PRAVOSUDNE INSTITUCIJE U HRVATSKOJ IZNAD SU ZAKONA I USTAVA RH
„Što se tiče sudskih rješidaba, istina je, da one nemaju snage zakona (§. 12.o.g.z.) pa po tom ne bi ni spadale u izdanje zakonika, već u posebnu zbirku; istina je dalje, da navađanje kratkog sadržaja i izvatka pojedine rješidbe može imati za posljedicu, da se rješavanje konkretnog slučaja uzme s lake strane, pozivajući se jednostavno na nađenu rješidbu. No kako je u drugu ruku jasna i bez svake sumnje korist, što je pruža poznavanje sudskih rješidaba, pridržalo ih je i ovo izdanje.“ (Zagreb, 2o. veljače 1899. Dr. F. J. Spevec- Građanski zakonik u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji).
Proučavajući neujednačenost sudske prakse, različitost sudskih odluka i diskriminaciju pojedinih stranaka tijekom istražnih i sudskih postupaka, o čemu je Udruga Veronika Vere, sakupila poprilično opsežnu dokumentaciju, dokazujući u brojnim sudskim predmetima kršenje Ustavom zajamčenih prava, kao i kršenje ljudskih prava zajamčenih Zakonom RH i međunarodnim Konvencijama, istraživali smo pravo i pravdu iz naše bliže povijesti, iz razloga, jer nas je zanimalo, kako su to rješavali oni, koji su, sudeći prema danas dostupnoj tehnologiji i pristupu informacija, zacijelo bili neupućeniji od nas.
Uvodnik ovog teksta to zorno objašnjava: Sudska rješenja nemaju snagu zakona, dakle, Zakon i Ustav su ti koji bi trebali biti mjerodavni pri provođenju istražnih postupaka i donošenju sudskih odluka. Sam Zakon o sudovima jasno i precizno određuje: Suci sude po Zakonu i Ustavu! Međutim, posjedovanje drugačijih odluka koje se ne temelje na zakonu, sasvim jasno ukazuju da policijski inspektori, općinski i županijski državni odvjetnici te suci, ne donose uvijek odluke u skladu sa Zakonom, ili točnije rečeno, iz njih se precizno i jasno mogu utvrditi povrede ljudskih prava, i nezakonitost u postupanju. U slučajevima gdje postoje i različite sudske odluke protiv različitih stranka, po istom sucu i po istoj stvari, nedvojbeno ukazuju i na diskriminaciju pojedinih osoba pred državnim institucijama. A takvo postupanje bi trebalo biti kažnjivo.
Kako i kome dokazati povredu i zlouprabu prava državnih službenika u istražnim i sudskim postupcima? O pokretanju kaznenih postupaka radi povrede ljudskih prava od strane policijskih tijela, odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova i Unutarnja kontrola MUP-a, o povredama zakona i ljudskih prava u poreznim postupcima koje su počinili djelatnici Ministarstva financija odlučuje Ministarstvo financija i Upravni sud, o povredama ljudskih prava od strane općinskih državnih odvjetnika odlučuje Državno odvjetništvo, a o odgovornosti sudaca pri povredi ljudskih prava u sudskim postupcima, odlučuju Vrhovni sud i Državno sudbeno vijeće, koje je pak sastavljeno od sudaca. Za povredu ljudskih prava i neprocesuiranje kaznenih djela od strane Županijskog državnog odvjetništva, odnosno za istražne radnje i rješavanje kaznenih prijava protiv glavnog državnog odvjetnika – nadležan je sam glavni državni odvjetnik.
Ministarstvo pravosuđa, kako smo to već utvrdili nizom prepiski sa službenicima Ministarstva, nema utjecaja na njihove odluke, ili kako bi oni to lijepo napisali; NISU NADLEŽNI!
Po svemu znači, da svaka od tih institucija sama odlučuje o počinjenim povredama svojih djelatnika. Kao majka koja treba kazniti svoje dijete. Svi znamo da malo koja majka želi upotrijebiti najoštrije mjere pri kažnjavaju svojeg djeteta, pa tako nije niti za očekivati da bi državna tijela bila jako stroga prema onima koji ne poštuju Zakon. Ako tome priključimo i osigurani sudački imunitet i nedodirljivost, tada svatko onaj tko insistira na svojim pravima, osuđen je na Sizifov posao.
Koje su posljedice povrede ljudskih prava u istražnim i sudskim postupcima?
Osim bolnica koje se pune žrtvama pravosuđa i ojađenim braniteljima, i groblja se sve više pune grobovima samoubojica. Ljudi više nemaju snage, nemaju ni volje, pa umjesto da se bore za sebe, pa i za druge, dižu ruku na sebe i oduzimaju si život. Situacija je postala više nego kritična.
Po čemu smo zaključili sve gore napisano?
U Zaprešiću, pred Općinskim sudom vodi se postupak radi diobe suvlasničke zajednice, u kojoj je prije dvadeset i nešto godina pravomoćnim sudskim rješenjem riješeno o vlasništvu stranke koja traži razvrgnuće. Unatoč tome sudac provodi dokazni postupak, građevinska i financijska vještačenja, utvrđujući nešto što je već davno presuđeno. Pravomoćna odluka obvezujuća je za sve, pa dakle i za suca koji u predmetu ureduje, međutim, unatoč toj činjenici, sudac ustraje na odugovlačenju postupka i trošenju novca poreznih obveznika, odnosno građana Republike Hrvatske.
Pred Općinskim sudom u Zadru, vodi se postupak o povratu nekretnine u vlasništvo koju su bespravno zaposjele Hrvatske šume i Hrvatske autoceste. Za nekretninu, tužitelj ima pravomoćno rješenje Općinskog suda u Rijeci, kojim se potvrdjuje da je predmetnu nekretninu nasljedio od svojih predaka. Zahtjev za uknjižbu vlasništva, tj. za donošenje Rješenja o vlasništvu kojim bi tužitelj zaštitio svoju imovinu, Sud odbija s obrazloženjem da je o vlasništvu već riješeno pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju. Istodobno, sudac koji odlučuje o povratu imovine koju su bespravno zaposjeli djelatnici državne firme, donosi odluku da je u postupku mjerodavan iskaz svjedoka, a ne pravomoćno sudsko rješenje koje dokazuje tko je vlasnik nekretnine!?
Pred Općinskim sudom u Dugom Selu vodi se ovršni postupak na nekretnini koju je kupac stekao valjanim pravnim poslom. Ovrha se provodi za tuđi dug. Istodobno sa uknjižbom vlasništva, nezakonitim i nepravomoćnim sudskim rješenjem upisano je založno pravo u korist stranke koja nije vjerovnik, a vlasnik nekretnine nije dužnik. Na temelju tog nepravomoćno upisanog založnog prava pokrenuta je ovrha protiv nedužnika. Osoba koja je od iz državnog proračuna dobila novac prije davnih 22 godine, nije bila vlasnik zemljišta, nije bila vlasnik tvrtke koja je dobila kredit, nije bila ni direktor, a Fond je bez ikakve zadrške isplatio sredstva. U ugovorima je sasvim druga zemljišno knjižna čestica u odnosu na onu na kojoj se ovrha provodi, vode se paralelno dva z.k. uloška u dvije različite katastarske općine, isknjižuju se i uknjižuju čestice kako se dosjete a sve to uz blagoslov aktualnog predsjednika suda.
Pred Općinskim sudom u Čakovcu, sudi se invalidnoj osobi s posebnim potrebama. Optužnica je dignuta na temelju iskaza svjedoka i drugih sudionika koji su svu odgovornost prebacili na osobu s dijagnosticiranom bolesti, koja je neprekidno pod psihofarmacima i to više vrsta koji su doslovno umrtvili njegovu psihu i koja nije u stanju niti shvatiti o čemu se radi. Tragedija ne bi bila tako strašna i s teškim posljedicama kad se ne bi radilo o mladoj osobi, koja je izmaltretirana neprofesionalnim ponašanjima i diskriminacionim postupanjem suca, sudskog vještaka, i drugih državnih službenika i koja je nakon toga pokušala i suicid. Posljedice koje će se godinama morati sanirati.
Pred Općinskim sudom u Sv. Ivanu Zelini vodi se postupak na temelju fotokopije falscificirane fakture, s potpisom neovlaštene osobe, godinu nakon što je MUP-u prijavljena zlouporaba pečata, po MUP-u i oštećenom poznatoj osobi, a koja je prispjela u MUP, putem fax-a Vlade RH. Postupak se vodi na temelju nevjerodostojne knjigovodstvene isprave, a sam Zakon o računovodstvu propisuje, da fotokopija računa ne može biti osnov za odbitak ili obračun poreza, odnosno na istoj, da bi bila vjerodostojna, mora biti naznačeno gdje je deponiran original fakture, a ista mora biti potpisana od ovlaštene osobe. No sve ove nezakonitosti ne sprječavaju općinskog državnog odvjetnika sa istog područja, kao i raspravnog suca da već skoro deset godina vode dokazni postupak.
Pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi se već godinama postupak radi ovrhe nad vlasnicima stana koji su uz pozitivno mišljenje državnog pravobranitelja kupili taj stan, isplatili ga, i to još prije dvadeset godina. Tužitelj tvrdi da je „posjedovao ključeve“ te da je vlasnik stana u istom bespravno, iako vlasnik posjeduje svu vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje da nikakve smetnje nije bilo za stjecanje istog. Tužitelj se u parnici poziva na okolnost da je njegova punica uplatila također kupovninu za isti stan, a okolnost da je „punica bila mrtva u trenutku uplate, a i u trenutku povrata novca na račun s kojeg je uplaćeno“ nije omela suca da donese odluku u korist tužitelja.
Pred Općinskim sudom u Vrbovcu vodi se postupak radi poništenja zemljišno knjižnog upisa. Tužitelj koji je pokrenuo parnicu nikada nije upisao, zabilježio niti predbilježio svoje pravo u zemljišnim knjigama, a zemljišno knjižno pravo propisuje da brisovne tužbe može pokrenuti samo aktivno legitimirani tužitelj, tj. onaj čija su prava neposredno povrijeđena. Onaj tko nije nikada bio upisan u zemljišne knjige ne može niti tvrditi da su njegova prava povrijeđena upisom. Presedan u ovom postupku je što se isti vode na temelju ugovora koji su potpisani samo od jedne strane, pa ne predstavljaju pravu volju stranaka, a tužitelj ničim nije dokazao da bi isplatio predmetnu nekretninu.
Pred Općinskim sudom u Poreču, vodi se ovršni postupak nad osobom koja uopće nije stranka u postupku, niti sam ovršni postupak s njim ima ikakve veze. Već godinu dana ovršeniku ustežu primanja s osnove ovrhe na novčanim sredstvima (žalba ne odgađa izvršenje), iako ovršenik nije dužnik, nije jamac ni jamac platac, ni sudužnik, niti je i sa jednim dokumentom dokazano da bi imao obvezu podmirivati dug.
Pred Općinskim sudom u Crikvenici vodjeno je više postupaka u kojima su najprije za vlasnika utvrdili da je nepoznate adrese i boravišta, a potom i pokojnim, te donijeli rješenje kojim su mu postavili staratelja koji ga je zastupao u parničnom postupku. Ovakovim postupanjem sud je omogućio da vlasnik nekretnine ostane bez svoje imovine. Uzalud oštećeni (opljačkani) već godinama dokazuje da je živ i da su donešene presude ništetne.
Pred Općinskim sudom u Delnicama vlasniku nekretnine oduzete su nekretnine na temelju presuda zbog izostanka a u ime Republike Hrvatske, iako je u postupku dokazano da nije bilo izostanka stranke sa rasprave. Dio zemljišta oduzet je na način da su krivotvorene zemljišne knjige te je izvršen upis pokojnih prednika vlasnika i krivotvoreni su vlasnički udjeli.
Da smo u kakvom kvizu mogli bismo reći: „nastavite niz…..“, no nismo, ovo je reality show!
Pred Općinskim sudom u Osijeku vodi se postupak protiv tzv. investitora koji su doslovno poharali cijelu Hrvatsku. Protivno Zakonima o potrošačkim kreditima i Zakonu o financiranju, isti su otvorili stotine poduzeća pod prepoznatljivim imenima i mamili ljude brzim i lako rješivim hipotekarnim, fiducijarnim i auto kreditima. Postupak kreditiranja, prepoznatljiv lihvarski i kamatarski. Umjesto ugovora o kreditu ljudima su podmetali na potpis Ugovore o kupoprodaji, a dužnici su u roku „odmah“ ostajali bez svoje nekretnine ili bez vozila. Istovremeno bi im dali na potpis i drugi ugovor, kojim su omogućili prodavatelju da ostane u svojoj nekretnini kao podstanar, a umjesto rate kredita da plaća „najamninu“. Prije godinu dana provedena je akcija u kojoj je dobar dio članova tog udruženja pritvoren, no djelovanje „kreditnih ureda“ nije stalo.
Oglasnici su puni plaćenih oglasa u kojima se nude brza i jednostavna kreditna rješenja. Brojni posrednici u kreditiranju predstavljaju se kao ovlašteni predstavnici banaka, investitori iz inozemstva, kao bankari, ili još gore kao brokeri, i nude usluge za koje uzimaju visoke kamate ili visoke provizije. Isti su doveli građane ove zemlje u bezizlazne situacije, izbacili ih iz njihovih domova, ustegli im sva primanja sa računa. Čak i oni koji su otplatili sve do zadnje rate ne mogu se izboriti za obustavu ovrhe, niti za brisovno očitovanje kojim bi oslobodili svoje nekretnine tereta, a nisu niti oslobođeni svakodnevnih daljnjih iznuda od tzv. „investirora“ ili osoba koje za njih rade.
Tko je dužan nadzirati ove urede, ni danas se još ne zna, ali zna se jedno. Niti jedno od tih poduzeća ne radi u skladu sa registriranim djelatnostima, niti imaju dozvole od Ministarstva financija za financijske isplate, a još manje je ovakav posao pokriven Zakonom o potrošačkom kreditiranju.
Kad tome pribrojimo svakodnevne pozive iz call centara koji utjeruju ugovarateljima-dužnicima strah u kosti, pitamo se, tko može uvesti red u Hrvatskoj, kad sami građani prikupe više kvalitetnih informacija od službenih istražitelja, i točno znaju gdje su registrirani call centri, tko ih iznuđuje, i tko stoji iza toga, a zna se i da osobe koje stoje iza tzv. „investicija“ imaju registrirana druga poduzeća i agencije za nekretnine. Promet nekretnina odnosno rad takvih agencija također je reguliran Zakonom pa se očekuje jasno očitovanje nadležnih i inspekcijskih tijela, poreznog nadzora i Ministarstva financija o tome što su poduzeli vezano uz naplate poreza od ovih tvrtki koje su do sada protekle tri godine stekle enormne iznose dovodeći u zabludu građane, nudeći im brze zajmove a u naravi su im otimali imovinu.
Vrijeme je da se o svemu javno progovori kao i da institucije koje su zadužene za provedbu pravne jednakosti i zaštite, da stvarno zaštite svoje građane od terora kojem su izloženi.
Također je vrijeme da se u Hrvatskoj počnu primjenjivati zakoni, Ustav, Strategija borbe protiv korupcije PREMA SVIM GRAĐANIMA JEDNAKO, kao i da hrvatske pravosudne institucije prestanu pogodovati nemoralnima i podobnima, na račun moralnih i nepodobnih građana.
Udruge Veronika Vere