koji je smogao snage da to prizna, a oni koji se sjećaju začetka stvaranja Republike Hrvatske, sjećaju se i njegovih riječi da je hrvatsku državu stvorila hrvatska Udba.

Ne sumnjajte, civilizirani dio Europske Unije će sve otvorenije zahtijevati primjenu obveze o Lustraciji i primjenu Rezolucije 1481. koju smo prihvatili Pristupnim ugovorom s EU-om, a koju je supotpisao i profesor Ivo Josipović kao jedan od kandidata i Perkovićev poslušnik za budućeg Predsjednika Republike Hrvatske.

Druga mogućnost je izbor naše Catherine Deneuve, koja će i ostati samo glumica. Njena briga za socijalnu ravnotežu ravna je brizi za lanjski snijeg. Crijevima koji krule i želucima koji se stišću nije potrebit Ured zviždača. Koji propuh već pred vratima.

Dragi moj narode, imali ste priliku započeti prošle nedjelje proces dokidanja stranačke i/ili partijske tiranije i isključivost, niste to htjeli pa ubuduće ne krivite za to Bušmane ni Pigmejce, dobili ste vlast kakvu ste i zaslužili i tako će kao što to kazaše Hegel biti uvijek. Ne očajavajte, ako ste se prenuli zbog ovoga, ekonomski odnosi izvor su svih drugih društvenih odnosa, bankrot Hrvatske je neizbježan, a time su građanski nemiri izvjesni.

Kao seljak i čovjek koji misli onako kako živi, kažem jer u to vjerujem da je Ustaška zmija pahuljica za tekovine Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije i da ću ma kako to bilo, ostati svoj i u svom kantunu, preporučujući vam da dvaput mjerite, a jednom pilate. Tako mi Bog pomogao!

Ante Baraba Miš