Srećko Sladoljev jedan je od najpoznatijih “zviždača” u RH i jedan od najvećih boraca za opstanak Imunološkog zavoda. Ima titulu dr dipl. ing. biologije, radi u Imunološkom zavodu u Zagrebu. Rođen je u Zagrebu 23. lipnja 1954. godine.
S obitelji 1957. g. seli u Split gdje završava osnovnu školu.
– 1973. g. s odličnim uspjehom maturira na matematičkom odjeljenju gimnazije „Ćiro Gamulin“ u Splitu
– 1973.- 1978. g. studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) smjer eksperimentalne biologije i kao najbolji student generacije diplomira s prosječnom ocjenom 4,6. Diplomski rad izrađuje na Središnjem institutu za tumore u Zagrebu.
– Na poziv akademika Prof. dr. Andrije Kaštelana, transplantacijskog imunologa i osnivača Zavoda za tipizaciju tkiva na KBC Rebro, postaje asistentom tek osnovanog Kolegija imunologije pri Katedri za animalnu fiziologiju PMF-a.
– 1979-1980 izrađuje i prijavljuje magistarski rad iz područja imunoterapije eksperimentalnog tumora, ali odustaje od obrane smatajući rad stereotipom.
– 1980-1982 kao stipendist Euroatoma boravi na Institutu za hematologiju u Muenhenu gdje kao član tima postavlja hibridomsku tehnologiju kojom se u laboratorijskim uvjetima, izvan živog organizma mogu proizvesti specifična ili tzv. monoklonska protutijela. Svega nekoliko timova u svijetu u to vrijeme ovladava ovom složenom tehnologijom. Monokonska protutijela su tzv. inteligentna komponenta budućih „pametnih“ lijekova . Doktorira na potiskivanju imunološke reakcije presađene nesrodne koštane protiv njenog primatelja pomoću originalno proizvedenih monoklonskih protutijela. Metoda se danas koristi u transplantaciji koštane srži u ljudi.
– 1982. g. JNA ga proglašava vojnim bjeguncem zbog kašnjenja na odsluženje vojnog roka. Po povratku u zemlju završava u vojnom zatvoru Lora. Amnestiran je odlukom Predsjedništva Jugoslavije.
– Od 1983. je zaposlenik Imunološkog zavoda gdje s timom uvodi hibridomsku tehnologiju i proizvodi preko stotinu genetski stabiliziranih hibridoma za komercijalne svrhe, ali Imunološki zavod nema hrabrosti za tehnološki iskorak u 21. stoljeće. Početkom devedesetih, kada je hibridomska tehnologija osvojila svijet i potisnula konvencionalne tehnike proizvodnje antiseruma u životinjama, već je bilo prekasno. Imunološkom zavodu ostale su samo pohvale suradnih laboratorija (Republički zavod za transfuziju krvi, Rebro) za kvalitetne reagense koje je davno trebalo komercijalizirati.
– 1992 – 1994 sudjeluje u Domovinskom ratu najprije u prvom ešalonu saniteta, a zatim na prijedlog Zapovjedništva ratne brigade postaje izvjestitelj PD-a i savjetnik za borbeni moral. Dobiva sklopni čin satnika-bojnika hrvatske vojske.
– 1998 g. Uprava Imunološkog zavoda povjerava mu potpuno uništenu i napuštenu proizvodnju prirodnog interferona koju uspostavlja u kratko vrijeme i predlaže niz kliničkih ispitivanja zbog revizije načina primjene ove moćne signalne molekule u zdravstvene svrhe.
– Zbog beskompromisnog suprostavljanja korupciji, sve Uprave Imunološkog zavoda onemogućavaju i sustavno uništavaju njegov profesionalni rad, nesuđene „leader products“ tvrtke. Dobiva čak sedam upozorenja iz radnog odnosa, ali otkaze i kaznene prijave zbog štetnih radnji dobivaju Uprave.
– 2010. g dobiva nagrade triju nevladinih udruga zbog iskazane građanske hrabrosti u razotkrivanju pandemijskog cjepiva i poziva pučanstvu da se ne cijepi; Udruge za prava pacijenata, Fonda Hipokrat i GONG-a kao prvi pojedinac kome je to uspjelo.
– 2010. g. postaje članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) sa sjedištem u Baselu.
– 2012. g . postaje članom novoosnovane Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru čiji je kum.
– 2013. g. – aktivno sudjeluje u sprečavanju otvaranja stečaja nad Imunološkim zavodom, i o razjašnjenju katastrofalne situacije u hrvatskom zdravstvu a bez pripravaka koje je pripremao Imunološki zavod